Home / Biznis i politika / Piše: Andrija Kralj

Piše: Andrija Kralj

S flotom od 225 zrakoplova, letovima za odredišta poput Buenos Airesa, Rio de Janeira i Miamija te prošlogodišnjom dobiti od 12,2 milijuna eura španjolska Iberija vrlo je privlačna udavača. U igri preuzimanja su British Airways, grupa TPG Inc. i Vista Capital SA.

U proteklih desetak dana u zrakoplovnoj industriji vlada rijetko videna živost. Nakon što se 2001. poslije terorističkih napada na New York i Washington činilo da su zrakoplovne kompanije na koljenima, prošla i ova godina potvrđuju da su se oporavile i brže nego što su analitičari predvideli. Znak je oporavka i konsolidacija među najvećim igračima u sektoru, kao i prognoze koje kažu da bi ova godina prema rezultatima mogla biti najbolja u ovom desetljeću. Tako se prije desetak dana treći najveći europski avioprijevoznik British Airways (BA) pridružio private equity grupi TPG Inc. i Vista Capital SA-u u predavanju ponude za Iberiju Lineas Aereas de España. Vrijednost preuzimanja mogla bi biti približno 4,3 milijarde eura.

Naime, dionice španjolske zrakoplovne tvrtke porasle su ove godine zbog spekulacija o mogućem preuzimanju čak 42 posto, što tu tvrtku vrednuje na 3,74 milijarde eura. Upravo su latinskoameričke rute od toga španjolskog avioprijevoznika učinile atraktivnu metu za preuzimanje, a osim spomenutih zainteresiranih je još i Fort Worth. British Airways je ipak možda najvjerojatniji osvajač ponude jer je već u statusu Iberijina najvećeg dioničara te se tako s tom tvrtkom dogovara o rutama između Velike Britanije i Španjolske.

Chris Avery, analitičar u londonskoj podružnici JP Morgana, tvrdi da će BA morati biti vrlo oprezan želi li zadržati utjecaj nad Iberijom a da pritom dodatno ne ulaže. Iberia, pak, ima svoje španjolske partnere. Riječ je o Inversiones Ibersuizas SA-u, madridskoj investicijskoj kompaniji, te Quercus Equity, private equity grupaciji s 20 posto udjela u Clickairu, jeftinom avioprijevozniku iz Barcelone. Najveći europski avioprijevoznici Air France i Deutsche Lufthansa AG posljednjih godina pripojili manje aviotvrkte da bi postigli veći tržišni udjel.

Air France se spojio s KLM Royal Dutch Airlines NV-om 2004., a Lufthansa je kupila Swiss International 2005. Zadnja veća akvizicija British Airwaysa bila je ona francuskog avioprijevoznika Air Libertéa 1997., koji je poslije prodao Swissairu 2000. godine. Stephen Furlong, analitičar u dublinskom Davy Stockbrokersu, smatra da British Airways treba biti završetak europske konsolidacije u tom sektoru, ali ostavlja otvorenom mogućnost da equity grupacija Apax također uđe u ‘ponuđački pakao’. Apax Partners Worldwide Ltd. već neko vrijeme razmatra predavanje ponude za Iberiju, a riječ je o londonskoj grupaciji koja je kumovala i lansiraju prvoga španjolskog jeftinog avioprijevoznika Vueling Airlinesa SA.

British Airways ima pravo prvog odbijanja ponude za dodatnih 30 posto te tvrtke, što znači da bi ta zrakoplovna tvrtka mogla dati neprijateljsku ponudu, odnosno držati dionice radi postizanja više cijene. Bar 51 posto Iberijina kapitala moralo bi ostati pod kontrolom Španjolaca želi li tvrtka i dalje surađivati s latinskoameričkim zemljama. Iberia ima flotu od 225 aviona i letove za odredišta poput Buenos Airesa, Rio de Janeira i Miamija. Kompanija je objavila 12,2 milijuna eura dobiti, što je izvrstan rezultat s obzirom na 45 milijuna eura gubitka godinu dana prije. Lufthansa je već prije odustala od preuzimanja nazvavši španjolsku zrakoplovnu kompaniju preskupom.

