Pojam tzv. srebrnog radnika označava umirovljenu osobu koja je u dobroj psihofizičkoj kondiciji, posjeduje specifično znanje, aktivno živi i želi raditi. Novac joj nije glavni motiv, nego želi ispuniti vrijeme. Srebrnih radnika ima i u Hrvatskoj, ali mnogi su skuplji od mladih zaposlenika.
Starenje stanovništva, odlazak mladih stručnjaka u inozemstvo i ponovno otvaranje tržišta energetike doveli su do novog trenda u europskoj ekonomiji, koji se pojavljuje i u Hrvatskoj, a njegove su glavne odrednice ponovno zapošljavanje umirovljenih radnika. Pojava koja je u Njemačkoj uzela najviše maha nazvana je trendom ‘srebrnih radnika’. Taj pojam označava umirovljenu osobu koja je u dobroj psihofizičkoj kondiciji, posjeduje specifično znanje, aktivno živi, želi raditi, a novac joj nije glavni motiv, nego želi ispuniti vrijeme.
Jedna od hrvatskih tvrtki koja je posegnula za svojim nekadašnjim radnicima jest Institut za elektrotehniku d.d., koji posluje unutar Grupe Končar, a prošle je godine bio na 344. mjestu prema novostvorenoj vrijednosti na listi objavljenoj u Liderovoj publikaciji 500 najboljih. Uza 148 zaposlenih radnika još desetorica umirovljenika povremeno radi na projektima vezanim uz energetiku, od razvoja vjetroelektrana do tramvaja i Končareva novog projekta – razvoja vlaka.
- Kadar koji se u Institutu zapošljavao 60-ih godina prošlog stoljeća ima specifično, danas potrebno znanje. Naime, ti su ljudi sudjelovali u gradnji elektrana, a kako je elektranama vijek trajanja nešto kraći od ljudskoga radnog vijeka, danas su ponovno potrebni – objasnio je Miroslav Poljak, član Uprave Instituta i pojasnio kako su umirovljenici koji rade za njih zaposleni preko ugovora o djelu.
Drugi član Uprave Stjepan Car tvrdi da su umirovljeni radnici Instituta skuplji od mladih inženjera i da ne mogu raditi na stroge rokove kao njihovi mladi kolege. No, kako u cijelom svijetu energetika postaje sve važnija, jednostavno su potrebni. Princip rada s umirovljenim djelatnicima takav je da se s njima unaprijed dogovori trajanje posla i koliko će za nj biti plaćeni. Neke poslove mogu obavljati i kod kuće, ali u Institutu ističu da su oni, kao i svi ostali zaposlenici, dio tima.
- Ne zapošljavamo umirovljene radnike jer smo velikodušni ili socijalno osjetljivi, nego zato što ih trebamo. Pridružujemo im mlade ljude koje uvode u posao i prenose im svoje znanje. Među njima ima različitih stručnjaka, od doktora znanosti do inženjera – ispričao je Stjepan Car i dodao da u današnje vrijeme ljudi ne žele dijeliti znanje jer žele ostati potrebni u sredini u kojoj rade.
Dio nekadašnjih zaposlenika Instituta tijekom radnog je vijeka surađivao s tehničkim fakultetima, a kako Institut ljude umirovljuje s navršenih 65 godina, nastavili su raditi na fakultetima jer im ondje zakon dopušta ostati u radnom odnosu do sedamdesete godine života. Uz posao na fakultetu neki od njih još povremeno rade za Institut.
Jedan od umirovljenih zaposlenika Instituta koji još radi punom parom jest i šezdesetogodišnji diplomirani inženjer elektrotehnike Mladen Kajari. U Institutu radi otkad je napisao diplomski rad. Svakoga dana ustaje u šest ujutro, a katkad radi 12 sati na dan i, kad je potrebno, subotom i nedjeljom.
- Jednostavno volim svoj posao, a tako i ispunjavam vrijeme. Novac koji zaradim dobrodošao je, ali to nije glavni razlog zbog kojeg još radim. Htio sam nastaviti raditi nakon odlaska u mirovinu, a Institutu sam bio potreban pa smo nastavili suradnju – ispričao je Kajari.
Prije odlaska u mirovinu Kajari je radio na nekoliko projekata koji su se nastavili i nakon njegova umirovljenja i trebao je Institutu da bi ih mogao završiti. Zbog specifičnoga znanja vezanog uz područje sustava upravljanja i regulacije, taj srebrni radnik ne samo da je ostao na poslu nego radi s mladim kolegom kojemu prenosi svoje znanje.