Nemojte da vam se dogodi što se dogodilo Španjolcima. Turizam vam se prirodno razvija, imate predivnu obalu i zanimljive stanovnike; imate intrigantnu povijest i kulturu, divnu hranu i božanstveno vino; imate lijepe žene i plaže. Tako misli većina stranih novinara koja je prošli tjedan na Crvenom otoku pokraj Rovinja sudjelovala na dodjeli treće turističke nagrade Zlatna penkala u organizaciji Hrvatske turističke zajednice. Kad bi se zbrojili svi komentari autora etabliranih svjetskih TV i tiskanih medija koji su 2006. objavljivali reportaže o Hrvatskoj, a čija je vrijednost procijenjena na 1,4 milijarde kuna, u 90 posto slučajeva ti bi komentari bili pozitivni i poticajni za svakog turista koji se još nije upoznao s turističkom ponudom Hrvatske. No, pritom u obzir treba uzeti podatak da je više od 90 posto novinara koje je Hrvatska turistička zajednica nagradila došlo na poziv predstavnika HTZ-a iz inozemstva, pri čemu su u većini slučajeva bili plaćeni boravak i osnovni troškovi.
Hrvatska ostaje zarobljenik sunca i mora. Tako se smanjila mogućnost da novinari slučajno naidu na loš smještaj, da na svojoj koži osjete kašnjenje prijevoza, drukčije tarife na plate hrane i smještaja i lošu uslugu. Stoga smo im na konferenciji za novinare na Zlatnoj penkali podijelili anonimnu anketu u kojoj smo postavili nekoliko osnovnih pitanja koja se pojavljuju pri procjeni turističke ponude, poput ocjene visine cijena, smještaja, dodatnih sadržaja, zabave i sličnog. Svih 25 prisutnih novinara složili su se da je Hrvatska konkurentna ostalim zemljama na Mediteranu, ali kao glavnu asocijaciju na Hrvatsku, osim sunca i mora, smještaja i infrastrukture, kulturne baštine i rekreacije i noćnog života – novinari i dalje spominju sunce i more, asocijaciju protiv koje se sustavno borimo, ali za sada bez konkretnih rezultata. S obzirom na to da smo tražili objektivnost, vrlo nam se zanimljivim činio ovogodišnji dobbitnik Grand Prix nagrade Zlatne penkale, poznati britanski novinar Richard Quest, koji je za CNN-ovu emisiju Business Traveler priredio reportažu o Dubrovniku. Quest nam se činio zanimljivim ponajprije zato što je u Dubrovnik sletio slučajno, s namjerom da gledateljima sugerira kako da potroše višak milja koje skupljaju putujući zrakoplovom i zato što je u Dubrovnik došao u svom aranžmanu i o svom trošku.
Iz perspektive zvijezde večeri i showmakera Hrvatska je donedavno bila u ratu i trenutačno prolazi kroz normalan razvoj, ali iz perspektive hrvatskih novinara stvari izgledaju prilično drukčije: plaće u turizmu manje su od prosječnih, nedostaje nam kvalitetnog smještaja i kadra, odredišta se nisu profilirala i malo je investitora koji žele uložiti u dodatnu zabavu i njihov razvoj. To Quest ne zna. Ne znaju to još ni neki nominirani novinari koji pišu o briljantnom iskoraku hrvatskog turizma. No većina je stranaca, za razliku od Questa, našu zemlju posjetila mnogo puta, vidjela ju je iz raznih kutova i u različitim vremenima.
Jedan od najzanimljivijih novinara Zlatne penkale bio je Uday Chakraborty, indijski menadžer kompanije Reliance, koja ima prihod veći od hrvatskog BDP-a, i najpoznatiji indijski novinar koji piše za najjače indijske i američke medije u nakladama od 700 tisuća do 10 milijuna primjeraka. S obzirom na to da je u Indiji prvi objavio članak na 10-ak stranica o Hrvatskoj kao ‘vrloj destinaciji’, predložen je za indijskog ambasadora dobre volje. Chakraborty nam je rekao da su Indijci mahom počeli putovati po Europi. Njima je, kaže, jedino važno da zemlja koju posjećuju dobro izgleda uhvaćena u objektiv fotoaparata.
