Home / Tvrtke i tržišta / Partnerstva

Partnerstva

Teško je povjerovati da tvrtke UBS i Citybank nisu u predviđenom roku uspjele provesti evaluaciju maloprodaje, tako da je jedini logičan zaključak da od spajanja (još) nema ništa.

Od najavljenog spajanja Delte M u vlasništvu Miroslava Miškovića i Konzuma za sada, čini se, neće biti ništa. Naime, iako je bilo najavljeno da će do kraja svibnja biti gotov proces dubinskog snimanja maloprodajnih lanaca Delta grupe i Agrokora, nakon čega će početi pregovori o cijeni uloga u novoj zajedničkoj kompaniji u kojoj bi Mišković i Ivica Todorić trebali imati po 50 posto udjela, iz najvećih trgovačkih lanaca Hrvatske i Srbije o tome ne stižu nikakve vijesti.

Iz Konzuma su nam poručili da nam ne mogu odgovoriti na postavljeni upit jer ‘po tom pitanju nema ničega novog’. A ni iz srpske Delte nismo dobili ni pismo ni pozdrav.

Teško je povjerovati da tvrtke UBS i Citybank, angažirane na evaluaciji maloprodaje, nisu u predviđenom roku uspjele odraditi svoj posao, tako da je jedini logičan zaključak koji se nameće da su Mišković i Todorić ipak odustali od spajanja ili je, pak, jedan od njih nezadovoljan procjenom vrijednosti vlastite tvrtke. Na takve zaključke dodatno navode potezi koje su posljednjih nekoliko mjeseci povukli najveći hrvatski i srpski biznismeni.

Miroslav Mišković je u BiH s vlasnikom Avaza Fahrudinom Radončićem osnovao zajedničku kompaniju koja će u gradnju trgovačkih centara i drugih nekretnina u Bosni i Hercegovini uložiti 100-tinjak milijuna eura, dok se u isto vrijeme Todorić dogovorio o preuzimanju trgovačkog lanca VF Komerca, drugog po veličini u BiH, i još nekih manjih lanaca. Osim toga, Todorić je krenuo i u samostalno osvajanje tržišta Srbije, a i nakon najave spajanja nastavio je kupovati zemljišta u Beogradu. Nedavno je najavio i ulaganje od 200 milijuna eura u Makedoniju, a ponovno u tim planovima o širenju nije spomenuo partnera iz Srbije.

Iz samog Agrokora mogu se čuti neslužbene izjave da je potpredsjednik koncerna Saša Galić, zadužen za integraciju s Deltom, u krugu mladih menadžera komentirao kako ne vjeruje da će do spajanja uopće doći. S druge strane, i Mišković je navodno izjavio da ne vidi razlog zašto bi se integrirao s tako prezaduženom kompanijom kao što je Agkor.

Od trenutka kad su prvi put u javnost procurile informacije da Todorić i Mišković pregovaraju o spajanju, ta je vijest dočekana s velikom skeptom. Brojni analitičari govorili su da je takav potez ekonomski opravdan, ali su u isto vrijeme prebrojavali potencijalne točke na kojima se to partnerstvo može raskinuti. Kao najveću zapreku i s jedne i druge strane navodilo se pitanje načina budućeg upravljanja zajedničkom kompanijom.

  • Već sam, kad je objavljena prva vijest o spajanju, izjavio da će se prava volja za stvaranjem jakog lanca testirati kad savjetnici pred vlasnike izadu s evaluacijom. Stvaranje velikog regionalnog igrača apsolutno povećava izgleda za preživljavanje, profitabilnije poslovanje i financiranje budućeg rasta obiju kompanija nego što bi to bilo slučajno samostalna nastavka poslovanja. No, da bi došli do te faze, vlasnici maloprodajnih lanaca moraju se najprije dogovoriti o vlasničkim udjelima, kao i o načelima upravljanja budućom kompanijom, što zasigurno neće biti jednostavno s obzirom na to da su oba vlasnika navikla prilično direktno upravljati dobrim dijelom procesa svojih kompanija. To u slučaju spajanja više ne bi bilo moguće jer bi upravljanje zajedničkom kompanijom trebalo prepustiti profesionalnom menadžmentu – objasnio je Željko Perić, vlasnik konzultantske tvrtke Caper.

Osim upravljačkih pitanja, još su brojne potencijalne točke razlaza Delte i Agrokora. Obje kompanije, naime, imaju izražen ‘sindrom incestuoznosti’, odnosno u njihovim su lancima uvelike zastupljeni proizvodi njihovih povezanih poduzeća, što je potencijalna zapreka razvoju suvisle i neutralne politike nabave kao i profesionalnog ‘category’ menadžmenta buduće zajedničke kompanije.

Sudeći prema dosadašnjem razvoju događaja, oba biznismena dobro razumiju prednosti integriranja i iznose tu opciju da bi u očima dioničara i investitora ostavili dojam profesionalnosti, no istodobno kalkuliraju što će time dobiti, a što izgubiti. Gubitak mogućnosti samostalnosti u upravljanju kompanijom žrtva je koju Todorić i Mišković još nisu spremni podnijeti.