Većina troškova proizlazi iz investicija u LJUDSKI KAPITAL

Pretpostavljam da su iskustva Slovenije, Mađarske i Češke bila slična onima kroz koje danas prolazi Hrvatska. Zahtjevi ovog poglavlja su veliki i treba uložiti mnogo truda, ali zbog konačne se nagrađe sve to isplati, kaže Friederike Wuenschmann iz Delegacije Europske komisije u Hrvatskoj.

Koliko je važno područje slobode kretanja roba dovoljno pokazuje podatak da je trenutačno 75 posto trgovine industrijskim dobrima na tržištu Europske unije, uvećano vrijednosti 1,5 bilijuna eura, uređeno zajedničkim propisima, čime su obuhvaćena 22 industrijska sektora. Uklanjanje nacionalnih barijera slobodnom kretanju roba unutar Unije omogućuje brojne prednosti zemljama koje su zakonodavstvo uskladile, odnosno proizvođačima koji imaju mogućnost plasirati svoje proizvode prema gotovo 500 milijuna potrošača. Voditeljica projekta za unutarnje tržište, statistiku i zaštitu potrošača u Delegaciji Europske komisije u Hrvatskoj, Friederike Wuenschmann, smatra da je riječ o području čiji je princip jedan o temeljnim kamenima unutarnjeg tržišta, odnosno tržišta Europske unije. Upravo zbog opširnosti i zahtjevnosti poglavlja, vrlo je važno da se pravodobno i valjano uskladi hrvatsko zakonodavstvo sa zakonodavstvom Europske unije na tom području, jer riječ je o poglavlju koje se sastoji od mnoštva normi, pravila, direktiva i uredbi.

• Hrvatska ima veliki potencijal u svojim proizvodima i ljudskim resursima, pa hrvatskim proizvođačima jedino mogu reći da se pripreme što je prije moguće, čak i prije nego što Hrvatska uđe u Europsku uniju. U ovom je trenutku najvažnije prikupiti što je moguće više informacija – objašnjava Wuenschmann.

Da bi se Hrvatska uskladila s europskim pravilima i propisima na području slobode kretanja roba potrebno je, kaže Wuenschmann, uspostaviti cjelokupnu infrastrukturu, takozvanu infrastrukturu za kvalitetu za područja proizvoda koja su uskladena na europskoj razini. Područja uključuju farmaceutiku, kemikalije, građevinske proizvode, električnu opremu, kozmetičke proizvode, obuću, mehaničku opremu, tekstil i, što je vrlo važno, igračke.

• Tehničko zakonodavstvo u tim područjima mora biti uskladeno s europskim. Europski tehnički standardi i harmonizirane procedure moraju se primjenjivati u njihovoj proizvodnji, a tijela za ocjenu sukladnosti moraju biti uspostavljena i akreditirana – kaže Wuenschmann te dodaje da se moraju uspostaviti i strukture nadležne za kontrolu tržišta kako bi se osiguralo da su na tržište plasirani samo proizvodi sukladni s relevantnim zakonodavstvom zajednice.

Institucionalna infrastruktura potrebna za pružanje potpore pravnoj stečevini u tom sektoru vrlo je različita. Što se tiče uloge javnih ovlasti općenito, ministarstva bi trebala imati dovoljno propisno obučenoga ljudskoga kapitala da bi savladala tehničke novog zakonodavstva. Trebala bi imati i odgovarajuću međusobnu koordinaciju da bi razradila pravni okvir i osigurala njegovu zakonsku implementaciju.

• Riječ je o vrlo raznovrsnom sektoru, mnogi su ‘igrači’ uključeni i dosta se horizontalnih mjera mora preuzeti. Nije riječ o procesu koji se rješava preko noći, već zahtijeva mnogo truda i koordinacije. Vremenski rok potpuno ovisi o Hrvatskoj kao zemlji kandidatkinji, jer Europska komisija nije postavila fiksne rokove – napominje Wuenschmann.

