Izložen sam velikom pritisku na poslu, a osim toga imam relativno mladu obitelj i prema tome prilične zahtjeve oko odgoja djece pa i ravnoteže između privatnog i poslovnog. Sve to me često dovodi u situaciju da reagiram impulsivno i ljutito, iako mi je nakon toga jako žao. To se jednako odnosi i na odnos s djecom i suprugom i na kolege s posla. Planem i ugasim se, ali bojim se da to moja okolina ne doživljava na jednak način. Supruha često ne razgovara sa mnom danima, djeca nisu toliko otvorena prema meni kao što su prema njoj, a i kolege već pomalo zbijaju šale na moj račun. Kako uvesti razgovor na reakcijama – bolje rečeno ispadima bijesa? Uvijek se nakon toga osjećam krivim i očito ne izražavam ljutnju na konstruktivan način.
Ljutnja je prirodna i normalna emocija. Jedini je problem što nije društveno prihvatljiva pa se često naše reakcije mogu okarakterizirati kao ispad, a i sami se osjećamo krivima što nismo uspješniji u samokontroli. Kada dodete do faze da vas vaše ponašanje, ali i osjećaj grižnje savjesti upozorava da nešto nije u redu, krajnje je vrijeme za promjenu ponašanja kako ne biste nepovratno narušili odnose s okolinom. No jednako tako nije dobro ne izraziti ljutnju jer se negativni učinci potisnutih emocija okreću prema unutra – protiv čovjeka samog, a posljedice mogu biti vrlo opasne. Kako između te dvije krajnosti odabrati pravu mjeru izražavanja ljutnje da bismo s jedne strane izrazili svoje osjećaje, a s druge imali zdrave i kvalitetne odnose s okolinom? Kada je riječ o izražavanju ljutnje, volim citirati Aristotela: ‘Svako se može naljutiti – to je lako. Ali naljutiti se na pravu osnovu, do pravog stupnja, u pravom trenutku, zbog ispravna razloga i na ispravan način – to nije lako.’
Činjenica je da nije lako i jednostavno ovladati svojim emocijama, osobito ljutnjom. Za početak treba prihvatiti činjenicu da imate problem s ljutnjom koju ne kontrolirate kako biste željeli.
Čest je slučaj da su neprimjerene reakcije zapravo posljedica narušenog samopouzdanja, ali i pritiska kojem smo izloženi u dugom razdoblju. U vašem je slučaju vjerojatno ta kombinacija u pitanju: stres izazvan pretjeranim poslovnim obvezama, nedostatkom vremena za obitelj i za samog sebe, a time, zbog čestih negativnih reakcija onih do kojih vam je stalo, i pad samopouzdanja. Nužno je stoga poraditi na oba područja: poslovnim i privatnom. Smanjenjem pritiska na poslu (bolja organizacija, delegiranje zadataka, pa i bolje upravljanje vremenom, područja su na kojima možete poraditi), ali i na osobnom planu (više vremena za druženje i odgoj djece, kvalitetnija i otvorenija komunikacija sa suprugom, traženje njezine potpore i zajedničkog pristupa rješavanju problema), osigurat ćete preduvjet za kvalitetniji i bolji pristup rješavanju problema kontrole ljutnje.
