Parcela u Ogulinu i stoput jeftinija od one u zoni Kukuljanovo

Zbog cijena parcela za poduzetnike u poduzetničkoj zoni Kukuljanovo, koje se kreću od 70 do 100 eura po metru četvornom, neki se poduzetnici spremaju napustiti tu zonu. Ta dosta visoka cijena opravdava se visokim cijenama otkupa čestica od privatnih vlasnika koja se kreće od 30 do čak 200 eura te dodatnim troškovima opremanja zone.

Na udaljenosti od stotinjak kilometara autoputom od Kukuljanova nalazi se poduzetnička zona Ogulin, u kojoj je cijena zemljišta samo osam eura po četvornome metru, ali može biti i niža. Da bi potaknulo zapošljavanje novih radnika, Poglavarstvo Grada Ogulina dalo je dodatne beneficije poduzetnicima. Tako će poduzetnik ako zaposli do 30 radnika u prvoj godini od početka proizvodnje platiti osam eura po metru četvornom, do 50 radnika platiti će šest eura, do 100 radnika tri eura, a iznad 100 radnika jedan euro.

• Razradili smo tablicu. Za svakog je startna cijena osam eura. Dvije godine je rok da poduzetnik ispuni uvjete, a nakon toga Grad će mu vratiti novac. Prve godine izrađuje se dokumentacija i grade se objekti, a u sljedećoj godini, odnosno prvoj godini proizvodnje zapošljava se radnike – kaže Josip Jakovčić, direktor Poduzetničke zone Ogulin d.o.o.

Prema tome, mnogim bi se poduzetnicima daleko više isplatilo ulagati u ogulinsku zonu koja, osim daleko nižih cijena u odnosu na Kukuljanovo, nudi i neke druge beneficije. Tako će budući investitori biti oslobodeni komunalnog doprinosa, a neće morati plaćati ni prirez kojeg u Gradu Ogulinu i nema. Nadalje, zona olakšice za komunalnu naknadu plaća se po kvadratu sagrađenosti. Tako će u prvoj godini investitori imati 75 posto popusta, u drugoj 50 posto, a u trećoj 25 posto, a to vrijedi i za poreznu olakšicu na tvrtku.

Uza sve to, sukladno Zakonu o brdsko-plašninskom području dobit će se još neke olakšice, što je, vjeruju u toj zoni, značajan poticaj za dolazak investitora.

• Stvorili smo dobre uvjete u svojoj zoni i sada krećemo još intenzivnije u realizaciju projekta. Mislim da su ljudi prepoznali lokaciju, prometna infrastruktura je dobro riješena – kaže Jakovčić.

Danas tiskara mora biti mala tvornica, a u malom prostoru u kojem smo radili u Ogulinu nismo mogli napredovati. Tek dolaskom u zonu stvorili smo uvjete za ozbiljniji napredak, u protivnom bismo je dosad zatvorili – kaže Brkić.

Tvrtka danas zapošljava 500 radnika, radi na području cijele Hrvatske, ali planovi su joj daleko veći.

• Želimo li prosperirati ovdje mora djelovati ozbiljna ekipa s ozbiljnim prostorom. U budućnosti se želimo razvijati radeći i za izvoz, jer ako nema razvojnih planova, nakon izvjesnog vremena poslovanja tvrtka stagnira, odnosno drugi postaju konkurentniji. Zato je jako dobro da smo došli u poduzetničku zonu – kaže Brkić. Prema njegovim riječima, tvrtka ima prostora u budućnosti izvoziti u krugu od 300 kilometara, čime bi se pokrio talijanski bazen oko Venecije i Trsta, zatim Graz u Austriji te BiH i Srbija.

Ivan Kutschera, direktor austrijskog Semmelrocka, tvrtke koja je također u toj poduzetničkoj zoni, istog je mišljenja. Kaže da je zadovoljan uvjetima rada i ostalim beneficijama koje pruža poslovanje ovdje. Tvrtka danas zapošljava 36 radnika, posluje od 2004. godine u zoni kao vlasnik parcele koju je dobio po tada povoljnoj cijeni.

• Imamo ambiciju proširiti proizvodne kapacitete i svakako planiramo kupiti dodatne parcele u zoni – kaže Kutschera.

