U napetoj situaciji koja traje od formiranja splitske gradskog vlasti Jerkov se pokazao vješt igrač, što je potvrdio i prošlog tjedna odbivši zahtjev da se glasuje o smjeni gradonačelnika Puljića. Predsjednik Gradskog vijeća Splita Željko Jerkov spasio je fotelju gradonačelniku Splita Zvonimiru Puljiću, odbivši zahtjev da se glasuje o njegovoj smjeni. To je bila glavna splitska politička vijest proteklog tjedna, iako dramatičan prizvuk i nije baš imao preveliko uporište u realnosti. Za Puljićevu smjenu u ovom trenutku nema političke volje, iako se već dugo naveliko priča o dubokom raskolu između njega i koaličkih partnera iz Liste Velog Mista čiji je nositelj Jerkov.
Najnoviji sukob, uza stalnu primjedbu da se gradski projekti presporo ili nikako ne realiziraju, izbio je oko famozne nove dvorane koja bi se u predjelu Lora trebala graditi za potrebe Svjetskoga rukometnog prvenstva. Poduzetnici zatežu uže, jer ne žele da se iz gradske blagajne izdvoji i lipa za tu namjenu tvrdeći da se investitor može pokriti iznajmljivanjem brojnih komercijalnih sadržaja.
Upravo je Željko Jerkov navodno najzaslužniji za to što se Splitu ukazala prilika da od MORH-a vrati djelić ratne luke i stavi je u civilnu funkciju. Navodno je na ključnom sastanku kod Ive Sanadera upravo on svojim darom uvjeravanja i vrlo emotivnim govorom slomio premijera i naveo ga da otvori još jedan…
Željko Jerkov je na juniorskome košarkaškom prvenstvu u Zadru 1971. godine gotovo 36 minuta utakmice odigrao sa slomljenoj nogom. Liječnici nisu mogli vjerovati da je suhojavi, krhki dvometraš, s takvom ozljedom dočekao kraj utakmice. S tog natjecanja gdje je prvi put osjetio slast velike pobjede, put ga je odveo u Split. Dotad je talent brusio u košarkaškoj školi u Puli, gdje je njegov otac Marko bio u službi kao oficir JNA.
Željko Jerkov kao budući splitski gradonačelnik? Nije isključeno, posebno posloži li se na sljedećim lokalnim izborima situacija slična današnjoj. Pokrenuta je istraga, niti je Jerkovu dokazana bilo što kompromitantno. U klub se vratio 2003. godine, s Dinom Radom, i zauzeo je pomalo diskretnu poziciju u Upravnom odboru i Stručnoj komisiji.
Željko Jerkov je do ulaska u politiku ostao pošteđen bilo kakve javne afere, što ga je sasvim sigurno dodatno kvalificiralo da stane na čelo poduzetničke liste. Nije se tako lako mogao ni politički svrstati – načelno je bio lijeve orijentacije, ali nikad se nije previše deklarao, a još manje politički organizirao. Imao je imidž urbanoga, tolerantnog čovjeka koji politički nikome ne podilazi.
Prva javna neugodnost dogodila mu se zbog putovanja u Moskvu na nogometnu utakmicu Rusija-Hrvatska o trošku tajkuna Dimitrija Železnjaka. Sporno je bilo to što Železnjak ima poslovni odnos s Gradom, što bi bio dužan izvjesnu svotu novca za komunalnu naknadu. Povjerenstvo za sukob interesa odlučilo je da je Jerkov bio u sukobu interesa, ne prihvaćajući njegovu obranu da je s Rusom u dugogodišnjem poslovnome i sportskom odnosu. Jerkov je javno odbacio odluku uz komentar da je to politička poruka Velom Mistru. Cijeli skandal završio je bez negativnih posljedica, a u svemu je pozitivno bilo to što je Železnjak pod hitno podmirio višegodišnji dug prema Gradu.
Na Hvaru se našao u srcu skandala kad je fotoreporter Slobodne Dalmacije, koji je snimao čelnika Croatia osiguranja Hrvoja Vojkovića u laskivim pozama s mladom djevojkom na jednom partiju, napao Ljubo Srhoj. I odatle je Jerkov izišao kao pobjednik i pozitivac, stao je u obranu napadnutog i spriječio daljnji sukob.