Home / Ostalo / Čuvajte se nadmetanja s verbalnim daviteljima

Čuvajte se nadmetanja s verbalnim daviteljima

Važno je dati do znanja što smo spremni tolerirati, a što nismo, jasno povući crtu gdje razgovor prestaje biti razmjena informacija, poruka ili ideja i postaje monolog koji nismo voljni slušati.

Kad je riječ o pravilima dobre komunikacije i slušanju, slažem se s tvrdnjom da trebamo uložiti napor i doista čuti što nam sugovornik želi reći, jer njegova i naša percepcija svijeta nisu iste. No kako doskočiti verbalnim daviteljima koji nas zamaraju gomilom detalja i od njih ne odustaju čak ni kad im nekoliko puta potvrdimo da smo razumjeli o čemu je riječ? Kako im dati do znanja da želimo da i oni čuju nas i da nam nije svima potrebna gomila detalja da bismo shvatili bit? Komunikacija bi, općenito, bila lakša kad bismo vodili računa o konzicnosti. No za to je potrebno da osoba jasno vidi svijet oko sebe i sebe u njemu… za što je, pak, odgovornost na svakomu posebno.

Doista je mnogo onih koje ništa drugo ne zanima doli njih samih. Zarobljeni u svijetu u kojem je njihovo ‘ja’ najveće i najvažnije, velik su izazov za svakog sugovornika. U privatnoj komunikaciji to su ljudi koji vas nikad ne pitaju što je kod vas nova, nego satima, dopustite li im to, pričaju o sebi i svojim temama i problemima. U poslovnoj komunikaciji to su osobe koje o svemu imaju nešto reći, a njihova priča često nema ni konca ni kraja. Detaljno će vas upoznati sa svojim pogledom na stvari, često pričajući i o nečemu što im je palo na pamet, onako usput. Vi ste ih nazvali ‘verbalnim daviteljima’ i, iako je riječ o pomalo grubom izrazu, prilično slikovito opisuje tip ljudi koji nas riječima katkad dovedu do ludila. Kako im doskočiti? Ponajprije tako da svjesno pristupimo komunikaciji s njima kako ne bismo sami upali u zamku dokazivanja ili borbe za moć. Naime, ta vrsta ljudi prije svega traži neku vrstu nadmetanja, što je prava zamka za nespremne sugovornike. Svjesnost je u komunikaciji iznimno važna, a u ovom slučaju postići ćemo je stalnim vježbanjem samokontrole i prisutnosti u sadašnjem trenutku.

Naime, našu nestrpljivost (sa svim je nevažno je li opravdana ili ne, jesu li je oni izazvali ili ne što nam odvlači pozornost) vrlo često takvi verbalni davitelji odlično ‘pročitaju’. Ne dajemo im dragovoljno energiju posvećivanjem potrebne pozornosti pa energiju koju trebaju od nas grabe sami. I tako upadamo u začarani krug. Što smo mi nestrpljiviji, to oni više zavlače svoju priču, po neki još pri tomu i tiše govore kako bismo se naprezali da bismo ih čuli i razumjeli. Prisjetite se, stoga, vrlo važne istine: ono što dragovoljno dajemo, nitko nam ne može na silu uzeti ili oteti. Posvetimo im, stoga, pozornost i pratimo hoće li tako naša komunikacija postati kvalitetnija: neće nas gnjavit pretjeranim detaljima, a mi ćemo im nepodijeljenom pozornošću pokazati da ih slušamo, da smo prisutni, a ne mislima kilometrima daleko i da jedva čekamo skinuti ih s dnevnog reda.

No, još je važnije znati postaviti čvrstu granicu. Kad im damo do znanja što smo spremni tolerirati, a što nismo, jasno ćemo povući crtu gdje naš razgovor prestaje biti razmjena informacija, poruka, ideja i postaje njihov monolog koji nismo voljni beskonačno slušati. Tu treba pristupiti mudro, jer ne možemo uvijek i sa svakim ravnopravno komunicirati, htjeli mi to priznati ili ne.

Ovisno o stupnju bliskosti između nas i osobe s kojom komuniciramo, a koja je verbalni davitelj, pa i zahtjeva ili pravila određenih eventualnom hijerarhijom (dakle, ako smo nekom nadređeni ili podređeni) i ako je riječ o poslovnom odnosu (primjerice, radi li se o našem klijentu ili nekome o kome ovisimo u bilo kojem smislu) – koristite se jasnim jezikom dajući do znanja kad preteraju i prijeđu postavljenu granicu. Pazite pritom da svakoj osobi osigurate razinu nužnog poštovanja. Poštovanje druge osobe obveza je svakoga od nas i nužno je sjetiti se da nemamo pravo ugroziti bilo čije samopoštovanje – čak i kada ta osoba sama srozava svoju vjerodostojnost pretjeranim govorjenjem. Odgovornost je pri tomu ključna riječ. Odgovornosti nam, na žalost, često nedostaje i u međusobnoj komunikaciji, ali u tom slučaju osigurajmo da barem mi sa svoje strane budemo odgovorni. Tako zapravo poštujemo i sebe, postavljajući jasne i čvrste granice i kontrolirajući – ne samo svoje ponašanje nego i to kako se osjećamo. No, uvijek nam ostaje i izbor – birati društvo, kad god je to moguće. Ne odgovara li nam nečiji stil komuniciranja, a osobito ako ne poštujete li ta osoba granice koje smo jasno postavili, nemojmo se družiti s takvima. Katkad se to ipak, bar privremeno, ne može napraviti, ali tu postoje drugi izbori kad je riječ o dugoročnim odnosima. No izbor je ipak na našoj strani. Iskoristimo ga!