Konkurencija, zarada, nesigurnost radnih mjesta… sve su to izazovi samopouzdanju. Katkad je dovoljno odmoriti se, ali češće je riječ o dugotrajnom postupku vraćanja životne ravnoteže.
Gledam se dok sjedim za radnim stolom i ne mogu vjerovati da sam to ja! Do jučer samopouzdana, vedra i vesela osoba, a danas pomalo izgubljena, skrivam se iza hrpe papira na poslu i ne uspijevam odraditi ništa od zadataka – jer više ne znam kako. Ne znam koliko ću još ovako uspijevati ‘glumiti’ da znam raditi svoj posao. Ništa mi ne uspijeva i mislim da sam posve promašen slučaj. Je li riječ o samopouzdanju? Mogu li ga vratiti… i kako?
U pravu ste, riječ je o samopouzdanju. Odrastanjem i sazrijevanjem stvaramo sliku o sebi, svojim sposobnostima i o onome tko mislimo da jesmo. Podrška okoline ili njezin izostanak pridonose razvoju unutarnjeg poimanja vlastitih sposobnosti (i nesposobnosti). Zanimljiv posao koji nas potiče, kao i odgovarajuće kvalifikacije za taj posao najljepše su okruženje za daljnji rast našeg samopouzdanja, jer zapravo je riječ o cijeloživotnom procesu. Svršihodan posao jedan je od važnih razloga zbog kojih se osjećamo ispunjenima, a samim time imamo i dobru sliku o sebi. Imamo cilj, mjesto na koje mu se osjećamo važnima i ako nam je naklonjena i sredina u kojoj djelujemo, evo prilike za zadovoljstvo samima sobom. No, ako situacija nije tako pozitivna, oni koji u ranijoj fazi nisu osigurali čvrste temelje samopouzdanja, lako će biti poljubljeni. Bez obzira na to je li riječ o zahtjevnoj zadatku koje ne uspijevamo svladati ili o sredini u kojoj nemamo optimalne uvjete za rad i daljnji napredak, postajemo nesigurni u sebe i svoje sposobnosti, a put prema dnu tada je strm i neizbježan.
Čovjeku je rad potreban da bi ostvarivao svoju osobnost, ne samo u smislu zadovoljavanja temeljnih potreba već i intelektualnih i emocionalnih i, naravno, socijalnih. No promjene koje donose novi uvjeti rada (povećana konkurencija, potreba za napredovanjem, nesigurnost radnih mjesta…) donose sa sobom i izazove samopouzdanju. ‘Samo najjači preživljavaju!’ jedna je od omljenih misli mnogih koji svoje nekorektne postupke opravdavaju time da nemaju drugog izbora. Uz to, čini se da nijedan uspjeh nije dovoljan. Stalno se očekuje više zarade, veći rast, iznimni rezultati. Često nas nitko ne pohvali za postignuto. Radimo sve više i više, uza sve manje zadovoljstva. U stalnoj želji da dostignemo sljedeću stubu na ljestvici uspjeha, počinjemo zanemarivati druga područja svog života – zdravlje, obitelj, prijatelje, ljubav, zabavu.
