Između slučaja Maestro i novih monetarnih mjera

Kako to da se nije išlo tragom vrlo opipljivih informacija o nekoliko vidljivih malverzacijama, nego se za dokaz postojanja korumpiranosti počelo s ciljanim podmićivanjem unaprijed odabrane trojice potpredsjednika HFP-a. Svi poštenci poslovni ljudi žele da istraga ide ne samo do kraja nego i do početka.

Običnim i normalnim građanima Hrvatske trebat će mnogo strpljenja i zdravog razuma da bi bistra glava dočekali kraj ove izborne godine. Kako se snaći u moru točnih informacija koje se prikazuju lažnim i obilju dezinformacija koje se prikazuju točnim? Kako mirno živjeti i vjerovati u bolje sutra kad javnom scenom dominiraju izrazi poput laži, prijevare, podvale, blato, mulj, moćvara.. A ja bih dodao i obilje magle, koja se sustavno proizvodi i nemilosrdno baca u oči javnosti, da bi i smanjena vidljivost dodatno otežala put prema istini. Može li naša država s nogama duboko u blatu i glavom u gustoj magli ći u ispravnom smjeru?

Akcijom Maestro svi smo načelno zadovoljni, ali komentari u poslovnim krugovima vrlo su zanimljivi. Ozbiljni se poslovni ljudi pitaju kako to da se nije išlo tragom vrlo opipljivih informacija o nekoliko, usprkos magli, iz helikoptera vidljivih malverzacijama, nego se za dokaz postojanja korumpiranosti počelo s poticanjem i kreiranjem nečega novoga, i to ciljanim podmićivanjem unaprijed odabrane trojice potpredsjednika HFP-a. Zašto samo njih?

Svi poštenci poduzetnici i poslovni ljudi žele da istraga ide ne samo do kraja (kako je najavljen) nego i do početka. No, gotovo svi s kojima sam o tome razgovarao uvjereni su da je akcija ipak bila politički kontrolirana i da se pazilo da se ne upecaju pogrešne ribe.

No, svi se slažemo, dobro je što se počelo i važno je da pritisak javnosti ne popusti, da se ide dalje, uporno i kontinuirano, ali ne i politički koordinirano.

I dok je u slučaju Maestra ostala sumnja da je politika utjecala na neovisnost DORH-a i USKOK-a, koji bi morali biti apsolutno samostalni i neutralni, druga institucija, Hrvatska narodna banka, nastavlja raditi strogo po svome. Nije sporno da HNB treba biti neovisan, međutim, malo više koordinacije s izvršnom vlasti, ili barem osjećaja za aktualne probleme gospodarstva, i te kako bi dobro došlo.

Naime, HNB ima razloga biti zabrinut zbog rasta zaduženosti, ali bi njegov pristup rješavanju toga problema morao biti mnogo suptilniji, a nametnute mjere selektivnije. Mjere s početka godine (limitiranje rasta plasmana banaka na 12 posto u 2007.) drastično su pogodile manje banke, a pogodovale velikima jer je objektivno 12 posto rasta bilo ionako nedohvatljivo velikima, a premalo malima.

Vrijeme je pokazalo da su ipak najveći gubitnici bili mala i srednja poduzeća, tradicionalni klijenti manjih i srednje velikih banaka. Naime, velika poduzeća imaju širu paletu opcija financiranja, uključujući izlazak na burzu i direktno zaduživanje u inozemstvu. Na Ministarstvo financija ograničenja se ne odnose, a kreditiranje građana teško je ukrotivito jer, jednom ugovorena, prava dopuštenog prekoračenja.