Tema tjedna

Dubrovnik je već godinama perjanica našeg turizma, ali mnogi smatraju da je do sada već dobio dovoljno reklame i pozornosti, da je treba usmjeriti na ostale hrvatske destinacije. Kad je Istri išlo loše, Dubrovniku su cvjetale ruže. Danas je situacija malo obrnuta. Dubrovnik je sve više podložan promjenama i neizvjesnosti, kao i Hvar, a osobito u predsezoni i posezoni.

Trenutačno se najviše ulaže u Istri – ta županija ostvaruje najviše turističkih prihoda, stoga je možda došlo vrijeme da se rasporede snage u turističkom vodstvu. Kruže priče da se ondje stvara lobi koji bi Niku Buliću, kojemu mandat istječe ove godine, rado zamišljen novim direktorom, no s obzirom na sastav Vijeća HTZ-a, u kojem većinom sjede njegovi istomišljenici, i s obzirom na to da nema ideje tko bi mogao biti njegov protukandidat, izgledno je da će Bulić produljiti svoj mandat. No, za njega jednako tako govore da bi se vrlo rado našao u diplomatskim vodama. Kao njegove eventualne protukandidate ljudi iz turizma spominju Gordana Tomić, predsjednicu Uprave Istraturista, koja prema nekim saznanjima ima sklonosti i ambicije za ozbiljniji položaj u turizmu, zatim Veljka Ostojića, koji je autoritet u razvoju Istre, ali prema nekim prijašnjim izjavama nije zainteresiran za posao u Zagrebu. Nedavno su, pak, primijećene i vizije i inicijative mladog direktora istarske Turističke zajednice Tomislava Popovića.

Od ratne generacije mladih ekonomista nitko nije otišao raditi u turizam jer tada je bankarski sektor bio mnogo privlačniji od turističkog. Kadrova nije bilo, nema ih ni danas. Riješili smo se stranoga kadra, neki domaći rade u inozemstvu, a i neke tvrtke tražile su rešanje troškova. S obzirom na niske plaće, mnogo je vlasnika restorana pokupovalo najbolje kadrove u ugostiteljstvu. Onaj tko se odlučio za turizam, našao se uglavnom u ulozi direktora marketinga, prodaje ili hotela, gdje razrađuje više nego u javnom turističkom sektoru. Postoji u zraku ujedno i neki nevidljivi strah od smjena generacija – dodaje Popović.

Istra je prema nedavno objavljenoj Studiji Zaklade Friedricha Ebera i Ekonomskog fakulteta jedina županija čija je djelatnost hotela i restorana uspjela u duljem razdoblju zabilježiti pozitivne poslovne rezultate. U studiji se kao razlog uspješnosti županije ne navode manje posljedice ratnih oštećenja (a i promatranje je poslovanje unatrag šest godina), već ključ leži u troškovnoj konkurentnosti. Naime, Istra je jedina u kojoj je velik rast prihoda u djelatnosti praćen iznimno slabim rastom rashoda (6,7 posto) i smanjenjem ukupne imovine (-7,3 posto). To znači da su istarski hoteli i restorani uspjeli ostvariti veće prihode i neto dobit koristeći ponajprije postojeće resurse i inzistirajući na kontrolu rashoda. Istra je prihvatila dugoročni strateški Master plan od 2004. do 2012. godine, prema kojem u svakom klastaru postoji tijelo koje bi trebalo voditi računa o razvoju destinacije. Master plan ima nekoliko poddokumenata koji podržavaju razvojni model restrukturiranja i repozicioniranja Istre, a to su plan investicija, plan konkurentnosti, marketinški plan te konačni plan implementacije.

Prema Ostojićevu mišljenju, ne treba zaobilaziti ni ključne tvrtke, kao što je u Istri Adris, ako ulaganjima pridonose razvoju turizma.

Vrlo sam zadovoljan suradnjom javnog i privatnog sektora u regiji, hotelijeri vrlo dobro znaju svoju poziciju i ne utječu na razvoj destinacije u smislu toga da novinari koji borave u Istri spavaju kod njih ili da inzistiraju na pojavljivanju na nekom od organiziranih turističkih sajmova. Kad bi hotelijeri bili protiv programa podrške razvoju projekata agroturizma i unapređenja vinskih cesta, onda bi se moglo reći da drmaju destinacijom. No, to nije slučaj – priznaje Ostojić.

