Sporazum središnjih bankara BiH i Crne Gore

Nije samo Luka Rajić postao švicarski biznismen i proizvođač čokolade. U tu prebogatu zemlju investirali su i drugi Hrvati, i to od 1993. ukupno čak 704 milijuna eura. A sve, dakako, legalno i registrirano u Hrvatskoj narodnoj banci, koja bilježi i druga velika hrvatska inozemna ulaganja. Od europskih zemalja Hrvati su najviše investirali u Srbiju, gdje je na temelju jedinstva ekonomskih interesa (ali bez bratstva) otišlo 329 milijuna eura. Slijedi Bosna i Hercegovina s 325 milijuna, Poljska sa 152, Velika Britanija s 80, Nizozemska sa 68 i Slovenija sa 62 milijuna eura. Gotovo polovina iznesenog novca, oko 913 milijuna eura, uložena je u kemijsku industriju, a na drugom i trećem mjestu su industrija hrane i pića te poljoprivreda.

Bogati su Hrvati ulagali i izvan Europe i to, kao u onim holivudskim filmovima posebnog žanra, u šarmantne i egzotične zemlje. Na Bahame (20 milijuna eura), Maršalove otoke (22,5 milijuna), britanske Djevičanske otoke (19 milijuna), Antigu i Barbudu (također 19 milijuna) ili Liberiju (31 milijun eura). Sve su to djevičanski nevine investicije, a ne neki tajni fondovi putem kojih se prao domoljubni kapital. Nažalost, nema podatka o tome koliko su Hrvati tim ulaganjima povećali proizvodnju, izvoz i zaposlenost na karipskim otocima i u poslovno liberalnoj (kad je o novcu i porezima riječ) Liberiji. Ali vjerojatno ne previše, jer su to ipak male svote za jednu od najvažnijih industrija u tim zemljama. Riječ je o tzv. off shore bankarstvu, koje slijedi staro pravilo: ‘Ne vidim, ne čujem i ne govorim’.

Sporazum smo potpisali, a sada preostaje da ga i poštujemo, rekao je predsjednik Savjeta Središnje banke Crne Gore Ljubiša Kvrgović nakon uspješnog dogovora s bosanskim kolegama, direktorima Agencije za bankarstvo Federacije BiH i Republike Srpske Zlatkom Baršom i Slavicom Injac. Dogovor je važan iako nijedna od tih ustanova nema funkciju prave središnje banke. Ni Bosna i Hercegovina ni Crna Gora ne izdaju same svoj novac. Iako njemačke marke odavno nema, u BiH ona još živi s epitetom ‘konvertibilna’, a dijeli se, kao nekad i prava, na 100 pfeninga. I njezin je tečaj isti kao prije (pola eura), a o emisiji odlučuje Lord Protector. Crnogorski je novac euro iako je Podgorica još daleko od EU, a još dalje od EMU, odnosno Europske monetarne unije. Ali, Crnogorcima je i tako dobro, a Europa se ne buni.

Ipak, o čemu su se dogovarali šefovi njihovih središnjih banaka? O onome što je ostalo u njihovoj nadležnosti. To je kontrola financijskih tokova.

• Sve strane banke koje posluju kod nas postoje i u BiH, pa je veoma važno da naše dvije države razmjenjuju podatke o njima – rekao je Crnogorac Ljubiša Kvrgović i nastavio:

Velič broj tvrtki posluje s obje strane granice, pa je nužna razmjena podataka o njima i o rizicima koje to nosi. O našoj suradnji ovisi regionalna stabilnost bankarskog sustava, kao i sigurnost građana koji s njima posluju. Posebno je zanimljivo da, sudeći prema toj formulaciji, nisu u žarištu samo moguće muljaže poduzeća već i strane banke, koje su se usidrile na obje strane granice. U Bibliji David pobjeđuje Golijata. U životu, gotovo se uvijek događa obratno. Pa ipak, Crnogorci su se naviknuli na ulogu Davida.