Vodeći Perfa i Gala, prati ih Poljoprerada, a napada Agrokoka Pula

Hrvatske kokice smještene po kavezima sedamdesetak registriranih proizvođača konzumnih jaja mogle bi ulaskom u Europsku uniju prestati nesti jaja. Naime, do 2012. peradari trebaju prihvatiti Pravilnik o uvjetima kojima moraju dovoljavati farme i uvjetima za zaštitu životinja na farmama kojima se, među ostalim, predviđa držanje kokoši u većim, takozanim obogaćenim kavezima, za koji će svaki proizvođač trebati izdvojiti 10-ak eura po kokici, i još dodatnih sedam do 10 eura za eventualnu rekonstrukciju objekta.

Bojanan od prestanka proizvodnje i opstanka samo žilavih, seoskih kokoši koje slobođno trčaraju po dvorištu povod je sve češćih susreta hrvatskih peradara koji se nadaju državnoj pomoći (peradarstvo je jedina grana poljoprivrede koja ne dobiva državne subvencije), pa i zajedničkom nastupu na tržištu. Kako tvrde, prihvaćanje Pravilnika najviše će pogoditi vodeće domaće peradarske kompanije s dugom tradicijom jer nove, točnije njih tri, već udovoljavaju europskim normama. No, bilo da ostanu bez državne pomoći, bilo da se udruže, vrlo je izgledno da će korak do Europe doći do preraspodjele snaga domaćih proizvođača konzumnih jaja.

Trenutačno čelnu poziciju drže Perfa iz Donje Stubice i Gala iz Bjelovara, a slijedi ih Poljoprerada, koja je prije pet godina preuzela Agrokoku Novu. Perfa, kompanija s tradicijom duljom od 45 godina, u prosjeku proizvede 45 milijuna jaja na godinu. Jaja koja nese 210 tisuća njezinih kokica Perfa dijeli u dvije kategorije, i to na svježa jaja prve kvalitete, koja na tržište plasira putem trgovačkih lanaca i direktnom maloprodajom, te jaja druge kvalitete, koja se koriste za daljnju industrijsku preradu, primjerice, u proizvodnji tjestenine.

Kao što tvrde u kompaniji, prva kategorija jaja ima višu cijenu od onih namijenjenih daljnjoj preradi i upravo se od prodaje tih jaja u kompanijsku blagajnu slijeva najviše prihoda. Najviše jaja prve klase tvrtka plasira u Konzumove trgovine, i to pod vlastitim brendom i brendom K Plus, a osim spomenutog, Perfinja jaja mogu se pronaći na policama Dinove, Prehrane, lanca Gavrilović, Mercatora, Bile, CBA, Ultra grupe i Metroa.

S obzirom na nezavidan položaj u kojem se nalaze domaći proizvođači, u Perfi smatraju da je za očuvanje čelne pozicije na tržištu potrebno iskoristiti prilike koje im se nude. Tako Perfini čelnici prilikom vide u zaokruživanju cjelokupne proizvodnje (proizvodnja jaja i hrane), proizvodnji tjestenine te nastavku poslovne suradnje s europskim kompanijama.

Za razliku od Perfe, koja manji dio svoje proizvodnje izvozi i surađuje s partnerima u Nizozemskoj, bjelovarska Gala svu svoju proizvodnju usmjerava na domaće tržište. Tvrtka koja na godinu proizvede, prema riječima njezina čelnika Jakova Čorića, više od 45 milijuna jaja i posluje s 31 milijunom kuna prihoda na godinu, izvoziti je prestala još 1994. jer se jednostavno nije isplatio. Prestanak prodaje na slovenskom i tržištu Bosne i Hercegovine te proces privatizacije tvrtku je umalo stajao tržišne pozicije, ali, kao što kaže Čorić, uspješno se restrukturirala i nastavila ulagati u proizvodnju.

