Širenje

Središte Skoplja uskoro bi moglo ući u vrh svjetskih poslovnih centara, a većinu njih i nadmašiti – visinom. Ovih se dana, naime, u makedonskim medijima ironizira odluka Vlade da se u središtu Skoplja sagrade tri nebodera, i to svaki s nevjerojatnih 99 katova. Ideja je da Skopljane dobije ‘city’ i poprimi izgled modernih svjetskih metropolija – u skladu s, očito doslovno shvaćenim, marketinškim sloganom ‘New Business Heaven in Europe’.

Središnja je skopska općina, prema nalogu Vlade, već pristupila donošenju odluke o promjeni detaljnog urbanističkog plana u kojem će neboderi biti ucrtni, ali realizacija višenamjenskog kompleksa sa svim sadržajima ovisi o jednoj sitnici – iskazanom interesu na međunarodnome javnom natječaju za gradnju nebodera koji Vlada namjerava uskoro raspisati. A kad je takav interes u pitanju, mnogi su u Makedoniji skeptični imajući na umu dosadašnje efekte pompoznih (i skupe) kampanje Invest in Macedonia. Zato je mnogo ugodnije iznenađenje, barem za poljoprivrednike, brza realizacija Agrokorove najave da će odmah početi s otkupom i izvozom makedonskog voća i povrća, što je dočekano s vidljivom nevjericom.

To više što je od gotovo medijski ‘ilegalnog’ dolaska Ivice Todorića u Skoplje i polaska prvih kamiona iz Makedonije prema Konzumovim marketima u Hrvatskoj, Srbiji i BiH prošlo tek desetak dana. Podatak prema kojemu je najavljen Agrokorov ulazak u Makedoniju izaziva različite reakcije među lokalnim trgovcima.

Tinex u dvojbi između Delte i Konzuma. Trgovcima obično nije draga kad im u susjedstvo prodre jak stranac. Vladi mir Todorovik, vlasnik najvećeg (prema bruto prometu) makedonskog maloprodajnog lanca Tinexa, nakon što je pretrpio osjetan udar kad mu na tržište ušao grčki lanac Vero, uoči izvjesnoga dolaska Konzuma i, kako stvari stojte, nešto manje izvjesnu Deltu, zaigrao je na drugu kartu. Naime, već nekoliko mjeseci Todorovik pregovara s Miroslavom Miškovićem, vlasnikom Delte, o prodaji 51 posto Tinexa, a konačnu odluku trebao bi donijeti za nekoliko dana nakon rezultata analize vrijednosti tvrtke koju radi beogradski Deloitte.

Bude li cijena zadovoljavajuća, prodat će, kaže, većinski udjel. No, u igru se uključio i Agrokor pa je mogućnost prodaje još veća. Ako Todorovik i odluči zadržati Tinex u svom vlasništvu sljedećih nekoliko godina, Konzum bi s najavljenih 20-ak trgovina, u slučaju da budu površine od 1.000 do 3.000 kvadrata, mogao zauzeti vodeću poziciju na makedonskom tržištu. Delti u vezi s tim pitanjem, navodno, ne ide baš najbolje jer nije u dobrim odnosima s novom vladom premijera Gruevskog.

Maloprodajno je tržište u Makedoniji inače dosta zatvoreno, a najviše je problema bilo s kupnjom zemljišta. To se za vrijeme bivše vlade, može se čuti, rješavalo u četiri oka s premijerom, što je za neke bilo dobro, a za neke loše. Primjerice, turski je lanac Ramstor tako kupio zemljište u centru Skoplja za 25 eura po kvadratu, dok je Delti kupnja zemljišta na taj način poništena jer nije imala sagrađen objekt do trenutka ‘revizije’. S druge strane, grčki Veropoulus (u Srbiji i Makedoniji brend Vero) zemljište je u istom središtu grada platio 550 eura za kvadrat, što se smatra realnom tržišnom cijenom.

Ni Vlada mladog premijera Nikole Gruevskog (VMRO-DPMNE), koja je u nepunih godinu dana, koliko je na čelu države, pokrenula svjetsku kampanju privlačenja investitora i tako napravila radikalni preokret u ekonomskoj percepciji Makedonije, nije ostala ravnomjerna. Naime, 200 milijuna eura, koliko Agrokor u dvije godine planira uložiti u otkupne centre, proizvodnju hrane i pića te gradnju marketa, gotovo je dvije trećine očekivanih stranih investicija u Makedoniju u ovoj godini. Ilustracije radi, prema podacima Hrvatske narodne banke, Hrvatska je u razdoblju od 1993. do 2006. u Makedoniju ukupno uložila 11,3 milijuna eura!

