Radnici se zbog posla više ne sele u druge zemlje i gradove, nego posao dolazi njima. Indija, Irska, Malezija i Filipini privlače i dalje mnoge poslove, ali sve više tvrtki dio poslovanja seli u susjedstvo.
Sjedinjene Američke Države velik dio svojeg poslovanja preselile su u Indiju, Irsku, Maleziju i na Filipine. Zemlje Europske unije obožavaju, pak, Istočnu Europu pa svoje poslove sele samo malo istočnije. Poslovna slika svijeta uvelike se promijenila. Nekoć su, primjerice, Kinezi postavljali američke pruge, Poljaci, Česi i Slovaci radili su u industriji čelika i, kao i Hrvati, spuštali se u američke rudnike, a u posljednje vrijeme i oni u svojoj domovini obavljaju poslove za svjetske korporacije. Nikomu više i ne zvuči čudno da 23-godišnji Indijci s jakim naglaskom odgovaraju na pozive američkih i britanskih kompanija u pozivnim centrima niti da se na Filipinima obavljaju najdelikatniji informatički poslovi.
Outsourcing zapravo i nije ništa novo. Doduše, neki su takvi poslovi bili dobro čuvane tajne. Prije dvadesetak godina se, primjerice, sutjelo o tome da mnogi pariški butici šivaju svoju brendiranu odjeću u Rumunjskoj. Danas je to posve uobičajena i, zbog jeftinije radne snage i kvalitete rada, poželjna praksa. Ipak, ukupna vrijednost eksternaliziranih poslova ove je godine pala prvi put u posljednjih pet godina. Vrijednost ugovora o outsourcingu u prva tri mjeseca ove godine bila je 17,6 milijardi dolara, a lani su u istom tom razdoblju sklopljeni poslovi outsourcinga vrijedni 25,4 milijarde dolara. Podaci su to tvrtke TPI koja se bavi savjetovanjem o outsourcingu, ali njezini se analitičari i nisu pretjerano zabrinuli što se vrijednost ugovora o outsourcingu spustila ‘toliko nisko’.
Jedan od razloga usporavanja outsourcinga je, naime, u tome što su američke kompanije smatrale koliko IT poslova koje izdvajaju – i to 70 posto. Europa i područje Azije i Pacifika ipak će nastaviti više izdvajati poslove pa analitičari i za ovu godinu predviđaju ukupni rast globalnih ugovora, ali od skromnih četiri posto.