Nije strašno to što za najpoznatiji hrvatski proizvod u Rusiji Podravkinu Vegetu Rusi misle da potječe iz neke poljske tvrtke. Najgore je što je nakon toliko godina Vegeta još zaštitni znak hrvatskog izvoza.
Posebno u Rusiji, točnije u Moskvi, zapljušnutoj novcem od nafti i plina, gdje se prodaje i kupuje sve i svasta i gdje vlada neviđena gužva trgovaca, luksuznih robnih marki, ali i svakovrsne druge robe, nerijetko egzotičnog podrijetla. Moskva je, osim toga, i najveće gradilište na svijetu. Ukupna vrijednost hrvatske razmjene s Rusijom u posljednjih je pet godina udvostručena, s jedne na dvije milijarde dolara. Ali gotovo 90 posto toga otpada na naftu i plin. Drugim riječima, na hrvatski uvoz iz Rusije.
Preostalih 10 posto također nije u cijelosti hrvatski izvoz, jer baka Vegeta putuje u Rusiju, ali od tamo jedna druga baka, Lada Niva, stiže na hrvatske putove i stranputnice.
Većina skromnoga hrvatskog izvoza ipak ne otpada na Vegetu, već na telekomunikacije, građevinarstvo i farmaceutiku. Nevolja je samo što je svega toga premalo.
Pa ipak, postoji i prikriveni izvoz u Rusiju, koji ne bilježi statistika vanjskotrgovinske razmjene. To je izvoz hrvatskih nekretnina ruskim kupcima. I to, najčešće, na plavom, toplom itd. Jadrantu. Kao ni ruska nafta ili plin, ni to nije obnovljivi resurs. Izvori će nekretnina presušiti jednako kao i oni nafta i plina. Razlika je samo što će se to dogoditi neusporedivo brže.
