Otpremninu bi mogli platiti i bivši i sadašnji poslodavci

Sustav outsourcinga osmišljen je tako da je njegov temelj zapravo posao, a ne radnik. Potonji je samo posljedica, ali to ne znači da upravo on mora skupno platiti cijenu izdvajanja.

Kad je prije četiri godine 677 radnika otišlo iz Hrvatskih telekomunikacija da bi nastavilo obavljanje svojih poslova u novoj kompaniji Eurest Croatia, mnogi su zloguško predvidali da im taj outsourcing neće donijeti ništa dobro. Hrvatske telekomunikacije odlučile su se na posve logičan potez – riješile su se poslova održavanja zgrada, čišćenja i restorana jer ne pripadaju u njihovu temeljnu djelatnost i prepustile ih, jednako kao i radnike, tadašnjoj tvrtki Eurest Luxembourg, iza koje je stajala ugledna multinacionalna kompanija Compass Group International s više od 300.000 zaposlenih. Ovih su, pak, dana postale slučaj. U pomoć su pozvali sindikalce da bi upozorile kako su im se materijalna prava u posljednje dvije godine smanjila šezdeset posto, smanjile su im se i plaće, a i broj dana godišnjeg odmora.

To je, tvrde sindikalci, samo aktualni slučaj. Kako u Hrvatskoj obično dolazi do izdvajanja iz tvrtki koje imaju veće plaće i druga prava u tvrtke s nižim pravima i plaćama, problem nastaje kad je preuzetim radnicima na još neko vremensko razdoblje sporazumom ili kolektivnim ugovorom zajamčena veća razina prava od onih zatečenih kod toga poslodavca. Tada radnici rade na istim poslovima za različite plaće i prava, s čime, naravno, nisu zadovoljni zatečeni radnici. A nakon isteka tih ugovornih obveza, objašnjava predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske Krešimir Sever, razina prava i plaća preuzetih radnika gotovo se u pravilu smanji.

Tako doista ispada da cijenu izdvajanja u cjelini plate izdvojeni radnici. I sami svjesni da je outsourcing neizbježan dio poslovanja suvremenih kompanija, Nezavisni su hrvatski sindikati na svom III. redovitom saboru u lipnju odlučili stoga predložiti javnu raspravu o tom problemu. Vlada, poslodavci, ostali sindikati, trebali bi se, nadaju se, odazvati njihovu pozivu na razgovor.

Sindikalci bi htjeli postići kompromis između bivših poslodavaca i poslodavaca koji preuzimaju radnike, naravno, na zadovoljstvo radne snage.

Uobičajeno je da se prava iz praktične tvrtke prenesu na drugu kompaniju na određeno razdoblje, kad se ne smije otpuštati radnike. Treba dopuniti zakonske propise. Možda bi trebalo odrediti da, primjerice, u slučaju otkaza kao tehnološkog viška i prijašnji i sadašnji poslodavac moraju platiti dio otpremnine – predlaže Krešimir Sever.

Primjeri da se zatečenim radnicima usklade plaće s preuzetim mogu se, kaže, upisati zlatnim slovima. Sustav outsourcinga i osmišljen je tako da je njegov temelj zapravo posao, djelatnost ili dio poduzeća koji se izdvaja, a ne radnik. Radnik je, dramatično ističe Krešimir Sever, tek posljedica, pa dodaje:

Poslodavac je usmjeren ponajprije na izdvajanje posla, djelatnosti ili dijela poduzeća, za što procjenjuje da mu je, iz raznih razloga, isplativije ne zadržati u poduzeću. Radnika pri tome poima samo kao objekt s kojim se posljeđično nešto događa zbog tog izdvajanja i o njemu se kao trošku brine s više ili manje socijalne osjetljivosti bez obzira na to daje li mu otkaz, otpremninu i osigurava ili ne osigurava posao kod novog poslodavca i ugovara li pri tome ili ne i minimalno razdoblje u kojemu ga novi poslodavac ne smije otpustiti ili mu prenosi ugovor o radu na novog poslodavca sa svim pravima iz ugovora i uz obvezu zadržavanja tih prava u određenom vremenskom razdoblju.