• Najveći je problem bio kako zadržati razinu plaća zaposlenika, koje u ukupnim prihodima sudjeluju s 13 do 14 posto. Da bismo ostali konkurentni, morali smo investirati: u posljednjih pet godina u proizvodnju smo uložili 250 tisuća eura – objasnio je direktor Gale, koji je na tom položaju već više od 15 godina, i nastavio da su u kompaniji inzistirali na obnovi rashladnih uređaja, a kontinuirano ulažu u vozni park, u kojem vozila nisu starija od pet godina. Tvrtka Gala posluje s većim trgovačkim lancima poput Konzuma, Kauflanda i Lidla, jedini je ovlašteni domaći dobavljač jaja američkim vojnicima, opskrbljuje državne institucije te posjeduje relevantne certifikate.

Čorić je siguran da s dosadašnjom strategijom poslovanja koju prate investicije u proizvodnju može zadržati i jačati položaj na tržištu, ali slaže se i s ostalim igračima na tržištu da će do 2012. potrebe tržišta narasti na 1,1 milijardu jaja na godinu, za što je potrebno osigurati 3,5 milijuna kokoši nesilica. Tri najveća proizvođača danas ih ukupno imaju nešto više od pola milijuna.

• Galu bi prilagodba europskim normama stajala između tri i četiri milijuna eura. Siguran sam da bismo, s obzirom na godišnje prihode, tijekom četiri godine cjelokupni iznos potpore vratili u državnu blagajnu, a i zadržali postojeći broj zaposlenih – kazao je Ćorić i nastavio da proizvođači, osim što traže izradu operativnog plana razvoja preradivstva te financijsku potporu od minimalno 70 posto ukupnih ulaganja, zahtijevaju i odgođu upotrebe obogaćenih kaveza s 2012. na 2018. godinu.

Idea o udrživanju proizvođača konzumnih jaja nameće se i direktoru Poljoprade Tomići Tonkoviću. Osnovna je djelatnost Poljoprade, čije su farme smještene u Hrvatskom Leskovcu, proizvodnja stočne hrane, a proizvodnju konzumnih jaja tvrtka je uvrstila i u svoj portfelj preuzimanjem Agrokoke Nove. Iako je Poljoprada ‘friska’ u biznisu s kokošim jajima, uspjela se plasirati na treće mjesto prema ukupnoj godišnjoj proizvodnji od 40 milijuna jaja koje nese 140 tisuća kokoša.

Budući da su jaja Agrokoke Nove glasila za najpoznatija na tržištu bivše Jugoslavije zahtijevajući sloganu ‘svako jutro jedno jaje’, vodstvo Poljoprade odlučilo je nastaviti s tradicijom. Točnije, marketing je, a ne broj nesilica, postao glavnim alatom kompanije u borbi za tržišnu poziciju.

• Naš je srednjoročni cilj zauzeti 25 posto tržišta, a marketing je svakako jedan od alata. Upravo smo zbog toga u suradnji s profesorom Zvonimirov Pavlekom na tržište plasirali prva brendirana jaja – kazao je Tomica Tonković, čija je kompanija plasirala tri klase jaja ili tri brenda. Tako se na policama trgovina mogu pronaći jaja Zlatna koka, mala jaja nazvana Ringe jaja te velika, XXL jaja.

• Iako je stari brend Agrokokinih jaja već bio prepoznatljiv domaćim potrošačima, odlučili smo stvoriti novi. Agrokoka Nova je poduzeće koje više ne postoji i procijenili smo da ga nema smisla oživljavati – objasnio je Tonković i nastavio da razmišljaju o plasmanu obogaćenih jaja, i to ne radi povećanja prodaje, jer takva jaja konzumira uži krug potrošača, nego da bi ojačali Poljopreradinu prepoznatljivost na tržištu. Njezina je osnovna djelatnost – proizvodnja hrane, prema Tonkovićevu mišljenju, jedna od konkurentske prednosti kompanije, ali još nije dovoljna za osvajanje planiranoga tržišnog udjela. Naime, cijene konzumnih jaja, osim o cijeni inputa, poput kukuruza ili soje, variraju ovisno o sezoni. Potražnja za jajima veća je u vrijeme blagdana, posebice Božića i Uskrsa, te tijekom turističke sezone, a već tradicionalno pada uoči ljetnih mjeseci. Naravno, kokice nisu neovisno o sezoni, zbog čega se domaće farme moraju pobrinuti za višak, koji prodaju po nižoj cijeni.

