Načelnik sam male otočne općine u kojoj je iskrsnuo neobičan problem. Naime, investirali smo dosta novca u izradu DPU-a i želimo da se prestane graditi s tzv. septičkim jamama, nego da se građevine priključuju na javnu kanalizacijsku mrežu. Upravo je u tijeku važna gradnja u kojoj investitor ima dozvolu za građenje septičke jame, ali i dobru volju da se priključi na javnu mrežu. Problem je u tome što od postojeće točke do koje smo doveli kanalizaciju do predmetne parcele ima stotinjak metara i nismo sigurni je li to moguće podvesti pod odredbe Zakona o gradnji i slučajevima u kojima nije potrebna građevinska dozvola.
Odgovor na vaše pitanje dosta je složen, no krenimo redom. Točno je da Zakon o gradnji propisuje da građevinska dozvola nije potrebna za vodove kojima se uporabljiva građevina priključuje na komunalne instalacije (vodovod, kanalizaciju, plinovod i parovod). Jednakako tako, točno je i da ni tim ni bilo kojim drugim propisom nije točno definirano što je to tzv. kućni priključak, pa ni kako definirati maksimalnu udaljenost koju je moguće podvesti pod taj pojam. To znači da treba primijeniti složen postupak tumačenja kako bi se došlo do pravog značenja predmetne pravne norme i do odgovora na vaše pitanje.
U konkretnom slučaju treba uzeti u obzir da su moguće zainteresirane stranke općina, investitor koji želi priključak, eventualno su-sjedi i država koja predstavlja i štiti opći interes. Sve govori u prilog priključku na kanalizaciju, no javni je interes i da se ničija prava na taj način ne ugroze, što znači da ne dolazi u obzir protiv nečije volje bez posebnog postupka provesti instalacije, kako god to inače bilo isplativo. Ako, pak, priključak izvedete s javne površine, ne zadirući u bilo čija vlasnička prava, vjerujemo da udaljenost od 100 metara ne bi sama po sebi značila da je riječ o priključku za koji je potrebna građevinska dozvola.
