Posvete li pozornost rasporedu sjedenja svojih suradnika na sastancima, šefovi mogu imati višestruku korist. Trebali bi, primjerice, posjesti suparnike sebi zdesna, a potencijalne ulizice mogu dati iskrenije mišljenje sjede li nasuprot šefu.
Maja je menadžerica u velikoj kompaniji. Marljiva je, pametna i popularna, ali imala je velik problem – ljudi su često na sastancima ignorirali njezine ideje. Kad je shvatila da je to ozbiljna prepreka u daljnjem napredovanju i da je manje sposobni, ali uočljiviji prelaze, potražila je stručnu pomoć.
Nakon pomnog proučavanja njezine interakcije s kolegama, konzultant za poslovne odnose ponudio joj je nekoliko prijedloga za rješenje tog problema. Najvažniji među njima bila je naizgled jednostavna preporuka: ‘Prestanite sjediti uzid i sjednite za stol.’ Za samo šest tjedana suradnici su komentirali da ima više ‘izvršne prisutnosti i govori s više uvjerenja’. Dakle, pouka je jasna: gdje sjedite, utječe na to kako stojite. Jer, ako menadžerima oduzmete odijela Hugo Boss, cipele Manolo Blahnik i Blackberryje, oni su nalik svima ostalima – društveni su to sisavci koji rudimentarnim metodama pokazuju grupnu hijerarhiju moći.
Proteklih nekoliko godina psiholozi i konzultanti počeli su dekodirati tajno značenje uredskog ponašanja i shvaćati jednu od najvećih tajni poslovnog svijeta – zašto ljudi uglavnom sjede uvijek na istim mjestima na sastancima. Uglavnom je krivac šef. Osoba najveće moći određuje kako će se ostali pozicionirati oko klasičnoga pravokutnog ili izduženog uredskog stola.
Uglavnom, vode vole sjediti na kraju stola okrenuti prema ulazu da im se nitko ne bi mogao prišuljati. No, nadalje se stvari počinju komplicirati, tvrdi Sharon Livingston, klinička psihologinja i osnivačica Livingston grupe, koja se bavi marketinškim konzultantstvom. Livingston se tijekom svoje karijere susrela s tisućama ljudi iz desetaka različitih velikih kompanija i otkrila da ih je moguće razvrstati u jedan od sedam tipova osobnosti prema tome gdje sjede, a koje objašnjava upotrebom nomenklature posuđene od Snjeguljice i sedam patuljaka. Oni koji sjede nasuprot osobi koja vodi sastanak često su Mrgud ili Učo, ili kombinacija te dvojice. Mrgud je otvoreno svadljiv i teško ga je kontrolirati. Učo je osoba koja parira vodi i pokazuje svoju inteligenciju. Osoba koja sjedi vodi zdesna jest Srećko, odnosno onaj tko uvijek potvrđuje i rijetko se ili uopće ne suprotstavlja.
U kratkom upitniku na internetu koji brzo utvrđuje ‘patuljkovu’ osobnost, 59 posto od 20.000 ispitanih palo je u tu kategoriju. Upitnik se odnosi na Amerikance, ali opravdano je vjerovati da ni u drugim zemljama, pa ni u Hrvatskoj, ne bi bilo mnogo drukčije. Istrenirani smo, naime, biti uslužni i podupirati vodu. Svladaju li umijeće rasporeda sjedenja svojih suradnika na sastancima, menadžeri mogu imati višestruke koristi, odnosno povećati svoj utjecaj nad njima. Trebali bi, primjerice, posjesti suparnike sa svoje desne strane, a potencijalni ulizice mogu dati iskrenije mišljenje ako sjede nasuprot šefu.
Treba, međutim, uvažiti i drukčija stajališta. Primjerice, konzultant Patrick Lencioni smatra da nije dobro ako se ljudi previše brinu o tome kamo trebaju sjesti jer to signalizira disfunkcionalnu grupu i može prouzročiti nesigurnost u poslu. Kad je tim funkcionalan i ima visoku razinu povjerenja, njegovi se članovi manje brinu o detaljima tko gdje sjedi.
U svakom slučaju, dobro bi bilo naći ravnotežu između ta dva mišljenja, odnosno snimiti uobičajeni raspored sjedenja tima za stolom za sastanke i potom ga, ako ima za to potrebe, bez velike pompe, pomalo promijeniti. U svakom slučaju, pametan će menadžer, ako ništa i ne promijeni, iz pozicija za stolom znati iščitati karakteristike svakog člana svoga tima. Nije to, naravno, sveto pismo koje nema iznimaka, ali koliko je utemeljena psihološka važnost odabrane pozicije sjedenja govori i eksperiment američkog profesora.