• Bez državne ćemo se pomoći teško moći prilagoditi zahtjevima koje nam postavlja Europska unija. Rješenje vidim u zabrani uvoza konzumnih jaja do ulaska na europsko tržište jer domaća proizvodnja zadovoljava potrebu tržišta te u zajedničkom nastupu domaćih tvrtki – smatra Tonković i dodaje da će Poljoprivreda, ako država ne bude reagirala na apele peradara, već pronaći načina da zaštiti svoju proizvodnju, a adut u rukavu su jaja Zlatna koka, potrošačima predstavljena uz slogan ‘Biskvit mi je svjedok’.

Iako su se neki igrači na tržištu konzumnih jaja izjasnili da je proizvodnja obogaćenih jaja dobar marketinški, ali loš komercijalni potez, stručnjaci u obiteljskom gospodarstvu Marijančanka odlučili su, bez obzira na loša predviđanja konkurencije, plasirati jedinstvena jaja obogaćena omega-3 masnim kiselinama. Nakon višegodišnjih istraživanja koje je predvodio tim na čelu s Gordanom Kalik, konačni je proizvod spreman za plasman na polici trgovina.

Kao što je objasnio direktor Marijančanke Zdravko Crnčan, riječ je o jajima koja se proizvode u strogo kontroliranim uvjetima kao i obična konzumnina jaja. Jedina je razlika u tehnologiji proizvodnje različita hranidba nesilica: hrani za kokice koje proizvode obogaćena jaja dodane su sirovine uz pomoć kojih je povećana razina poželjnih omega-3, a smanjena razina omega-6 kiselina. Uz ta obogaćena jaja kompanija proizvodi i vlastitu robnu marku konzumnih jaja ideal s prirodno crvenom bojom žumanka, koja su idealna za kolače i tjestenine. Marijančanka s proizvodnim kapacitetom od 22,5 milijuna jaja na godinu i 10 do 12 milijuna kuna prihoda zauzima između 2,5 i tri posto; a od ukupnog broja od 200 tisuća uzgojenih kokica za vlastitu proizvodnju zadržava njih 75 tisuća, a ostale prodaje većim i manjim proizvođačima konzumnih jaja u Hrvatskoj.

• Naš je plan u idućih nekoliko godina na postojećoj lokaciji povećati proizvodnju na 70 milijuna jaja i broj nesilica na 250 tisuća te u okolici Pule podignuti još jednu farmu koja bi se bavila uzgojem kokoši nesilica, proizvodnjom stočne hrane, a imala bi i pogon za pregradu jaja – nabija direktor poljske Agrokoke, koja 70 posto proizvedenih jaja plasira pod brendom Agrokoka, a ostatak za Konzumove i Billine trgovine marke.

Ipak, kad govori o budućnosti cjelokupnog tržišta, Tanović smatra da bi najkvalitetniji oblik organizacije mogla biti proizvodnja na tri do četiri lokacije u Hrvatskoj s najmanje 200 tisuća do milijun kokica na farmi.

• Stručnjaci procjenjuju da će do 2012. potrebe domaćih potrošača narasti na 1,1 milijardu jaja na godinu, za što je potrebno osigurati 3,5 milijuna kokoši nesilica. Budući da je to proizvodnja u kojoj ekonomija obujma ima iznimno važnu ulogu, graditi farme manjega kapaciteta ekonomski je neisplativ. Drugi je oblik udruživanje više sadašnjih proizvođača u zajedničku kompaniju – smatra Tanović i poput ostalih sudionika apelira na državnu pomoć i napominje da su jaja, čijoj proizvodnji prijeti gašenje, jedan od pet proizvoda koje Hrvatska proizvodi u dovoljnim količinama.

Bez obzira na to koliko je izgledna državna pomoć, domaći peradari, odnosno proizvođači konzumnih jaja, nastavljaju osmišljavati paralelne strategije – one za jačanje i za preživljavanje. Zajedničko im je žongliranje između različitih scenarija, a kojim će putem morati krenuti znat će tek nakon što se ogleda država. Zasad im preostaje nadati se da se ne ostvari ona stara dobra izreka da se nikad ne može znati koliko je lokva duboka dok se u nju ne upadne.