Istodobno, najveća europska aviokompanija Air France-KLM lanjsku je poslovnu godinu (do 31. ožujka) zaključila skokom neto dobiti od 80,4 posto. Porasla je na 891 milijun eura, operativna dobit povećana je 33 posto, na 1,24 milijarde eura, uza 7,6-postotni skok prihoda na 23,07 milijardi eura. U proteklom je kvartalu Air France-KLM ušesteroučio profit, što Uprava pripisuje porastu putničkog prometa i smanjenju troškova nakon spajanja francuske i nizozemske aviokompanije koje je prije tri godine predvodio predsjednik uprave Jean-Cyril Spinetta. Za ovu je godinu najavljenja i veći dobit. Kvartalna neto dobit pritom se povećala na 43 milijuna eura, potvrdio je glavni financijski direktor Philippe Calavia.

Tvrtka je povrh toga pokrenula novi program rezanja troškova koji bi joj do 2010. trebao uštedjeti 560 milijuna eura. U posljednje tri godine, nakon spajanja aviokompanije, tvrtka je uštedjela 525 milijuna eura na godinu zahvaljujući zajedničkoj nabavi, prodaji i informacijskoj tehnologiji. Uprava uz to najavljuje i novi program kresanja troškova. Dionice Air France-KLM-a ove su godine na vrijednosti dobile 18 posto, a vrijednost kompanije dosegla je 10,5 milijardi eura, pa je prema tomu mjerilu treća najveća svjetska aviokompanija. Više od polovine prihoda, ističe Calavia, tvrtka ostvaruje izvan Francuske i Nizozemske, a globalni je rast glavni pokretač zdravlja industrije zračnog prijevoza.

Uprava kompanije objavila je da je od Airbusa i Boeinga naručila nove zrakoplove ukupno vrijedne sedam milijardi dolara. U narudžbi je Air France-KLM od Airbusa zatražio i dodatna dva modela zrakoplova superjumbo A380. Zbog dvogodišnjeg kašnjenja spomenutog modela aviona Airbus je bio prisiljen plaćati kazne aviokompanijama. Air France je od europskog Airbusa pritom naručio i 30 aviona A320 te 18 širokotrupnih 777 dalekoletnih aviona od američkog Boeinga. Prije je naručio i 10 double-decker modela A380 uz otvorenu opciju narudžbe za dodatna četiri modela tih aviona.

Najveća njemačka aviokompanija, rivalska Lufthansa još je lani u listopadu naručila 35 novih Airbusovih aviona. Narudžba obuhvaća pet aviona A319, deset A320, petnaest A321 i pet A330, uz opciju narudžbe dodatnih 30 aviona A320. Njemačkog je avioprivezovnika Airbus već tada obavijestio o jednogodišnjem kašnjenju isporuka, pa prvi primjerak može očekivati tek u ljetu 2009.

No, ne ide svima tako sjajno. Posrnuli talijanski div Alitalia objavio je da je učetverostručio gubitak za lanjsku godinu jer je avioprivezovnik smanjio vrijednost dotrajale flote. Lanjski gubitak talijanske Alitalije dodatno je povećan na 625 milijuna eura nakon što je za 2005. iznosio 167 milijuna eura. Vrijednost flote pritom je umanjena za 197,3 milijuna eura. Povrh toga, talijanska Vlada za srpanj najavljuje prodaju 49,9-postotnog udjela u Alitaliji, a kao favorit se spominje privatni talijanski privezovnik AirOne. Vlada je, naime, odustala od restrukturiranja posnule avio-kompanije nakon što je tvrtka bilježila gubitke u šest od posljednjih sedam godina zbog oštrog pada tržišnoga udjela u Italiji i velikog rasta troškova poslovanja.

Miroslav Mišković, vlasnik Delta grupe iz Srbije, u Crnoj Gori planira uložiti u trećega mobilnog operatera MTEL i otvoriti Maxi markete u pet većih gradova.

Bum na burzama i tržištu nekretnina, ali i sve vidljivi podjela na bogatiji jug i siromašni sjever obilježili su ekonomsku scenu Crne Gore godinu dana nakon obnove njene neovisnosti.