Hrvatski turizam dobro je razvijen sa stajališta prihoda. Hrvatska je u Europi prema prihodima po dolasku pozicionirana na osmom mjestu. Sudionici Studije tvrtke Roland Berger predviđaju da će Hrvatska u očima turista 2011. godine izgledati prilično drukčije. Faktor ‘suncu i more’ će, prema njihovim predviđanjima, pasti s prvog na deseto mjesto, posljednje mjesto u istraživanju, što možda zvuči malo preambiciozno. Suncu i more uvijek će biti pri vrhu razloga dolaska na odmor, ali će rasti i drugi segmenti ponude u skladu s povećanim interesom turista za dodatnim sadržajima. U studiji ispitanici također ističu da će se fokus stranih investitora promijeniti, umjesto ulaganja u hotele i nekretnine, u prvi plan će doći ulaganja u uslužne djelatnosti. Zabrinjavajuće je da su sudionici studije, turistički djelatnici koji prodaju proizvode i usluge, odnosno između cijene i usluge ocijenili s 2,2, na skali od nula do pet.

Studija Zaklade Friedricha Ebera potvrđuje općeprihvaćenu tvrdnju da je turizam jedan od sektora hrvatskoga gospodarstva s najvećim razvojnim potencijalom. Prema analizi te studije proizlazi da turizam čini 41 posto ukupnog izvoza, koristi 19 posto ukupnog uvoza, čini 11 posto osobne potrošnje i 11 posto kapitalnih investicija.

Ako na godinu u Hrvatsku uđe više od šest milijardi eura u gotovini, onda je to vrlo ozbiljna tema za analizu. Hrvatska trenutačno nije u stanju proizvesti toliko proizvoda za izvoz kakav ostvaruje turizam. Da nema tog izvoza od 40 posto, Hrvati bi, prema slobodnoj procjeni, na tekućim računima osjetili deficit između 12 i 13 posto. No, investitorima se trenutačno više isplati prodati nekretnine i novac oružiti u banci jer bi time imali veći povrat nego što imaju ulaganjem. Potreban nam je što prije novi investicijski ciklus, ali bez jasno određenih urbanističkih planova, od toga neće biti ništa. Prostora za dizanje cijena više nema, dostigli smo maksimum – smatra jedna od autora studije Maruška Vizek.

Roland Berger je samoinicijativno odlučio, u suradnji sa studenticama Anom Beč i Vanjom Budimski s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, napraviti studiju jer smo u turizmu po brojima došli do maksimuma i sada nas očekuje rad na kvaliteti. Studijom smo željeli ispitati kako razmišljaju glavni igrači u turizmu, hotelijeri, prijevoznici, ugostitelji, zaposlenici lokalnih turističkih zajednica, škola, davatelja sportskih usluga i što oni smatraju prioritetom u našem razvoju. Hrvatska, naime, nema zacrtan položaj ni na Mediteranu ni u svijetu, pa nas je zanimalo kakve projekcije u budućnosti imaju pružatelji sadržaja usluga. Iznenadila su nas predviđanja ispitanika da će se broj noćenja u Hrvatskoj povećavati, a u Europi lagano padati, ali nisu dali iscrpnu objašnjenja zašto tako razmišljaju. Predviđaju da će za pet godina biznis s nekretninama, koji trenutačno dominira kad je uglavnom razmišljaju o zakonskim okvirima i problemu PDV-a, s kojim se svakodnevno suočavaju. To bi se moglo protumačiti i uobičajenom izrekom da svatko od njih gleda u svoje dvorište. Iako svi pokazatelji upozoravaju na vrlo pozitivne trendove u turizmu, vidljivo je da smo se prema njemu ponijeli kao prema kratkoročnom cilju, nismo razmišljali dva koraka unaprijed i sada ne znamo kojim putem ći dalje. Od 2003. godine tapkamo na mjestu.

