Zadar: Milenijski s

Zadarska se gradska uprava upustila u mnoge projekte. Proračun se svake godine povećava, mnogo su toga Zadrani sagradili i ne uvevši prirez, a Uprava uvijek u ladici ima spreman projekt za natječaj prema kojem se dijele jeftina sredstva za komunalije.

Pridjev ‘perspektivan’ ili ‘najperspektivniji’ vjerojatno je najčešća riječ koja se posljednjih godina veže uz grad Zadar. Postao je toliko uvriježen da je teško ne povjerovati da taj grad i doista ide dobrim razvojnim putem. Mnogi argumenti, sadašnjost grada i mogućnosti gotovo svakodnevno, bilo javnim pothvataima, bilo poduzetničkim idejama i investicijama, govore u prilog tvrdnjama da je zadarska bolja budućnost već počela. Pa i u novinskim anketama, koje doduše ne moraju biti odraz stvarnog stanja stvari, u samom je vrhu liste gradova najpoželjnijih za život u Hrvatskoj.

A nije bilo uvijek tako. Pogotovo ne početkom ’90-ih godina kada je Zadar bio jedan od najtežih gradova stradalnika u Domovinskom ratu. Grad i čitavo njegovo područje bili su poprište teških bitaka protiv pobunjeničke para-vojske. Ratna depresija stanovništva, zamiranje komunalnog razvoja, prijeratna i ratna prometna izoliranost te ratne okolnosti uopće doveli su i do gospodarskog pada, propasti niza poduzeća koja su tek koju godinu prije bila glavni nositelji razvoja grada. Zadar je još 1989. bio četvrti grad u Jugoslaviji na ljestvici koja veže prihod i broj stanovnika pojedinog područja.

Doduše, neuredno jugoslavensko tržište u drugoj polovini ’80-ih, poslovni promašaji tadašnjih rukovodstava poduzeća te sve veća tehnološka zaostalost u dijelu tadašnje gospodarske elite, najvjerojatnije bi, i bez rata, doveli do propasti pojedinih tvrtki. Kako god, nekadašnji motori zadarskog razvoja poput Tvrnica šišačkih strojeva Vlado Bagat ili Tekstilne industrije Boris Kidrič, poduzeća koja su imala na tisuće zaposlenih, jednostavno su zbog niza okolnosti, zastala i, raskomadana, gotovo popuno nestala.

Opstali su oni veliki i jaki koji su se brzo mogli prilagoditi novim okolnostima ili oni čije poslovanje nije bilo vezano uz domaće tržište, poput Tankerske plovidbe ili Folijaplasta (današ Aluflexpack).

Jedna od sretnih okolnosti u takvu depresivnom stanju Zadra bila je činjenica da se zadarsko gospodarstvo kako-tako uspjelo othrvati navali poduzetnika hohštaplera koji su drugdje u Hrvatskoj iskoristili privatizaciju pri vrede za brzo bogaćenje. Dio turističkih i trgovačkih poduzeća, ali i Tankerska plovidba, i onda i danas najvažnije zadarsko poduzeće, privatizirana su tako da ostane u rukama svojih radnika i menadžera.

Nakon rata zadarsko je zaleđe, neodvojivi dio grada i njegova razvoja, bilo u pogotovo tužnom stanju. A onda su se, u drugoj polovini ’90-ih godina, počele događati promjene. One će, kao niz preduvjeta bez kojih se ne može, odrediti svakojaki novi zamah Zadra. Država je najprije ovdje krenula s obnovom porušena zaleđa, a u tom procesu nastala su, doduše u moru nevažnih, nova, manja građevinska poduzeća, kao i ona koja se vežu uz građevinarstvo.

I turizam se malo-pomalo počeo vraćati na zadarsku rivijeru, krenulo se u obnovu starih hotela i gradnju novih, oživjelo je malo obiteljsko turističko poduzetništvo, živnule su i obnovljene stare i sagrađene nove marine. Ribarska i ribopreradivačka industrija dobile su nove inačice u uzgoju ribe, najprije bijele, a onda i tune. Oni koji su koliko-toliko zdravi izišli iz rata krenuli su s novim razvojem. Tankerska, Tankerkomerc i Turisthotel, svi potekli iz nekadašnje Jugoslavenske tankerske plovidbe, najbolji su primjeri za to.

Paralelno s tim novim zadarskim vjetrovima zadarska je Gradska uprava krenula u cijeli niz konkretnih gradskih projekata koje je mogao realizirati sam grad vlastitim proračunom, ali i u izradu dokumentacije za projekte za koje je trebala pomoć države ili međunarodne zajednice, bilo banaka, bilo različitih humanitarnih organizacija, bilo, u novije vrijeme, pretpristupnih fondova. Proračun je svake godine rastao, mnogo su toga Zadrani sagradili bez uvođenja prireza (po tome je Zadar jedinstven među većim hrvatskim gradovima), a Uprava je u svakom trenutku u ladici imala spremni projekt za državni ili međunarodni natječaj prema kojem su se dijelila jeftina sredstva za komunalne projekte.