Takođe, crnogorska samostalnost izgleda da je otvorila vrata srpskom kapitalu i opća je ocjena da ekonomski odnosi između dviju država idu uzlaznom putanjom. Tako bi vrlo brzo na crnogorskom tržištu trebao startati treći operater mobilne telefonije MTEL koji su osnovali Telekom Srbije i holandski Ogalar iza kojega stoji srpski biznismen Miroslav Mišković, vlasnik Delta grupe. MTEL je najavio investicije iznad 100 milijuna eura.

Mišković je pokazao veliko zanimanje za Crnu Goru još prošle godine, odmah nakon izglasavanja neovisnosti najavivši veliki ulazak na njeno tržište. Prema tim najavama Delta bi do kraja ovog ljeta trebala otvoriti Maxi markete u pet većih crnogorskih gradova, a u Podgorici je u toku gradnja prvoga shopping mola u Crnoj Gori površine 22 tisuće četvornih metara. U taj projekt, koji bi trebao biti dovršen početkom sljedeće godine, Delta je najavila investiciju od 27 milijuna eura.

Znatna sredstva Mišković ulaže i na crnogorske burze na kojima trguje i Miodrag Kostić Kole koji je otvorio i brokersko-dilersku kuću M&V investment. Grupa srpskih biznismena stoji iza još jedne brokersko-dilerske kuće u Podgorici – Senzal. Državna lutrija Srbije objavila je potkraj prošloga tjedna da su počeli prvi pregovori o kupnji Lutrije Crne Gore. Također, beogradski mediji spekuliraju o tome da je Srbija zainteresirana za kupnju akcija Luke Bar, ali Vlada u Podgorici još nije definirala strategiju o tome koji dio i namjerava li uopće privatizirati ovu luku.

U godini nakon osamostaljenja završena je privatizacija bankarskog sektora. Među krunijim poslovima bilo je i potpisivanje ugovora o zakupu na 30 godina elitnih ljetovališta Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža sa singapurskom Aman grupom. Singapurski će godišnji zakup plaćati 2,1 milijun eura uz najavu da će u ovom razdoblju u modernizaciju tih ljetovališta uložiti 40 milijuna eura. Također, crnogorska Vlada potpisala je s kanadskim biznismenom Peterom Munkom ugovor o prodaji tivatskog vojno-remontnog zavoda Arsenal, ali taj ugovor još nije stupio na snagu. Munk se obvezao da će na toj lokaciji sagraditi marine i hotelsko-turistički kompleks.

Investicije u ljetni turizam u posljednje dvije godine produbile su socio-ekonomski jaz između južnog i sjevernog dijela Crne Gore. Primjerice, tekući budžet Općine Budva, u kojoj živi oko 15 tisuća stanovnika, iznosi 44 milijuna eura, dok je zbroj budžeta 11 sjevernih općina s 194 tisuće stanovnika – 42,5 milijuna eura. Prema službenim podacima prosječna plaća na razini države posljednjih 12 mjeseci porasla je 16 posto, na 326 eura, ali u pojedinim općinama na sjeveru taj je prosjek dvostruko manji, uza znatno veću stopu nezaposlenosti u odnosu na središnji i primorski dio Crne Gore.

Standard žitelja primorskih gradova i Podgorice porastao je zahvaljujući i prometu nekretnina čije su se cijene, pod pritiskom stranaca koji ih plaćaju kovčezima novca, udvostručile tijekom posljednje godine. Cijene četvornog metra stambenog prostora na dobrim lokacijama u Podgorici i u primorskim općinama dostignule su tri tisuće eura za četvorni metar. Poslovni prostori su još skuplji, a potkraj prošloga tjedna oboren je rekord – nepoznati kupac na licitaciji u Beogradu, koju je raspisala tamošnja agencija za osiguranje depozita, platio je nevjerojatnih 14 tisuća eura kvadrat poslovnog prostora u Starom gradu u Kotoru. Osim toga, zaraduje se i na burzi. Procjenjuje se da je oko 10 posto Crnogoraca bilo aktivno na burzama i svi su – zaradili. Akcije Telekoma, Kombinata aluminijuma, Plantaža, Elektroprivrede, Budvanske rivijere, Jugopetrola, privatizacijskih fondova… rasle su dva do čak osam puta tijekom posljednjih 12 mjeseci.