Piše: Ivo Kozarčanin

Ivica Todorić krenuo je u napad na Envera Moralića! Tako bi se političkim rječnikom u ovoj izbornoj godini mogla nazvati Agrokoro vinska ofenziva nakon predstavljanja vina podruma Belje za njih zlatne berbe 2006. Štoviše, vrhunskom graševinom osvojili su titulu šampiona i u Kutjevu, sjedištu Moralićeva vinskog carstva. Iako njegov Kutjevački podrum na festivalu nije sudjelovao, tri zlatne medalje graševinama iz Belja prvi su put ugrozile položaj kutjevačke Zlatne doline kao svjetske metropole te za hrvatsku najvažnije bijele sorte vinove loze. A najveći beljski adut svakako su cijene. Kvalitetna graševina lanjske berbe već se neko vrijeme prodaje u Konzumu, primjerice za manje od 30 kuna po butelji. Vrhunska graševina, chardonnay, sivi pinot i rajnski rizling uskoro će na police i stajat će 49,90 kuna. Tomu će se konkurencija teško suprotstaviti, posebice stoga što medalje koja su ta vina osvojila imaju pokriće.

Vrhunska beljska graševina, koja ovih dana stiže na tržište, doista je odlično vino okusa specifičnog za Baranju koji bismo mogli nazvati ‘blatnjavim’. Gutičaj relativno gustog vina teče niz grlo slično kao što se fino blato cijedi kroz prste. Ima prekrasnu, za sortu tipično zelenkastu boju, lijepe voćne mirise u kojima se osjeti i med. Iako nije označena kao kasna berba, grožđe za tu graševinu počelo se brati potkraj listopada, a posljednje bobice ubrane su čak 3. studenoga pa se donekle osjeća i plemenita plijesna karakteristična za predikatna vina. U okusu se osjeti slatkoća, ali ta slast, kao što ju je nazvao Franjo Francem, enolog koji je nedavno iz Badela prešao u Agkor, nije rezultat ostatka neprovredlog šećera nego harmoničnog vina čija kompleksnost zasigurno potječe i iz zrelih trsova, posadjenih prije 24 godine. S 13,2 posto alkohola i gotovo idealnih 6,5 grama kiselina po litri izvanredno je zaokružen zalogaj prepun različitih okusa u kojemu se šaran pečen na rašljama sljubio sa salatom od rajčica i krasta-vaca.

Na istoj je večeri samo na kušanje ponuđena i izborna berba bobica graševine. To je zanimljivo vino, ali zasad samo upozorenje da se Belje sprema napasti i u klasi predikata, ondje gdje je Kutjevački podrum nezaobilazan. Kakvoćom još nije blizu najboljim kutjevačkim predikatima.

Zato chardonnay lanjske berbe nije samo upozorenje. Skupio je 13,3 posto alkohola i, poput graševine, školski je napravljeno vino punog okusa kojem će odgovarati još nekoliko mjeseci dozrijevanja u boci.

Vrijeme će posebno popraviti već sada vrlo dobar sivi pinot. To je vino s najvećim potencijalom. Iako mu je miris srednje intenzivan, može se prepoznati korica limuna, kruh pa čak i ruža. I u ustima se sporo otvara. U jednom trenutku kao da pukne pa okusi oplahnu nepce i, jednostavno, puna su ga usta. Zasigurno bi mu odgovaralo i neko vrijeme sazrijevanja u drvenim bačvama, no Beljski podrum za to još nema mogućnosti. Iako je tijekom gotovo godine i pol, otkako je u sastavu Agrokora, u tvrtku uloženo 15 milijuna kuna, podrum u Kneževim vinogradima ostao je kakav je i bio u vrijeme okupacije Banje. U planu je gradnja novog podruma negdje u vinogradima, na glavnom Banovu brdu, koji nazivaju i Baranjskom kosom, ali još se točno ne zna gdje. Zasad novac odlazi uglavnom u vinograd. Belje ima više od 500 hektara vinograda, u planu je još stotinjak hektara, a nakon toga će krenuti u krčenje starih, preširoko sađenih vinograda i sadnju mladog trsja. S obzirom na to da su najbolja beljska vina, vrhunska graševina i sivi pinot napravljeni od grožđa sa trsja starijeg od 20 godina, pitanje je treba li nekritički vaditi stare panjeve.

Tvrtka Belje sa svojim vinogradima žrtva je paradoks hrvatske poljoprivredne politike. Posred vinograda, na vrhu Banovog brda, posadeno je 12 hektara lješnjaka, a nekoliko stotina metara dalje, na južno orijentiranim padinama, rastu breskve i kukuruz. Uza sve dužno poštovanje tim poljoprivrednim kulturom, vjerojatno je jedinstven slučaj na svijetu da kukuruz raste na padinama iznad vinograda koji je posađen i u ravnici.