Pa i najveći i najskuplji planirani zadarski projekt, luka Gaženica, priprema se nekoliko godina, a sada je spreman u toj mjeri da će 7. rujna u Zadru predstavnici Europske investicijske banke, uz jamstvo hrvatske Vlade, potpisati ugovor o kreditu od 100 milijuna eura za njegovu realizaciju.

Krenulo se u gradu, a i u okolnim mjestima, u obnovu zapuštene cestovne mreže, rasvjete i kanalizacijskog sustava. S kolektorskom odvodnom mrežom koja se sustavno gradi godinama, Zadar je danas dostigao standard čistoće mora oko grada na kojem mu može pozavijedjeti svaki mediteranski grad. Nedavni milenijski skok u more više od tisuću skakača sa zadarske rive bio je simboličan dokaz toga.

Stranka koja je u Zadru na vlasti neprekidno od 1990., Hrvatska demokratska zajednica, odnosno njezini zadarski čelnici, rado će objasniti sve nove uspjehe i novi uzlet grada činjenicom da njihova vlast ima i kontinuitet i jasnu viziju razvoja. Gradsku je Upravu godinama vodio HDZ-ov čovjek Božidar Kalmeta koji je, prema mišljenju mnogih, znao prepoznati puls grada i njegove potrebe te ih je znao sa svojim timom i realizirati.

I danas kada je Kalmeta ministar u Vladi i kada je fizički znatno rjeđe u Zadru, on je i dalje središnja politička osoba Zadra, pogotovo zato što je s nove pozicije u velikoj mjeri pridonio realizaciji novih projekata u infrastrukturi svake vrste. Ipak, za Zadar najvažniji državni infrastrukturni zahvat dogodio se prije Kalmetina ministarskog doba. Bila je to gradnja dionice autoceste Zagreb-Split do Zadra 2003. godine. Grad je tada izradio iz dugogodišnje prometne izoliranosti. Baš tada grad dobiva onaj pridjev ‘perspektivan’, postaje sve zanimljiviji stranim i domaćim investitorima, porasle su cijene nekretnina, množe se ispostave banaka, a ovdje svoj centar otvara gotovo svaki trgovački lanac koji drži do sebe, od Kauflanda i Spara do Lidla i Konzuma, koji se u Zadru pojavio dosta kasno, nakon što je kupio dio nekad moćne trgovačke kuće Zadranke.

U gradu i u okolnim gradovima i općinama planiraju se i grade poduzetničke zone, a taj proces još traje. Zona malog i srednjeg poduzetništva u zadarskom predjelu Bokanjac već odavno funkcionira i stalno se širi, a oživljavaju nove, poput onih u Stankovcima i Poličniku. U tim su općinama prepoznali dugopoljsku formulu te općinsku zemlju ponudili investitorima po prihvatljivoj cijeni, pripremili prostornu dokumentaciju i osigurali minimalnu infrastrukturu.

Zadar nema većih poljoprivrednih površina, ali je njegovo zaleđe, Ravni kotari, jedno od najvažnijih hrvatskih uporišta razvoja mediteranskih poljoprivrednih kultura. Od rata navamo u Ravnim je kotarima, uz pomoć države i lokalne samouprave, posadeno, primjerice, više od 100.000 stabala masline, a kao pratnja novih nasada stasaju manje uljare koje su rezultat poduzetničkih inicijativa. Ponovno oživljena zadarska Maraska stvorila je, opet, svoju bazu sirovine te također u Ravnim kotarima podignula gotovo 100.000 stabala višnje maraške, sirovine i za svjetski znani brend Maraskino.

Na žalost, drugi poljoprivredni proizvodi, zbog uglavnom stihijske proizvodnje, nedostatka prerađivača i ozbiljnog marketinga, nemaju adekvatne brendove kao prvi preduvjet oštrijih nastupa na tržištu. Grad Zadar, središte široke regije koja je sastavljena od različitih krajobraza i potencijala, od planinskih preko ravničarskih do otočnih, posljednjih je godina u nekim drugim djelatnostima doživio također velike promjene.

Nakon dugih priprema, 2002. g. (ponovno) je osnovano zadarsko Šveučilište, koje je logičan nastavak razvoja zadarskoga Filozofskog fakulteta. Od osnutka Šveučilište stalno širi broj svojih studija, odnosno ulazi u nove projekte.

Jača i zdravstvo. Mada zadarska Opća bolnica u odnosu na HZZO redovito bilježi gubitke, u toj se ustanovi kontinuirano podiže standard usluga. Mimo uobičajenih puteva investicija u zdravstvu, samo donacijama ojačaloga zadarskoga gospodarstva kupljena je 10 milijuna kuna vrijedna magnetska rezonanca, a na sličan način novom su opremom opremljeni i neki drugi odjeli zadarske bolnice.