Održiva proizvodnja i potrošnja

Odluka Hrvatskog sabora da 2007. godinu proglasi Godinom edukacije potrošača u Republici Hrvatskoj bila je odlučujuća da Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj (HRPSOR) u suradnji s Hrvatskom udrugom poslodavaca (HUP) podrži pripremu Priručnika o znakovima na proizvodima i ambalaži autorice Dubravke Bačun. Priručnik je ponajprije namijenjen domaćim proizvođačima i uvoznicima koji stavljanjem znakova na proizvod i ambalažu pružaju potrošačima različite obavijesti. Priručnik će poslužiti i ostalima koji sudjeluju na putu proizvoda od proizvođača do potrošača kao, primjerice, prijevoznicima, skladištarima, distributerima i trgovcima. Budući da su proizvodi namijenjeni potrošačima, a oni su dio lanca u pravilnu gospodarenju otpadom, znakovi ih upućuju kako se ponašati s proizvodom odnosno ambalažom kad oni postanu otpadom.

U Priručniku su na nov i zanimljiv način povezani održivi obrasci proizvodnje i potrošnje sa znakovima na proizvodima i ambalaži te s Deklaracijom o pravima potrošača, posebno s pravom da bude informiran. Dokumenti i odluke prihvaćeni na Skupu o Zemlji poslužili su kao temelj za dokument UN-a Zaštita potrošača, smjernice za održivu potrošnju, iz kojega izdvajamo:

Održiva potrošnja ključni je dio održiva razvoja i usko je povezana s održivom proizvodnjom. Održiva proizvodnja razmatra dobavljački dio usmjeren na ekonomski utjecaj te utjecaj na okoliš i društvo proizvodnih procesa, dok održiva potrošnja oslovjava stranu potražnje usmjerenu na potrošačev odabir roba i usluga.
Mjere promocije održive potrošnje ne utječu neposredno samo na proizvode i usluge koje koriste potrošači već i na energiju i materijale koji se troše u proizvodnom procesu, kao i stvaranje otpada tijekom cijeloga životnog ciklusa, od vađenja sirovina do odlaganja ili ponovne uporabe.
Vlade moraju osigurati potrošačima jasne i nezbužujuće informacije o utjecaju proizvoda i usluga na okoliš koristeći se shemama poput ekooznačavanja, informacija o proizvodu, profila proizvoda, izvještavanja o okolišu i informacijskih centara za potrošače. Vlade moraju također promovirati međunarodno prepoznate simbole (znakove) za ekooznačavanje.
Održiva potrošnja traži da potrošači, zajednice, poslovni sektor i organizacije civilnoga društva budu svjesni mogućeg utjecaja proizvoda i usluga na okoliš, uključujući lokalni i globalni utjecaj. Informacije, infrastruktura i oprema moraju biti dostupne potrošačima koji žele promijeniti svoje obrasce potrošnje.

Prema Svjetskom poslovnom savjetu za održivi razvoj ‘promjena oblika potrošnje jedina je nada za održivost. Da bismo to postigli, moramo uvoditi inovacije. Održiva rješenja ne podrazumijevaju samo tehničke inovacije, važna su i ekonomsko, društvena i institucionalna poboljšanja. Održiva potrošnja ne znači nužno manje trošiti, nego trošiti drukčije, djelotvorno trošiti. Riječ je o većoj kvaliteti i znanju, a manjoj količini i otpadu.’ Stavovi tih dokumenata iskazuju se putem znakova na proizvodima i ambalaži, što znači da je označavanje važan i nezastavljan dio upravljanja životnim ciklom proizvoda.

U Priručniku je priređen pregled organizacija koje donose/utvrđuju znakove, a posebno je naglašena uloga normi i normacije u označavanju.

Priručnik obiluje i osvrtima na brojne primjere znakova koje potrošač može uočiti na proizvodima i ambalaži. U svakom slučaju Priručnik će uvelike pridonijeti Godini edukacije potrošača.