Širokopojasne veze sve su važnija konkurentska prednost u telekomunikacijama

Uskoro će do Hrvatske stići novi val ponuda za ‘novi, veći, brži i bolji internet’, ovaj put s desecima TV kanala u visokoj rezoluciji i pristupom internetu brzinom od nevjerojatnih 100 megabajta u sekundi.

Nedavna najava pa otkazivanje predstavljanja programa e-Otoci na otoku Drveniku nevjernim je tomama ‘stavila bubu u uho’: postoji li dovoljno snažna infrastruktura za sve što je navedeno u e-Otocima, programu koji je Središnji državni ured za e-Hrvatsku na kraju predstavio u Zagrebu?

Može li se u realnom vremenu takve male škole povezati sa školama na kopnu videom a da učiteljica s kopna istodobno na daljinu na pametnoj školskoj ploči i ispravlja ono što je učenik-bodul napisao na otoku? I uza sve to da liječnik u otočkoj ambulanti videovezom prima uputstva od specijalista s kopna koji je upravo videom pregledao pacijenta bodula koji ne može sa svog otoka jer je olujni vjetar blokirao trajekt?

Za konkretni otok, Drvenik, cijela priča s e-Školom i njenim videostreamingom te pametnom pločom, povezanima s trogirskom Osnovnom školom majstora Radovana funkcionalira već nekoliko godina, a svojim ugledom to jamči Hrvatska akademska i istraživačka mreža CARNet, koji je i testirao vezu škole na Drveniku.

No, što je sa širokopojasnim vezama koje su u domeni T-Coma?

T-Com pokrio sve naseljenije otoke. Na web adresi www.t-com.hr/privatni/internet/maxadsl/karta_dostupnosti.html nalazi se karta dostupnosti MAXadsl usluge. Vidljivo je da je T-Com pokrio sve naseljenije hrvatske otoke tom uslugom, poput Krka, Cresa, Raba, Lošinja, Ugljana, Murter, Brača, Hvara, Visa, Korčule… Osim toga, za većinu hrvatskih osnovnih i srednjih škola, na cijelom teritoriju Hrvatske, T-Com je do sada osigurao pokrivenost širokopojasnim pristupom putem projekta Net u školi – objasnio nam je Branimir Marić, izvršni direktor Podjedinice za strategiju mreže i razvoj platformi T-Coma.

Neki njegovi kolege koji su poželjeli ostati anonimni ustvrdili su da je T-Com, još na početku digitalizacije telekomunikacijske mreže, do svih gušće naseljenih otoka položio optičke kable i da je njihova propusnost više nego dovoljna za sve potrebe projekta e-Otoci. No, manji dio otoka, onih slabije naseljenih, poput spomenutog Drvenika Velog, jednostavno je ostao bez širokopojasnog pristupa internetu. Ipak, ne mora tako i ostati. Samo šest dana nakon predstavljanja e-Otoka, 11. lipnja Hrvatska agencija za telekomunikacije objavila natječaj za povezivanje tih otoka, vrijedan 16 milijuna kuna. Premalo? Dovoljno da se za natječaj zainteresira i T-Com, kao što nam je potvrdio Marić.

Moguće je da se za povezivanje tih otoka na kojima sada infrastrukture nema riješi radiorelejnom vezom, najvjerojatnije ćemo se javiti na natječaj, to je ipak 16 milijuna kuna. Inače, nedavno smo na Medicinskom fakultetu u Zagrebu održali prezentaciju telemedicine. Pokazali smo da možemo HDTV sliku (TV sliku visoke razlučivosti, 1.920×1.080 ili 1.280×720 točaka – op. a.) prenijeti našom infrastrukturom, što znači da telemedicina ne predstavlja problem ni pri korištenju DSL-om ni poslovnim Metro Ethernetom. Naša se infrastruktura pokazala dovoljnom za detaljnu operaciju, jer je kašnjenje slike na relaciji Dubrovnik-Zagreb korištenjem broadband veze iznosilo 20-30 milisekundi, pa je prijenos operacije stvarno bio u realnom vremenu. Nakon što je spremna infrastruktura, sada je pitanje kad će medicinski biti educirani za primjenu telemedicine – pojasnio je Marić.

