Poseban prilog

Prema istraživanju časopisa Entrepreneur, već nekoliko godina zaredom titulu najuspješnije svjetske franšize uvjerljivo nosi lanac restorana Subway, koji je od osnutka 1965. koncipiran kao zdrava alternativa restoranima brze hrane. Pokrenuli su ga Peter Buck i 17-godišnji Fred De Luca, koji se nadao da će s trgovinom sendvičima zaraditi dovoljno za koledž. Subwayevi su osnivači širenje uz pomoć franšize primijenili tek 1974., kad je i tvrtka preimenovana iz Pete’s Super Submarines u Subway. Subway danas ima više od 27 tisuća restorana. Tajna njegova uspjeha, smatraju analitičari, jest u tome da je iskoristio rastuću zahtjevnost potrošača za zdravije.

Danas u SAD-u posluje približno 760 tisuća franšizera, koji generiraju posao za približno 18 milijuna ljudi. Franšizni biznis pobudio je zanimanje i brojnih ulagača, osobito ‘private equity’ kompanija i fondova rizičnoga kapitala.

I ako je prva zabilježena komercijalna franšiza bila Singer Sewing Senter, koju je razvio Isaac Singer još 1858., kad se spomene franšizni model poslovanja, najčešća je asocijacija obično McDonald’s. Uspjeh koji je doživio njegov osnivač Ray Kroc, koji je sredinom 50-ih godina reorganizirao potencijal kloniranja franšize i osmislio koncept koji osigurava da iskustvo potrošača u svakom McDonald’sovu restoranu svagdje bude jednako, potaknuo je brojne druge poduzetnike da oponašaju njegov model poslovanja.

Pravi je uzlet franšizni model poslovanja doživio 50-ih i 60-ih godina, a većina danas najpoznatijih franšiza, poput Dunkin’ Donutsa, 7-Elevena Inc. ili Domino’s Pizza LLC-ja, nastala je upravo u to vrijeme. Duga franšizna povijest, naravno, nije jamstvo uspjeha, i nije beznačajan broj tvrtki koje su u te vode uplovile znatno kasnije, prije 10-ak ili 20 godina, ali ipak na ljestvicama najvećih svjetskih franšiza zauzimaju visoka mjesta.

Franšizni model poslovanja najčešće se vezuje uz lance brze prehrane, ali davno je prerastao tu industriju i proširio se na brojne druge kategorije proizvoda i usluga, njih čak 80. Širenje uz pomoć franšiza pokazalo se primjenjivim na fitness centre, agencije za nekretnine, poštanske usluge i mnoge druge sektore.

Krilatica ‘biti sam svoj šef’ u franšizni je biznis privukla brojne osobe poduzetničkog duha, ali kupnja uhodanog posla nije se svima pokazala najpametnijim potezom. Naime, umjesto ostvarenja američkog sna, brojni su franšizeri iz tog posla izašli kao gubitnici. Jedan od razloga neuspjeha svakako su prevelika očekivanja franšizera i uvjerenje da kupnja franšize donosi instant uspjeh, ali i znatan je broj slučajeva u kojima su nepovoljni ugovori davatelja franšize male poduzetnike doveli do ruba propasti. U SAD-u, kolijevci moderne franšize, brojni su takvi sukobi između primatelja i davatelja franšize u vezi uvjeta franšiznog ugovora epilog dobili na sudu. Više od 14 tisuća Subwayevih franšizera prošle je godine tužilo matičnu tvrtku jer im je željela nametnuti novi franšizni ugovor prema kojem bi izgubili kontrolu nad novcem iz zajedničkog fonda za marketing.

Način trošenja novca iz marke-tinškog fonda bio je i uzrok sukoba između primatelja i davatelja franšize Krisp Kremea, a uz to, franšizeri su tužili središnjicu tvrtke i zbog toga da su im napravili promijenjeni uvjeti isporučivanja krafni tako da su ih najednom morali plaćati unaprijed, dok su prije to činili u roku od 35 do 40 dana. S tužbom više udruženih franšizera suočila se i kompanija Quiznos Sub, optužena da je franšizerima iznad tržišnih cijena naplaćivala robu i opremu dok je istodobno od njih zahtijevala niske cijene proizvoda u maloprodaji.

Cijena robe koju franšizerima isporučuje matična kompanija, uz nepoštovanje ugovora, netransparentno trošenje novca za marketing, previsoke naknade te lažna obećanja najčešći su razlog sporova između davatelja i primatelja franšize. Zbog mačehinskog odnosa matične tvrtke prema primateljima franšize Pizza Huta, Burger Kinga, Sonic Drive-In Restauranta i brojnih drugih velikih franšiza osnovali su udruženje da bi se lakše izborili za pravednije uvjete poslovanja.