Međutim, da realizacija planova ogulinske zone ne teče baš kao po loju, pokazuje primjer državnog zemljišta kojim zapravo gospodare Hrvatske šume. Naime, u zoni se nalazi 39 hektara državnog zemljišta, a za rješavanje kompletne dokumentacije Grad Ogulin izdvojio je 1,3 milijuna kuna. Međutim, administracija ni do danas nije završila svoj posao, čime neposredno osim Grada Ogulina i potencijalnih radnika trpi i tvrtka Gumara Čavić iz Zagreba koja je već rezervirala značajan dio ove parcele.

Postupak dobivanja državnog zemljišta kojim gospodare Hrvatske šume u ime države sastoji se od dva dijela. Ta je zona osnovana u travnju 2004. godine. Još u svibnju 2002. godine, nakon odlaska Bechtela, Poglavarstvo je donijelo odluku o njezinu osnivanju, a trenutačno je u zoni zaposleno oko 200 ljudi. Osim toga, riječki bazen vrlo je zainteresiran za našu zonu, čak više nego zagrebački. Razlog je tome taj da se Rijeka širi i zapravo nema više prostora, a mi raspolažemo velikim mogućnostima. Prije svega, uz beneficije, blizu smo Rijeke, a osim toga, ovdje postoji kompletna logistička potpora, što znači radna snaga, škole prilagođene potrebama poduzetnika, kao i banke te druge značajne pogodnosti – kaže Jakovčić. Cijela zona mogla bi, jednom kada bude posve u funkciji, zaposliti od 500 do 800 ljudi, čime bi se gotovo prepolovio broj nezaposlenih u Gospiću kojih je u svibnju bilo blizu 1.800.

Da poduzetničke zone imaju perspektivu pokazuje njihov sve veći broj u Hrvatskoj, pogotovo u posljednjih nekoliko godina. Ipak, cijene parcela u industrijskim ili poduzetničkim zonama u Hrvatskoj značajno variraju, ovisno o atraktivnosti lokacije, uvjetima poduzetništva, ali i opremljenosti samih zona. Osim toga, one raznim pogodnostima zone nastoje privući poduzetnike, što uvjetuje popunjenost njihova kapaciteta, kao i njihovo eventualno proširivanje. U mnogim zonama u vlasništvu grada ili općine Ministarstvo gospodarstva, investiralo je u infrastrukturu.

Tako je u industrijsku zonu Biograd Ministarstvo investiralo 1,5 milijuna kuna, a u ovoj zoni, ukupne površine 10 hektara, samo iznajmljuju parcelu po 0,5 eura za četvorni metar s minimumom potpisivanja ugovora na 20 godina. Za razliku od Biograda, zona Sjever u Prelogu parcelu isključivo prodaje, i to po cijeni od 4,5 eura za četvorni metar. Osim toga, kupci plaćaju 10 do 12 eura po četvornome metru za sufinanciranje komunalne infrastrukture. Površina je 18,5 hektara, a od Ministarstva su dobili 800.000 kuna. Zona Istok kod Čakovca, površine oko 70 hektara, dobila je 600.000 kuna i isključivo prodaje parcelu, a posljednjom licitacijom cijena je dostigla čak 41,67 eura, dok su u Općini Stankovci dobili tri milijuna i sto tisuća kuna, a prodano je 28 hektara po cijeni od jednog eura za četvorni metar.

Južna industrijska zona Sisak, s površinom od 33 hektara, daje tzv. pravo građenja po cijeni od 0,4 kune po metru četvornom na mjesec. To znači da Grad sam daje parcelu, a investitor gradi hale koje koristi 30 godina, nakon čega cijelokupna nekretnina prelazi u vlasništvo Grada Siska.

I dok se rješavaju birokratsko-administrativne zavrzlame, Uprava Poduzetničke zone Ogulin ne sjedi prekriženih ruku. Početkom ljeta planira se održati prezentacija u Rijeci, a najkasnije na jesen i u Zagrebu, čime se želi ukazati na prednosti ulaganja u ovoj zoni.

• Danas se mnogo priča o poduzetničkim zonama u Hrvatskoj, ali zapravo je malo onih pravih. Zone su danas postale političko-gospodarsko pomodarstvo, pa se takvima proglašavaju i područja koja to nipošto nisu. Naša će zona, uvjeren sam, zaživjeti u cijelosti. Dio smo isparcelizirali, ali ipak želim naglasiti da je naša prednost u tome što ćemo moći, ako to investitor želi, prodati bilo koju veličinu površine, pogotovo u dijelu koji je sada državno vlasništvo. S obzirom na postojeći interes, mislim da uskoro više i nećemo imati zemljišta za prodaju – kaže Jakovčić.