No, je li ADSL dovoljan za dodatne multimedijalne sadržaje koje će u skoroj budućnosti nudit razni operateri ili sajteovi na internetu? A što je s obećanjem pretplatnicima MAXtv-a da će moći na dva TV-prijamnika gledati dva različita programa? Obećanje koje je tripot prolongirano, sada je prebačeno na kraj ove godine.

U tijeku je pilot te funkcionalnosti kod ograničenog broja korisnika MAXtv-a. Za sada sve protječe u redu. Postojećim korisnicima MAXtv-a ta će usluga postati dostupna zavisno od kapaciteta njihove širokopojasne linije. Također će im biti potreban i drugi digitalni prijemnik (STB), koji će spojiti na modem. Od prvog kvarta 2007. godine T-Com koristi nove digitalne prijampnike koji podržavaju HDTV. U toj varijanti će se npr. definitivno koristiti ADSL2+ pristup – izjavio je Marić te dodao da nema straha od prelaska na ADSL2+ pristup.

Naime, već neko vrijeme T-Com korisnicima ADSL-a ugrađuje modem koji podržavaju tu tehnologiju u 2+ verziji, pa će samo manji broj korisnika morati mijenjati modem, čija cijena, kako doznajemo iz neovisnih izvora, ne prelazi 30-ak eura.

Je li taj ADSL2+ dovoljan za triple play (surfanje, TV i telefon)? Marić nam tvrdi da jest: ADSL2+ je nazivnim kapacitetom većim od 20 Mb/s na udaljenostima do 1 km svakako dovoljan za pružanje osnovnih triple play usluga koje uključuju usluge pristupa internetu, jednog ili dva SDTV kanala te nekoliko telefonskih linija. Također je moguće ostvariti i prijenos i jednoga dodatnog HDTV video-toka, što već neko vrijeme ispitujemo u laboratorijskim i stvarnim mrežnim uvjetima – otkriva Branimir Marić, ali napominje da sve jako ovisi o udaljenosti od centrale.

Ipak, mnogo se veći tsunami valja u pravcu naše telekomunikacijske obale. Naime, uskoro će do Hrvatske stići novi val ponuda za ‘novi, veći, brži i bolji internet’. Ovaj put oglasi će nuditi priključak s desecima TV kanala u visokoj rezoluciji, telefonom kojim se može besplatno nazivati neke brojeve i pristup internetu brzinom od nevjerojatnih 100 megabajta u sekundi. Nazvati i sklopiti ugovor? Čak i ako živite na otočiću kao što je Drvenik?

Iskreno rečeno, nemojte sklapati ugovor i to još nekoliko godina. Naime, stručnjaci s kojima smo razgovarali, iako im je posao razvoj telekomunikacija, ne preporučuju da srljate.

Polubauk koji polukruži polueuropom pokrenuo je direktor Telecom Italije najavom da će uložiti čak deset milijardi eura da bi doveo optički kabel do svakoga kućanstva u Italiji.

Zašto? Zato što mu je s francuske strane na granicu došao Numericable sa svojom ponudom od 100 megabajta u sekundi, popriličnim brojem TV kanala, besplatnim telefonskim pozivima prema fiksnim telefonima u dijelu EU, a sve to za samo 29,90 eura na mjesec – upozorio nas je Antonio Prišćan, direktor Marketinga zagrebačke tvrtke Mrežne tehnologije Verso, koja je svakom domaćem telekomu ili internetskom provajderu prodala ili dio opreme ili svoje usluge.