Kao što se može čuti među makedonskim poduzetnicima, Agrokor je, nakon ulaska u vrlo profitabilan biznis izvoza jeftinog voća i povrća, zainteresiran i za kupnju malih tvornica ulja (kao najizglednija meta spominje se Briljant), sladoleda i vode. U Agrokoru su, ne ulažeći u detalje, potvrdili da su u fazi konkretizacije poslova i da im je cilj ostvariti liderski položaj u različitim biznisima. Miroslav Mišković, vlasnik Delte, prije godinu dana također je najavljivao ulaganje 113 milijuna eura u supermarketne i tvornice za pakiranje pitke vode u Makedoniji. No, dok mu je bivša makedonska vlada bila sklon, s novom baš i ne pronalazi zajednički jezik.

Ulazak u Makedoniju, osim toga, slikovit je prikaz činjenice da strateško partnerstvo Agrokor-Delta ne funkcionira najbolje. Todorićev ulazak na velika vrata u Makedoniju logistički je podržala konzultantska tvrtka Magra u vlasništvu bivšeg ministra vanjskih poslova Mate Granića. Dogodilo se da su sazreli bilateralni odnosi, diplomatskim rješenjima objašnjava Granić. Makedonija je u strateškim planovima Agrokora i drugih hrvatskih tvrtki ionako došla na red, a inicijativa nove vlade samo potpomaže brži i jači prodor na to tržište.

Nakon Agrokora drugi bi najveći investitor mogla biti IT tvrtka M SAN, kaže Granić, dodajući da vrlo ozbiljnih planova imaju Končar, IGH. Naime, osim prehrambene industrije Makedonija je velik potencijal i za građevinarstvo. U energetici je pokrenut investicijski ciklus vrijedan 1,5 milijardi dolara (u planu je gradnja termoelektrana i hidroelektrana), građe se dva cestovna koridora, prema Bugarskoj i Srbiji, u Makedoniji gotovo nema ozbiljnih hotela, šoping-centara itd., pa se hrvatskim kompanijama s iskustvom stečenim na domaćem terenu otvaraju znatne mogućnosti.

Spremamo se za Makedoniju i okolna tržišta – kaže Jure Radić, predsjednik Uprave IGH. Prvi projekt mogla bi biti gradnja koridora 10 od Skoplja prema Bugarskoj vrijedan oko 15 milijuna eura. M SAN je prošle godine preuzeo makedonsku IT kompaniju Pakom najavljujući pritom i gradnju tvornice kompjutora, dok je Končar iskazao interes za gradnju oko 400 manjih hidrocentrala. Ulazak tih triju hrvatskih tvrtki u Makedoniju navodno je ‘težak’ oko 100 milijuna eura.

IT se također smatra sektorom s velikim potencijalom. Osim bankarskog sektora pravi se bum očekuje na makedonskom tržištu kapitala. Nedavno je promijenjen zakon o investicijskim fondovima kako bi se oni privukli i lakše formirali jer ih u Makedoniji dosad nije bilo. Razina osnivačkog kapitala smanjena je s milijun na pola milijuna eura, što je rezultiralo time da je prvi investicijski fond, slovenska Ilirika, već u postupku registracije. Iz Hrvatske bi, nakon osvajanja Ukrajine, među prvima mogla biti varaždinska Fima Grupa, koja je već putem svog fonda jedan od aktivnijih investitora na makedonskom tržištu.

Makedonija je zemlja s velikim prostorom za konsolidaciju i rast tržišta koji će se odvijati naporedno s procesom poslovnog razvoja kompanija od kojih su neke precijenjene, a neke svakako podcijenjene – kaže Milan Horvat, predsjednik Uprave Fime, ističući da Fimina strategija podrazumijeva osnivanje kompanije za upravljanje fondovima, brokerske i konzultantske kuće.

Iako su banke, kao i u Hrvatskoj, privatizirane među prvima, financijski je sektor još vrlo atraktivan. Privredna banka Zagreb nedavno je na Makedonskoj burzi blok-transakcijom kupila 7,05 posto Makedonske banke za 1,9 milijuna eura. Bilo je to još jedno iznenađenje jer iza PBZ-a stoji talijanska grupacija Intesa, što znači da novi poznati bankarski brend u posljednjih nekoliko mjeseci (francuski Société Générale je nedavno kupio Ohridsku banku za 23 milijuna eura) ulazi na dosad vrlo zatvoreno makedonsko bankarsko tržište koje se nerijetko dovodi u vezi s tzv. makedonskim oligarsima, ljudima koji su u procesu gotovo potpuno završene privatizacije dobili najviše.