Još jedna od brojnih studija o turizmu, Studija o očekivanim ekonomskim učincima priključenja EU, čiji je djelomičan sadržaj prošlog tjedna objavljen u medijima, predviđa do 2017. godine gradnju 80 novih hotela u Hrvatskoj. Za sada smo većinu stranih investitora koji su bili spremni na greenfield investicije otjerali birokracijom, zakonskim okvirima i vrlo slabim uvjetima povrata kapitala, pa nije jasno tko bi tih 80 hotela trebao sagraditi.

Da je riječ o ozbiljnim investicijama i velikim hotelima, lokacije bi već trebale biti podijeljene. To eventualno mogu biti obiteljski hoteli s manjim kapacitetima, jer oni zaista svake godine ‘niču’ kroz razne državne i bankarske poticaje. Ono što još iznenađuje u toj studiji je i povećanje vrijednosti investicija do 2009. u iznosu od 2,4 milijarde eura, a do 2015. još 3,4 milijarde eura, što je samo milijardu više u tri puta duljem razdoblju – komentira Ivica Čačić, direktor tvrtke Hotel partner i jedan od autora Strategije razvoja hrvatskog turizma.

Prema Studiji Zaklade Friedricha Eberta, najveći rast investicija u turizmu zabilježen je 2002. godine, a danas je niska razina udjela stranih direktnih investicija pomalo iznenađujuća, s obzirom na potencijale i atraktivnost hrvatskoga priobalnog pojas. Objasnjenje studije je u činjenici da su nas, za razliku od drugih zemalja novih članica EU, veliki svjetski ugostiteljski i hotelski lanci zaobilazili te da bi se ta slika mogla promijeniti ulaskom Hrvatske u EU.

Jedan je od razloga smanjenog broja investicija i uvedene turističke zone u kojima je investitorima zabranjeno prodavati nekretnine. Svakog nam dana u tvrtku stižu brojni zahtjevi za ulaganja visokopozicioniranih tvrtki, ali nitko ne želi svoj novac ulagati u nešto što mu neće donijeti nikakvu korist. Investitori danas dođu u Hrvatsku, raspitaju se za uvjete ulaganja, ‘lupe’ u kalkulator brojke, popiju kavu i produže u Bugarsku i Crnu Goru, gdje razgovaraju o poslu. Crna Gora će za tri do pet godina imati bolji status na turističkoj karti od Hrvatske. Crnogorci su svjesni da im turizam treba biti važan i važan im je. Što je najbolje, oni to i pokazuju, a investitori prepoznaju. Ono što Crnogorci imaju, a nama nedostaje, jest želja za učenjem, slušanjem i proaktivnim reakcijom. Ako ćemo se baviti turizmom, onda i zakone i administraciju moramo podrediti tome. Investitora će uvijek biti dovoljno. Problem će nam jedino biti naći kvalitetne operativce, lokalne djelatnike i brend menadžere – misli Čačić, dodajući da kad Hrvatska riješi pitanje turističkih zona, ispred nje stoji barem milijarda eura investicija koje čekaju da se napokon opredijelimo.

Prema predviđanjima njezine studije, projekcije hrvatskog turizma u budućnosti rađene su pod pretpostavkom ‘business as usual’, što znači da se očekuje da kretanja u turističkom sektoru neće znatnije odstupati od dosadašnjih trendova. To prije svega znači da se razina investicija u hotele i restorane neće znatnije mijenjati, pa će rast turističke potražnje i u sljedećih nekoliko godina biti ograničen slabim do umjerenim rastom smještajnih kapaciteta, odnosno ograničenom ponudom. A da se može ostvariti i više od ‘business as usual’ rezultata govori podatak da prema udjelu državnih rashoda za turizam Hrvatska znatno zaostaje – državne agencije na nacionalnoj i lokalnoj razini u Austriji, Češkoj, Grčkoj, Mađarskoj, Italiji i Švicarskoj troše između 3,5 i 7,5 posto svojih ukupnih rashoda za usluge vezane uz turizam, dok je u Hrvatskoj taj iznos jedva jedan posto.

Činjenice su jasne. Ima dovoljno analiza, studija, statističkih podataka, svot analiza, usporedbi s konkurencijom. Teorija pokriva cijelo tržište. Praksa bi napokon trebala pokazati hoće li hrvatski turizam ‘biti ili ne biti’, onakvim kakav mislimo da smo zaslužili.