Pripremila: Matilda Bačelić

Da bi se postigao rast veći od pet posto, u postojećim uvjetima to bi se moralo, kaže Gligorov, potaknuti ozbiljnim javnim ulaganjima, povećanjem javnim izdacima ili znatnim povećanjem javne potrošnje, odnosno subvencijama i poticanjem privatnih investicija ili znatnim javnim ulaganjima. No tada bi iskrsnuo problem održanja stope inflacije.

Licitiranje stopama rasta uvijek nekako završi na brojci sedam, koja je, čini se, svima magična kad je riječ o gospodarskom rastu, rekao je prof. dr. Vladimir Gligorov nakon izlaganja na Forumu HR+ o uvjetima za ubrzanje gospodarskog rasta u Hrvatskoj. Ni Hrvatska, naravno, nije imuna na tu brojku jer je rast od sedam posto postao službeni političko-ekonomski cilj. Sâm po sebi zvuči izvrsno, ali kako ga postići na dulji rok, a istodobno izbjeći negativne implikacije na drugoj strani?

Gligorov je glavne probleme razvoja Hrvatske sažeo u tri teze. Prvo, dosadašnji se razvoj temeljio na realnom prilagođavanju na nominalnu rigidnost, odnosno realne gospodarske prilike prilagođavale su se fiksnom tečaju i relativno stabilnim cijenama. Ključni sektor u kojem se to posebno dobro vidi jest tržište rada. Drugo, najveći dio realnih troškova već je apsorbiran, iako još ostaje prilagođavanje javnog sektora. U Hrvatskoj je, kaže Gligorov, poslije određenog razdoblja usklađen rast produktivnosti i rast nadnica te nema daljne erozije konkurentnosti u tom smislu. No, razina plaća viša je nego u zemljama sa sličnim BDP-om po glavi stanovnika, što je karakteristično za sve zemlje bivše Jugoslavije osim Slovenije. Treće, najviše je u svemu tome pogoden izvozni sektor. Inače, u drugim je tranzicijskim zemljama zabilježen velik rast izvoza i vrlo brz rast industrijske proizvodnje, što je izostalo u Hrvatskoj.

Prema podacima koje je iznio Gligorov, u hrvatskom je izvozu znatno veći udio radnointenzivne i niskokvalificiranih industrija od tehnoloških i visokokvalificiranih industrija nego što je to slučaj sa zemljama poput Češke, Mađarske, Poljske, Slovačke i Slovenije.

Gligorov je kao osnovni ograničavajući čimbenik gospodarskog rasta u Hrvatskoj istaknuo održavanje eksterne ravnoteže, odnosno strategiju oslanjanja na nominalnu rigidnost i prilagođavanje realne ekonomije na takvo stanje. Zato je dosadašnje ubrzanje gospodarskog rasta dovodilo do povećanja deficit na tekućem računu, a posljedica je neprestani rast vanjskog duga.

Što može generirati brži rast, je li rast od sedam posto realan u Hrvatskoj u postojećim uvjetima te koja je stopa razvoja realna da bismo dosegnuli europski prosjek, komentirao je dr. Vladimir Gligorov.

• S obzirom na današnja fundamentalna obilježja hrvatske prirode, održiva stopa rasta od sedam posto vrlo je ambiciozna (iako nije posve nemoguća), posebno u kratkom roku i u smislu održivosti. Krakoročno uvijek možete povećati potrošnju, pa ćete povećati i rast, ali onda se pojavljuju i negativni učinci: rast deficit na tekućem računu, pritisak na inflaciju itd., a pitanje je možete li to izdržati.

Postizanje rasta od sedam posto u prvom kvartalu ove godine mnogi smatraju slučajnošću koja se dogodila zbog povećane potrošnje. Naime, velik je problem što se gospodarski rast u Hrvatskoj još temelji na javnoj i osobnoj potrošnji, a izvoz je, primjerice, negativna stavka.

Prema makroekonomskim podacima Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije koje je iznio Gligorov (u usporedbi s Makedonijom i Turskom), Hrvatska je u prošloj godini imala deficit na tekućem računu od osam posto BDP-a, koji u posljednje tri godine bilježi zabrinjavajuće negativan trend. Nadalje, trgovinski je deficit i dalje vrlo velik, a udjel ukupnoga vanjskog duga u BDP-u raste, a u većini ostalih tranzicijalnih zemalja stabilan je. U ukupnom vanjskom dugu udio privatnog duga nastavlja rasti i popeo se na 70 posto.

Da bi se postigao rast veći od pet posto u postojećim uvjetima, to bi se, kaže Gligorov, moralo potaknuti ozbiljnim javnim ulaganjima, povećanim javnim izdaciima ili na neki način znatnim povećanjem javne potrošnje, subvencijama i poticanjem privatnih investicija ili znatnim javnim ulaganjima. No, tada bi se pojavio problem održanja stope inflacije, što bi vrlo vjerojatno zabrinulo Središnju banku i dovelo do uvođenja restriktivnih monetarnih mjera zbog kojih bi takav rast bio relativno teško ostvariv.

Kad razmišljate o pregrijanoj privredi, osnovni je problem, kaže Gligorov, hoće li to povećati inflaciju, nakon čega morate ‘hladiti’ privredu ili deficit u razmjeni s inozemstvom jer previše uvozite (u tom smislu rast može biti brži nego što makroekonomska ravnoteža to dopušta).

U zemljama kao što je Hrvatska, u kojoj još ima dosta nezaposlenih ljudi, obično inflacija nije velik problem, ali problem je imate li sve veću neravnotežu u razmjeni s inozemstvom.

Dakle, čak i ako nemate inflacionih tendencija, jer uvijek možete zaposlit nekog novog i plaće se ne moraju povećavati, problem može biti prevelik uvoz. Prevelik deficit tjerat će vas na smanjenje stope rasta da biste izvezli što više kako biste platili za deficit koji ste stvorili – objasnio je Gligorov. Predavanje je završio preporukama za brži i dugoročniji gospodarski rast.

Kao ključne promjene koje je nužno uvesti da bi se osigurao zadovoljavajući rast u Hrvatskoj Gligorov navodi ponajprije konkurentni izvozni sektor. To je, dođuše, teško postići, rekao je, bez promjena u monetarnoj politici i tečaju. Nakon jačanja izvoza nužno je uspostavljanje otvorennog gospodarstva, odnosno uklanjanje financijske represije, razvojna politika ili ulaganje u infrastrukturu i ljudski kapital te restrukturniranje javnog sektora.