Makedonska banka, sljednica Ljubljanske banke, ima zanimljivu i kontroverznu privatizacijsku povijest (svojedobno u vlasništvu VMRO-DPMNE-a), ali još nije jasno hoće li završiti u rukama Intese ili nastaviti tražiti vlasnika. Promjenama zakona Vlada namjerava omogućiti stranim bankama ulazak u Makedoniju i ekspoziturasama, a ne samo otvaranjem banaka kao što je dosad bio slučaj.

Hrvatski su investitori, i mali i veliki, već otkrili makedonsko tržište, ali ono, prema mišljenju tamošnjih burzovnih igrača, tek očekuje pravi procvat. Gotovo su sve dionice podcijenjene, osim nekoliko vrlo likvidnih, ali ostavljamo prostor za veći rast i tih dionica u slučaju preuzimanja od nekog velikog svjetskog brenda i sl. – kaže broker Stefan Stefanovski. Općenito, dionice na makedonskom tržištu, koje je u početnom stadiju razvoja, trenutno ostvaruju prinos iznad 50 posto, dok su prinosi nekih kompanija, navodi broker Todor Ivanovski, premašivali i 300 posto te ističe da se takvi primjeri mogu očekivati i dalje.

Strane investicije drže 40 posto makedonskog tržišta kapitala, a investitori iz inozemstva dolaze u sve većem broju, posebno putem investicijskih fondova. Najveći su investitori Slovenci i Hrvati, a prate ih Srbi i Bugari, dok su fondovi iz SAD-a i europskih zemalja još u fazi otkrivanja ovog tržišta. Što se tiče daljnjeg rasta očekivanja su vrlo optimistična, a razina trgovanja sve veća, pa se tako obujam trgovanja u posljednjem kvartalu povećao nekoliko puta. Najveća je potražnja za bankarskim dionicama (Komercijalna, Ohridska, Skopska, Makedonska banka), a prema atraktivnosti slijede farmaceutski, građevinski i metalurški sektor.

Probleme birokratske prirode zbog kojih je, primjerice, prvi investicijski fond tek sada u fazi registracije, trebala bi riješiti nova vlada, nadaju se sudionici tržišta kapitala. Na ruku bi im moglo ići i to što je aktualni premijer bio broker. Pojavom velikog broja malih ulagača svjesnih mogućnosti brze i lake zarade, a u nedostatku investicijskih fondova, kao problem se pojavio i nedostatak kadra u brokerskim kućama. Na makedonskom tržištu aktivno trguje nekoliko fondova, među kojima su vrlo aktivni i oni iz Hrvatske. Govori se da su kapital oplodili najmanje za 100 posto. Hrvatski investitori uglavnom kupuju putem skrbičkog računa Hrvatske poštanske banke koja je tako ušla u kapital mnogih makedonskih tvrtki.

Iako svi ti primjeri daleko premašuju ukupna ulaganja iz Hrvatske u posljednjih 16 godina, to nije sve što se odnosi na hrvatske investicije u Makedoniju. Dnevnik Utrinski vesnik prenio je informaciju da su makedonske vlasti ponudile zemljište hrvatskoj tvrtki Nexe radi gradnje cementare, iako od Nexe grupe još nema potvrde o konkretnim poslovima. Već se dulje spekulira o mogućim oblicima ulaska Podravke, čak i o gradnji regionalnog centra u Makedoniji. Slične namjere posredno su pristigle i od novih vlasnika Dukata. Prvi čovjek Atlantica Emil Tedeschi nedavno je također izjavio da je Makedonija tržište na kojem će sigurno uskoro otvoriti svoju tvrtku.

Premda je Makedoniji u fokus hrvatske poslovne javnosti prva stavila Podravka najavom premještanja dijela proizvodnje iz Hrvatske te investicijama u preradu voća, povrća i mesa radi jačeg prodora na to tržište i smanjenja troškova, konkretnih poteza još nema. Podravka u Makedoniji trenutačno proizvodi Gulaš i Đuved za makedonsko te srpsko i BiH tržište, a prednjači u prepoznatljivosti brenda. Na policama makedonskih maloprodajnih lanaca od hrvatskih proizvoda tako dominira Podravka, potom Kraš, Saponia itd. No iako robna razmjena između Hrvatske i Makedonije stalno raste, Hrvatska bilježi sve veći trgovinski deficit, što bi, nadaju se u Hrvatskoj, trebao promijeniti nedavni ulazak Makedonije u CEFTA-u.

Da se u Makedoniji, koja je donedavno bila nepoznata na karti investitora, nešto događa, osim hrvatskog stampeda na to tržište, svjedoče i primjeri drugih stranih investitora. Ulazak Agrokora u Makedoniju nadovezuje se tako na švedsku investiciju u gradnju mljekare u Skoplju. Nakon Švedana pojavio se i austrijski SCO holding s namjerom investiranja u proizvodnju i preradu suncokreta.

