Home / Biznis i politika / Kome će akcija Maestro najviše koristiti?

Kome će akcija Maestro najviše koristiti?

Maestro nedvojbeno jest Sanaderova operacija. Izvedena je kao pokazna akcija za službenike Europske komisije.

Dok je u miljeu bliskom privatizacijskim transakcijama trenutačno najzanimljivije pitanje koga će zahvatiti Maestro u idućoj fazi, na političkoj pozornici jednako je zanimljivo komu će najviše koristiti u izbornoj kampanji. Oporbeni političari SDP-a i HNS-a odmah su ga iskoristili za zahtjev za ostavkom premijera ili bar dijela ministara, toliko brzo da nisu čak stigli ni ostaviti dojam da im je uistinu drago što je USKOK poveo akciju protiv korupcije nešto više razine od tisuću eura mita liječniku. Je li to oporba reagirala pomalo preuranjeno, jer je baš svaka relevantna tema postala isključivo sredstvo obračuna s izbornim protivnicima? Ili je reagirala nervozno kad je shvatila da joj Ivo Sanader Maestrom izbija jedan od najjačih izbornih aduta – kritiku Vlade zbog nespremnosti na kazneni progon umiješanih u korupciju?

Maestro nedvojbeno jest Sanaderova operacija. Izvedena je kao pokazna akcija njegove europske politike, ponajprije za službenike Europske komisije, koja hrvatskoj državi iznimno prigovara upravo nespremnost na suočavanje s korupcijom. Ivo Sanader je svom kolegi iz školske klupe, danas državnog odvjetnika Mladenu Bajiću odobrio velik novac iz proračuna za pokretanje tajne operacije. Bajić nije samo prijatelj iz školske klupe nego i idealan državni odvjetnik za sve političke garniture koji znade kako voditi istragu da bi se zadovoljilo centar (trenutačno) najveće moći, bili to Carla del Ponte, Ivo Sanader, nekad Ivica Račan ili netko treći u sljedećem mandatu. A pritom znade ostaviti dojam tih profesionalca. Zajedno sa Sanaderom, gotovo na isti način, Bajić je odradio, primjerice, slučaj Gotovina: od spektakularnih racija u povodu dolaska C. del Ponte do uhićenja. SDP i HNS to su tada toplo pozdravili jer svi su se svi zajedno željeli svidjeti gdi Del Ponte. Ali sada, prije izbora, Sanader im na gotovo isti način otima predizborne adute! Zato Radimir Čačić i Slavko Linić pozivaju na ostavku Sanadera i cijelu Vladu, ili bar njezin veći dio, čim su saznali da se istraga vodi i da su zbog toga uhićena tri potpredsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju. Ne čine to, da-kako, zato što vjeruju da bi se premijer i njegovi ministri mogli odazvati njihovu pozivu, nego prije svega zato da ne bi kapitalizirali akciju Maestro i pred biračima, a ne samo pred europskim činovnicima.

Nakon prvih uhićenja ili, kao što to predsjednik Mesić kompjutoraški kaže, otkrića hardvera korupcije, Maestro će zasigurno još dugo trajati da bi se otkrio i njezin softver. Pritom je vrlo upitno hoće li Maestro ikada (željeti) doći do njega, i nije vjerojatno da će do nekog visokog i doista bitnog lika iz politike, odnosno softvera, doći prije izbora. Možda tek do kojega žrtvenog jarca, da podgrije izbornu kampanju. Ali dok Maestro traje, pokazuje suvišnim i čak kontraproduktivnim i dvije bitne točke SDP-ova predizbornog programa koje su nedavno iznijeli njegov novi predsjednik Zoran Milanović i ministarski kandidat dr. Ivo Josipović. Prvo, pokazuje da se privatizacijski kriminal može istraživati i procesuirati i bez promjena Ustava i uvođenja načela retroaktivnosti, na što gotovo revolucionarno apeliraju novi SDP-ovi lideri. I drugo, u ime efikasnosti, zalažu se za izravnu povezanost Državnog odvjetništva i Vlade, odnosno državne vlasti. Sada, prema službenoj dužnosti, kao oporba traže ostavke u Vladi jer je državno odvjetništvo otkrilo korupciju u Fondu za privatizaciju. U tome je, ipak sadržana sumnja da Državno odvjetništvo, formalno neovisno o izvršnoj vlasti, oklijeva proširiti istragu na izvršnu vlast. A zamislimo da je Državno odvjetništvo čak i izravno podređeno Vladi, kao što to, dođu li na vlast, najavljaju Josipović i Milanović. Uz postojeću pravosudnu kulturu taj novi model previše izgleda kao učinkovit model za progon drugih, političkih protivnika.

A kad Maestro završi? Hoćemo li znati tko je bio pravi softver korupcije u raspolaganju državnom imovinom i u privatizacijskom kriminalu? Dotad ćemo zasigurno imati neku novu ili obnovljenu vladu. A za hardver i softver uvijek postoji prokušano rješenje: hardver uvijek može biti neki Miroslav Kutle. A softver neki Ivan Herak.