Nakon eksplanatornog i bilateralnog screeninga za poglavlje Sloboda kretanja roba u siječnju i veljači prošle godine, Vijeće Europske unije uvelo je Hrvatskoj u listopadu 2006. godine tri mjerila za otvaranje tog poglavlja. Prvo mjerilo odnosi se na usvajanje i primjenjivanje horizontalnoga zakonodavnog okvira, odnosno detektoriranje neuskladenosti u zakonskim i podzakonskim propisima sa zahtjevima o slobodnom kretanju roba. Tako je potrebno, da bi pregovori uistinu otpočeli, provesti analizu kojom bi se proširile barijere koje onemogućavaju slobodno kretanje roba. U Hrvatskoj je doneseno je pet horizontalnih zakona koji uređuju područje tehničkog zakonodavstva sukladno tehničkom zakonodavstvu EU (Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti, Zakon o akreditaciji, Zakon o normizaciji, Zakon o mjeriteljstvu i Zakon o općoj sigurnosti proizvoda), ali prema prvom mjerilu potrebno je donijeti zakon o izmjenama i dopunama Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti te novi zakon o mjeriteljstvu.

Drugim mjerilom od Hrvatske se traži da nakon provedene analize napravi akcijski plan uklanjanja propisa koji sadrže barijere koje ometaju slobodno kretanje roba, a treće mjerilo podrazumijeva reformu Ministarstva gospodarstva u smislu povećanja broja stručnog osoblja.

Osim toga, potrebno je napraviti hodogram aktivnosti za provedbu interne analize nacionalnog zakonodavstva i administrativne prakse kako bi se uvela odredba o uzajamnom priznavanju te druge odgovarajuće izmjene.

• Na taj način omogućio bi se slobodan protok roba, povećala konkurentnost i omogućio lakši pristup jedinstvenom tržištu EU – kaže Wuenschmann.

Iako je nakon eksploratornog screeninga tajnica pregovoračkog tima i voditeljica radne skupine za to poglavlje Tamara Obrađović Mazal rekla da će za usklađivanje biti potrebno u idućem tri godine iz proračuna izdvojiti 86 milijuna kuna za usklađivanje, konačnu brojku nemoguće je procijeniti.

• Konkretan podatak o tome koliko će koštati čitav proces teško je dati. Većina troškova proizlazi iz investicija u ljudski kapital te radnog vremena svih koji su uključeni u reformu tog sektora. Nadalje, znatne investicije moraju biti učinjene kako bi se uspostavila ili poboljšala tehnička oprema u postojećim laboratorijima za testiranje i umjeravanje (baždarenje), kao i za tijela za ocjenu sukladnosti – kaže Wuenschmann.

Osim na ta sredstva, rečeno je da Hrvatska može računati i na sredstva iz europskih programa pomoći CARDS i PHARE, ali Wuenschmann napominje da je pomoć koju Europska komisija nudi vođena potražnjom Hrvatske. Drugim riječima, prijedlozi projekata moraju doći s hrvatske strane.

• Središnji državni ured za strategiju i koordinaciju EU fondova odgovoran je za cjelokupnu koordinaciju sredstava dostupnih Hrvatskoj. S obzirom na tu činjenicu, zainteresirane kompanije trebaju se javiti Uredu kako bi saznale postoje li mogućnosti da ih se uključi u neki od budućih programa pomoći – izjavila je Wuenschmann te dodala da od 2001. Europska komisija podupire proces reforme u Hrvatskoj na tom području kroz razne programe tehničke pomoći.

Na početku, ti su se programi prije svega fokusirali na pomoć hrvatskim nadležnim tijelima kako bi usklađivali svoje tehničko zakonodavstvo i uspostavili nužnu administrativnu i institucionalnu strukturu kako bi se zakonodavstvo implementiralo.

• Naravno, i takozvani ‘krajnji korisnik’, odnosno privatni sektor, mora prilagoditi svoju strukturu i procese kako bi izvukao korist iz svih prednosti koje im donosi jedinstveno tržište, odnosno unutarnje tržište Europske unije – dodaje Wuenschmann.

Budući da Hrvatska želi postati članica Europske unije, nije pitanje što Unija očekuje od Hrvatske, već što Hrvatska treba ispuniti da bi postala članica. Zahtjevi koje zemlja kandidatkinja mora ispuniti isti su za sve zemlje.

• Pretpostavljamo da su iskustva Slovenije, Mađarske i Češke bila slična onome kroz što sad prolazi Hrvatska. Zahtjevi ovog poglavlja su veliki i mnogo je truda potrebno uložiti, ali sve se to isplati radi konačne nagrade – zaključuje Wuenschmann.