U Zagrebu predstavljena urugvajska vinarija Pisano

Samo u Urugvaju od tannata rade sortno vino kojem treba nekoliko godina odležavanja da omekša i da se ublaže tanini. Danijel Pisano tvrdi da se u njihovoj obitelji rađaju gotovo isključivo dječaci jer oni desetljećima piju vina te sorte.

Što je Italiji sangiovese, Kaliforniji zinfandel, Južnoafričkoj Republici pinotage, a Argentini malbec, to je Urugvaju tannat, najrasprostranjenija i najznačajnija sorta vinove loze u zemlji. Tim je riječima Daniel Pisano, jedan od tri brata koji su vlasnici obiteljske vinarije, predstavio vina vinarije Pisano prošlog tjedna u Starom Puntijaru u Zagrebu. Usporedba s ‘velikim’ sortama zinfandelom i sangioveseom izazvala je nemalo čuđenje okupljenih jer je ispričana uz najjeftinije vino kuće, Cisplatino Tannat iz 2006. (u Urugvaju su berbe u veljači i ožujku), koje čak i uz relativno nisku maloprodajnu cijenu od 39,90 kuna teško može izdržati konkurenciju na našem tržištu. Sat vremena kasnije, kad je poslužen godinu dana stariji Tannat s oznakom RPF, odnosno ‘reserve personal de la familia’, razloga za čuđenje je nestalo.

Taj je ‘crnjak’ lijepo prozračno vino u kojem ne strše previše tanini prema kojima je sorta tannat i dobila ime, sramežljivo se osjećaju arome pekmeza od šljiva i trešanja, a robustan okus podsjeća na ukuhano voće. Vino je to koje će se lijepo slagati s crvenim mesom pečenim na žaru, u pečnici ili pod pekom, a treba ga poslužiti malo pothlađenog i pustiti ga da se polako grije i otvara arome u velikoj časi za crvena vina. S obzirom na to da ga vinoteka tvrtke Vrutak, koja uvozi vina vinarije Pisano, prodaje za 88,90 kuna, to je vino doista odličan izbor za češće uživanje tijekom godišnjeg odmora.

Prve sadnice tannata u Urugvaju su 1870. godine donijeli Baski. Vrlo se brzo prilagodio tlu i klimi, ali dugo je trebalo dok se nije počeo masovno saditi. Tannat u jugozapadnoj Francuskoj miješaju s malbecom, kojem dodaje taničnost. Samo u Urugvaju od njega rade sortno vino kojem treba nekoliko godina odležavanja da omekša i da se ublaže tanini, kojih ima četiri puta više nego u merlotu, primjerice. Danijel Pisano kaže da svi članovi njegove obitelji već desetljećima piju samo vina od tannata. Tvrdi i da je to razlog zašto je njegov djed imao osam sinova i tek mu je deveto dijete bila kći, a kasnije u obitelji nema ženskog djeteta. Među više od 20-ero djece rođene u tri generacije obitelji bila samo jedna kći.

Vrlo dobri Tannat RPF 2005., naravno, nije jedino vino vrijedno pozornosti koje vinarija Pisano prodaje u Hrvatskoj. Dobar je i Pinot Noir Rio de los Pajaros iz 2006. godine. Pažljivo vinificirano i odležano pola godine u drvenim bačvama to je vrlo elegantno vino koje će biti odličan sudionik večernjih ljetnih druženja na nekoj terasi uz more.

Sličnu ulogu treba namijeniti i dobrom bijelom Pisano vinu, a to je Cisplatino Torontes 2006. Sortu su Španjolci donijeli u Argentinu, iz koje se ‘preselila’ u Urugvaj, gdje su zbog različitog načina obrezivanja i razmnožavanja nastala tri tipa: Mondoncino, Sanjarnino i Riojana.

Potonji tip sadi obitelj Pisano i to zbog velikog aromatskog potencijala. Vino ima 13 posto alkohola, ali to se toliko ne osjeća. Posluženo je uz dimljenu pastrvu s finim travama, no čini se da je to jelo bilo prearomaticno za vino. Možda bi bolje odgovaralo uz bijelo meso peradi, a svakako će biti odlično za pijucanje kad ga se dobro rashladi.

Likersko vino Etxe Oneko radi se od grožđa iz vinograda posadenog još 1942. godine, uz vrlo mali prinos i vrlo kasnu berbu u dva dijela. Tek nakon što se vinificira veći dio već smežuranoga grožđa, ubere se s trsova i ostatak koji je napala plemenita plijesana. To daje i posebne arome i okus, pa vino pristaje uz zrele plemenite sireve i najbolje, malo teže, čak i čokoladne deserte.

Urugvajaca nema mnogo, kao ni Hrvata. Male su nam i zemlje, ali zato imamo veliko srce, usporedio je Daniel Pisano ljude, ali nije bilo prilike da se usporede i vina. Da je mogao, možda bi uvrstio i plavac mali u drugu usporedbu, onu s početka teksta o važnosti pojedinih sorata vinove loze u velikim vinkim zemljama. Tada bi usporedba Urugvaja i Hrvatske bila potpuna.

Francesco Pisano u Urugvaj je iz Italije stigao 1870. godine, dakle kada su i Baski donijeli vinovu lozu sorte tannat. Iako su se njegovi preci gotovo dva stoljeća bavili vinogradarstvom u Italiji, u Urugvaju je prve trsove posadio njegov sin Don Cesare 1914. godine. Prvo vino napunio je u boce deset godina kasnije, pa 1924. godinu u obitelji drže početkom vinske proizvodnje. Danas imaju 75 hektara vinograda 25 kilometara sjeverno od Montevidea, a proizvode oko 380.000 boca vina na godinu. Najznačajniji su urugvajski izvoznik vina, koje prodaju u 35 zemalja svijeta. Od lipnja i u Hrvatskoj.