Na europsko tržište mogu se stavljati samo proizvodi sukladni bitnim zahtjevima, a europsko zakonodavstvo ne pravi razliku između europskih proizvođača i proizvođača iz drugih država.
Metoda usklađivanja koja je rezolucijom Vijeća od 7. svibnja 1985. uvedena u europsko tehničko zakonodavstvo stubokom je izmijenila način propisivanja tehničkih zahtjeva za proizvode. Poslije nazvana novim pristupom.
Načela novog pristupa:
-
zakonodavstvo se ograničuje na specifikacije bitnih zahtjeva koje proizvodi moraju zadovoljiti da bi se mogli stavljati na europsko tržište.
-
potrebne norme kojima se osigurava da proizvodi zadovoljavaju bitne zahtjeve stvaraju mjerodavne europske normizacijske organizacije (CEN, CENELEC ili ETSI) – te se norme nazivaju usklađenima.
-
bibliografski podaci o usklađenim normama objavljaju se u Službenom listu Europske unije (od trenutka objave usklađene norme daju pretpostavku o sukladnosti).
-
proizvođači mogu birati između različitih postupaka ocjene sukladnosti predviđenih primjenjivim smjernicama.
