Podijeljena mišljenja o gradnji kanala Dunav – Sava

Iako bi gradnja dijela kanala mogla početi već u rujnu, šumarska se struka protivi tome projektu zbog opasnosti za veoma važno prirodno bogatstvo Spačvanskih šuma u jugoistočnoj Slavoniji. Jedan od tri strateška infrastrukturna projekta hrvatske Vlade, uz nizinsku prugu od Botova do Rijeke i mosta kopno – Pelješac, jest i gradnja višenamjenskog kanala Dunav – Sava (VKDS), čija se ukupna vrijednost procjenjuje na oko 4,5 milijardi kuna. Kanal dug 61,4 kilometra, širok 34 i dubok četiri metra, osim prometne namjene skraćivanja riječnog puta između Vukovara i Šamca, odnosno povezivanja Luke Rijeka i Luke Vukovar, služio bi i za navodnjavanje poljoprivrednih površina u istočnoj Hrvatskoj te za druge gospodarske svrhe.

Sredinom lipnja završila je javna rasprava o prostornom planu posebnih obilježja kanala Dunav – Sava. Ministar Božidar Kalmeta je 1. lipnja ove godine u Zagrebu na prvom sastanku država potpisnica Okvirnog sporazuma o slivu rijeke Save rekao da prihvaćanje prostornog plana u Saboru očekuje do kraja mandata sadašnjega saziva Sabora. U Ministarstvu zaštite okoliša u tijeku je procjena utjecaja zahvata na okoliš, ali šumarska se struka protivi tomu projektu jer smatra da nosi brojne opasnosti za veoma važno prirodno bogatstvo Spačvanskih šuma u jugoistočnoj Slavoniji.

Iako projekt ima mnogo zagovaratelja, pojavljuje se i oni koji smatraju da je potrebno da se prethodi ovoj gradnji. Šumarska struka tvrde da će kanal uništiti šume slavonskog hrasta. U vezi s ovim tvrdnjama, ministar Božidar Kalmeta je rekao da će se ovoj problematiki posvetiti i u budućnosti.

Hrvatske šume očekuju da će tek studija utjecaja na okoliš utvrditi hoće li uopće i kakvih posljedica biti na šume hrasta lužnjaka u spačvanskom bazenu. Bez te studije ne možemo unaprijed tvrditi kakve su posljedice moguće. No, važno je podsjetiti da je i u prošlosti bilo velikih vodotehničkih zahvata. Početkom 20. stoljeća sagrađen je nasip na Savi kojim je prekinuto plavljenje Spačvanskih šuma, a sagrađen je i lateralni kanal koji vode s Dilja odvodi prema Savi. Ti zahvati, kao i sagrađena kanalska mreža na poljoprivrednim površinama, nisu ugrozili Spačvanske šume, odnosno nisu narušili stabilnost njihova ekosustava, što dokazuje da izvođenje zahvata u prirodi ne znači nužno i negativne posljedice za okoliš.

Dr. Martin Schneider-Jacoby iz Euronatora, zaklade za očuvanje prirodnih baština Europe sa sjedištem u Stuttgartu, zalaže se za prometno povezivanje Jadrana i unutrašnjosti, ali razvijanjem željezničke mreže radi očuvanja nizinskih šuma. ‘Sigurni smo da si Hrvatska gradnjom kanala Dunav – Sava dugoročno stvara gospodarsko i ekološko opterećenje’, stoji u Schneider-Jacobyjevu dopisu upućenom 25. svibnja saborskim zastupnicima koji će raspravljati o prihvaćanju prostornog plana kanala. Umjesto kanala, Schneider-Jacoby predlaže da se robu odmah u Vukovaru preotvori na tračnice za Zagreb, Rijeku i Ploče.

• Sagradi li Hrvatska kanal do Save, brodovi će pristajati u bosanskim lukama i od Brčkog, Bosanskog Broda ili Bosanskog Šamca slati robu u Sredozemlje. Hrvatska će u tom slučaju snositi sve negativne posljedice kanala i istodobno Vukovaru konkurentna staništa povezati s Dunavom. Želite li doista za to potrošiti više od pola milijarde eura? – pita Schneider-Jacoby.

Glavni koordinator projekta višenamjenskog kanala Dunav – Sava od 1984. do 1990. te od 1994. do 2003. dr. sc. Josip Marušić, koji danas u njemu sudjeluje u ime Zavoda za hidrotehniku zagrebačkoga Građevinskog fakulteta, istaknuo je važnost VKDS-a za navodnjavanje poljoprivrednih površina istočne Slavonije.

• Bosut u sušnim mjesecima nema dovoljno vode, ali ona se može crpit iz Dunava i Save. Troškove navodnjavanja plaćat će korisnici zemljišta, što je jedan od oblika povrata uložena novca u VKDS – rekao nam je Marušić. Istačio je da postoji i studija izvodljivosti izrađena u sklopu projekta Prometno povezivanje Podunavlja i Jadrana koja je pokazala opravdanost tog projekta. Komentirajući kritike šumara, Marušić kaže da se oni ‘samo trebaju dozvoliti o potrebnoj razini vode u kanalu’.

