Kloniti se kuća koje posluju ‘ključ u ruke’

N e znam što je sustav upravljanja kvalitetom i ne znam što trebam učiniti da dobijem certifikat ISO 9001:2000. Znam samo da ga želim odmah jer mi treba za natječaj. S takvim se izjavama često susreću zaposlenici u savjetodavnim kućama u uvođenju i provedbi sustava upravljanja kvalitetom. Dakle, ako kompanija želi određeni certifikat samo u marketinške svrhe, vrlo je jednostavno pronaći i savjetodavnu kuću koja po principu ‘ključ u ruke’ može u vrlo kratkom roku udovoljiti njezinim zahtjevima.

Kako kaže Ivan Topić, u tvrtki Oskar zadužen za projekte i konzalting, kriteriji za izbor savjetodavnih kuća ovise o tome što poduzetnici očekuju od sustava upravljanja kvalitetom i certifikata ISO 9001.

• Naše odluke određuju naše rezultate. Dobivamo ono što odlučimo. Načelo ‘ključ u ruke’ je prodaja papira i nema veze s uvođenjem sustava kvalitete. Procesna orijentacija treba otvoriti procese za promjene, a ne zacemntirati već postojeće tijekove – kaže Topić i nastavlja da se, ako već nije upitno to što znamo o savjetodavnoj kući, treba zapitati zašto odabrati varijantu ‘ključ u ruke’, za razaranje ili gradnju procesa.

Prema mišljenju savjetnika iz Oskara, certifikacijske, odnosno savjetodavne kuće u osnovi nude slične usluge, što ne znači da su i jednake kvalitete. Usluge bi se mogle podijeliti na nekoliko kategorija, pa tako savjetodavne kuće nude usluge savjetovanja, održavanja seminara, a mogu i vlastite ljude angažirati da u nekoliko mjeseci u kompaniji izgrade sustav kvalitete.

Njihovi troškovi, s druge strane, ovise o veličini poduzeća, području certificiranja te broju godišnjih pregleda i dolazaka za pregled dokumenata, predcertifikaciju i certifikaciju. Prema navodima nekih stručnjaka, dan savjetnika, ovisno o njegovoj stručnosti, stoji između 50 i 900 eura.

• Kompaniji se isplati educirati upravu i tim za uvođenje sustava, izraditi potrebnu dokumentaciju kvalitete uz pomoć savjetnika, uspostaviti procesno upravljanje u mreži procesa. Također trebaju izraditi vlastitu dokumentaciju prve, druge i treće razine, a ne kupiti gomilu nepoznate dokumentacije i spremiti je u ladicu – objašnjava Topić. Budući da neke kuće prakticiraju osmosatno školovanje, Topić se pita na što će onda nalikovati takav sustav upravljanja kvalitetom.

Stoga je za kompaniju iznimno važno dobro procijeniti savjetodavnu kuću kojoj povjerava proces gradnje sustava kvalitete. Osim cijene čelnici kompanije trebali bi voditi računa i o referencijama odabrane kuće te savjetnicima koji u njoj rade.

• Savjetnik mora poznati temeljni proces u tvrtki u koju dolazi i znati vladati potrebnim znanjem i metodama za upravljanje procesom. Također, on uistinu mora biti savjetnik, a ne distributer nečije neupotrebljive dokumentacije koja se daje tvrtki – napominje Topić i nastavlja da svaka ozbiljna kompanija u startu treba eliminirati nuđenje usluga ‘ključ u ruke’ i kloniti se savjetodavnim kuća koje s jednim do tri zaposlenika svaki drugi dan uspostave jedan sustav kvalitete u nekoj tvrtki.