Je li Vlada premijera Gruevskog zaista zaslužna za gospodarsko buđenje Makedonije ili se ona stranim investitorima naprosto našla na putu prema Istoku, pitanje je koje je podijelilo mišljenja Makedonaca i stranih analitičara.

Općem gospodarskom optimizmu u Makedoniji sigurno pridonosi to da je riječ o zemlji kandidatu za NATO i EU, ali glavni su aduti aktualne Vlade pogodnosti za strane investitore. Glavni je adut jedinstvena porezna stopa od 10 posto (najniži paket poreza u Europi), jeftina i kvalificirana radna snaga te slobodne ekonomske zone u kojima su kompanije 10 godina oslobođene poreza na dobit, porez na dohodak je samo pet posto, imaju besplatnu infrastrukturu, pristup plinu i električnoj energiji, a da bi privukla zvučne ulagače, Vlada čak financira i gradnju hala u vrijednosti do pola milijuna eura. Uvjet je da 80 posto proizvodnje ide u izvoz. Taj je pak uvjet našao na osudu Europske unije zbog diskriminacije pa će ga Makedonija, kaže Viktor Mizo, direktor Agencije za strana ulaganja, ukinuti, ali sve pogodnosti ostaju i dalje.

Skeptika u vezi s rezultatima kampanje Invest in Macedonia i primjedbi na račun Vlade u vezi s transparentnošću ima sve više. S druge strane, Vlada je prošlog tjedna objavila da je u prva četiri mjeseca ove godine ostvaren rast BDP-a od sedam posto, što je dosad uvjerljivo najveći rast (u posljednjih nekoliko godina kretao se oko četiri posto) i premašuje predviđanja MMF-a od 4,5 posto, ističe zamjenik premijera Zoran Stavrevski. Do toga je došlo, smatra Stavrevski, povećanjem izvoza i ulaganja u industriju, odnosno povećanjem povjerenja privatnog sektora u državu. Kao prioritet za ovu godinu ističe smanjivanje birokracije, odnosno regulatornu giljotinu koja je u Makedoniji trenutačno u istoj fazi kao i u Hrvatskoj.

Također, iako je prema predviđanjima razina stranih investicija u 2007. niža od 360 milijuna eura iz 2006. (prema Izvještaju EBRD-a 150 milijuna dolara), prošlogodišnja je razina, pohvalio se Mizo, dosegnutu u samo tri dana, upravo u vrijeme kad je Agrokor objavio visinu svojih ulaganja. Uz Agrokor, slovenski Triglav investirao je 42 milijuna eura u preuzimanje Vardar osiguranja (kratkih je rukava ostalo Croatia osiguranje), a britanski Johnsons Meti, najveći proizvođač katalizatora, najavio je gradnju tvornice vrijedne oko 80 milijuna eura. Inače, američka kompanija Johnsons Control prva gradi tvornicu za proizvodnju autodijelova u slobodnoj ekonomskoj zoni Bunardik, nadomak Skoplja. Gradnja počinje u rujnu, a vrijednost investicije je 150 milijuna eura. Od početka kampanje najviše su interesa, kaže Mizo, pokazali Amerikanci, Francuzi, Izraelci, Austrijanci, Turci pa ostale europske zemlje.

Mizo spada u red mladih visokoobrazovanih stručnjaka koje je Gruevski doveo iz Amerike da znanjem i iskustvom pomognu u gospodarskoj preobrazbi zemlje; u Americi je živio posljednjih 18 godina od završetka srednje škole. Dvojica ministara bez portfelja također zaduženih za privlačenje stranih investicija Vele Samos i Gligor Tašković, koji čak i ne govori makedonski, također su ‘Amerikanci’. Vladi se vjerojatno iznenadila da su upravo oni postali nezaobilazna točka oporbe kritike zbog troškova neprestanih putovanja diljem svijeta.

Vladi kritičari, poput izraelskog financijskog stručnjaka Sama Vankina, upozoravaju da prije zasipanja stranih investitora beneficijama treba ukloniti nedostatke poput nefunkcionalnoga bankarskog tržišta, prereguliranosti propisima te visokog udjela sive ekonomije. Kako god bilo, i prve euforične najave Vlade ublažene su izjavama da je još rano za ozbiljnije rezultate kampanje Invest in Macedonia i da je prvi cilj stvaranje imidža. Ne treba zaboraviti, upozoravaju skeptični strani analitičari, da je Makedonija zemlja od dva milijuna stanovnika koja još ima ozbiljnih problema: nezaposlenost je gotovo 40 posto, siva ekonomija, prema nekim procjenama, viša je od 50 posto, a korupcija i nepotizam model su funkcioniranja društva.