Na stručnom skupu o gradnji kanala Dunav – Sava u travnju ove godine vukovarsko-srijemski župan Božo Galić ocijenio je da se napokon stvorila potrebna ‘kritična masa interesu’ za početak gradnje nakon što se godinama o tome samo pričalo. Zagovaratelj gradnje VKDS-a je i direktor Luke Vukovar Tomislav Mihaljević:

• Kanal moramo promatrati u cjelini s nizinskog prugom i regulacijom rijeke Save, pri čemu će na važnosti dobiti luke u Sisku i Slavonskom Brodu – rekao je i dodao da mu ne smeta ni korist koju će imati luke u Bosanskom Šamcu i Brčkom.

Komentirajući kritike šumarske struke o ugrožavanju Spačvanskih šuma, Miroslav Ištuk tvrdi da se pri planiranju trase VKDS-a nastojalo izbjeći šumska područja, ali da se i u onom dijelu kojim kanal treba proći koriste postojeći vodotoci i da do većeg krčenja šume neće doći.

• Već se sada primijetilo sniženje razine podzemnih voda u Spačvanskim šumama. Na taj način možda možemo regulirati razinu vode i tako povoljno utjecati na režim voda u korist rasta šuma – rekao je Ištuk, koji smatra da su podaci prikupljeni promatranjem podzemnih voda od 1988. dovoljni.

Trenutačno je za budućnost – ostvarenje ili zaborav – najvažnija odluka Sabora o prostornom planu i rezultat procjene utjecaja na okoliš u Ministarstvu zaštite okoliša u koju su, kao što saznajemo od sugovornika, uključene obje strane čija je različita stajališta za sada, izgleda, teško pomiriti.

Bude li prostorni plan VKDS-a u Saboru prihvaćen tijekom ljeta, u rujnu ove godine trebalo bi početi kopati manji dio kanala u dužini 14 kilometara od Save do područja Općine Cerna koji će se nalaziti na trasi budućeg VKDS-a, a koristit će se isključivo za navodnjavanje poljoprivrednih površina. Izrada projektnih, prostornoplanskih dokumentacija i studije utjecaja na okoliš, započeta 90-ih godina, do sada je stajala oko 75 milijuna kuna.

Uлагаč u izradu dokumentacije, ugovaratelj radova i upravitelj budućeg kanala je državna Agencija za plovne putove, čiji je direktor Miroslav Ištuk izjavio:

• Sredstva za gradnju kanala od oko 4,5 milijarde kuna osigurat će se najvjerojatnije iz državnog proračuna, ali iz dosadašnjih kontaktata s bavarskom Vladom i Bavarskom građevinskom komorom znamo da su i oni zainteresirani za sudjelovanje u ulaganju. Studija isplativosti izrađena potkraj 90-ih godina prošlog stoljeća pokazala je da će se investicija isplativiti iskoriste li se sve mogućnosti koje kanal nudi u smislu prometa, navodnjavanja, obrane od poplava.

Korist od kanala imat će i bosanske luke na Savi, ali njihovi će brodovi, naravno, plaćati upotrebu kanala. Naš je sljedeći priritet regulacija plovnog puta rijeke Save od Račanovaca do Siska, za što je već izrađen idejni projekt i u tijeku je izrada studije utjecaja na okoliš. U sljedeće dvije do tri godine planiramo izraditi cjepljivu dokumentaciju i od 2010. očekujemo prve radove na regulaciji Save. Pretpostavljamo da će tada Sisak zapravo biti zagrebačka luka unutarnje plovne, odakle će se roba budućom nizinskom prugom prevoziti za Rijeku – objasnio je Ištuk.

Prošle je godine Agencija potpisala ugovor s konzorcijem domaćih tvrtki za novelaciju tehničke dokumentacije za VKDS jer su se projektni parametri promijenili nakon što je Hrvatska 1997. potpisala međunarodni ugovor o glavnim unutarnjim plovnim putevima od međunarodnog značenja (AGN ugovor). Prema tom ugovoru osim Dunava, Save i Drave u sastavu europskih plovnih putova našao se projekt VKDS-a. Domaći konzorcij predvodi Institut građevinarstva Hrvatske (IGH), a različite poslove obavljaju Zavod za prostorno planiranje d. d. iz Osijeka, Vodoprivredni projektni biro d. d. iz Zagreba, Građevinski fakultet iz Zagreba, Geodetski zavod iz Osijeka te Elektroprojekt d. d. iz Zagreba. Ištuk kaže da su se već brojne tvrtke raspitivale o datumu početka radova, a o projektu i ruski gospodarstvenici, i to preko hrvatskog veleposlanstva u Moskvi.