Prišćan se ne slaže s Marićem kad je riječ o tome da će skoro uvodjenje ADSL2+ zadovoljiti sve potrebe korisnika za multimediom, jer, već je sada moguće zamisliti da su potrebe kućanstva veće od 20 Mb/s, kolika je propusnost ADSL2+. Prišćan ukazuje na trend uspostave novih pristupnih mreža u zemljama u kojima postoji poslovno i financijsko opravdanje. Prijelaz na optička vlakna razvučena do svakog doma, što u telekomunikacijama označavaju kriticom FTTH, od engleskog Fiber To The Home, posebno pri gradnji novih zgrada i naselja, način su za izbjegavanje skupih međufaza nadogradnji, od kojih će neke biti tzv. ‘forklift upgrade’ – nadogradnja pri kojoj se viličarom u smeće baca stara oprema.

Marić, pak, tvrdi da korisnici mogu još jako dugo koristiti bakrene parice te da nikada neće biti zakinuti za kvalitetu usluge, pogotovo kad umjesto ADSL2+ dode VDSL2 (eng. Very high bit-rate Digital Subscriber Line), standard koji bi trebao podržavati brzinu do 50 Mb/s. Jednako tako, smatra Marić, mnogi alternativni operateri u svijetu uvedu korisniku optičko vlakno, a onda ne mogu pružiti brzinu koju su oglasavali, pa zabrane neke vrste prometa.

Moguće je da u skoroj budućnosti, zbog sve više zahtjeva za prijenosnim kapacitetom, počne brže rasti i uvodjenje optičkog vlakna i za rezidencijalne korisnike – izjavio je Marić. Uz to je istaknuo da je cijena uvodenja optičkoga kabela, što je T-Com u posljednje vrijeme intenzivno proučavao, i u zemljama Europe i u SAD-u uvijek oko 1.000 eura.

Troškovi se za razvod kablova kreću u okvirima Zapadne Europe, ne vidim element koji Hrvatsku bitno razlikuje. Imamo isti materijal, iste cijevi i iste splittere – tvrdi Marić i dodaje da su sve cijene niže od 1.000 eura posljedica ‘kreativnoga’ knjigovodstva ili nade da će za pet godina sve pojeftiniti ili, pak, posljedica kupnje gotove infrastrukture ‘zgusnute’ u velikom gradu, kao što je to učinio n9uf Telecom u Parizu, dok u ostalom dijelu Francuske ima samo još nekoliko tisuća korisnika. Prema Marićevim tvrdnjama, razvod optičkih vlakana do kuća je znatna investicija. A koliko je to velika investicija, neovisni stručnjaci potkrepljuju i činjenicom da je donevano trajala akcija Metroneta, operatera koji ima vlastitu optičku mrežu i po gradovima, ali je građanima tom akcijom nudio povezivanje na mrežu – bakrenim paricama.

Korisniku nije važna tehnologija kojom se spaja na mrežu, nego sadržaj koji dobiva – objašnjava Marić, a u tome ga, i ne znajući da se slažu, podržava Prišćan: Nudite li vrhunski videosadržaj, prvo se morate boriti s odvjetnicima filmskih studija koji vam isporuče zahtjeve uvezane uz knjige.

Budući da većina Korejaca živi u Seulu i oko njega, a dobar dio njih živi u stambenim neboderima, problem koji se pojavio ranih osamdesetih pred južnokorejskim telekomunikacijskim inžinjerima bila je prenatpisanost kanala po zgradama i ulicama bakrenim kablovima. Kako je Vlada Južne Koreje izdašno financirala uvodenje širokopojasnog pristupa internetu u svako kućanstvo, tamošnji su telekomi prešli na povezivanje optičkim vlaknima iz vrlo praktičnih razloga – bakreni im kablovi nisu više stali u kanalizaciju – ispričao je anegdotu inženjer Branimir Marić te dodao da su Korejci upravo stoga i izmislili dva protokola za komunikaciju svjetlovodima.