Home / Tvrtke i tržišta / Ali samo dvije dominiraju dilište

Ali samo dvije dominiraju dilište

Građevinskim bumom koji se u Hrvatskoj događa posljednjih godina paralelno se odvija i ekspanzija tvrtki koje se bave nadzorom u građevinarstvu, a sâm nadzor prema procjenama vrijedi između 150 do 220 milijuna kuna na godinu.

Do tog su buma doveli poglavito stanogradnja, zatim gradnja poslovnih i uredskih prostora, prometnica i infrastrukturnih objekata te, naposljetku, dolazak velikih trgovačkih lanaca.

Investitor, koji je građevinski neuka osoba, pritom izabire i plaća nadzor, pa je nadzor stoga odgovoran investitoru koji ga je i odabrao. Nadzornog inženjera bira kako bi se zaštitio od eventualnih pogrešaka vezanih uz provedbu projekta na licu mjesta, stoga taj inženjer odgovara jedino njemu.

Zadaća nadzornika jest i da pravodobno upozna investitora sa svim manjkavostima, odnosno nepravilnostima koje uoči tijekom građenja, a osim investitora mora upoznati i građevinsku inspekciju o poduzetim mjerama te sastaviti završno izvješće.

  • Među investitorima koji se koriste našim uslugama nalaze se banke, poput Erste&Steiermärkischea, Grada Zagreba, Koncarna Agrokor i mnogih drugih – istaknula je Živni i dodala da od investitora najviše surađuju sa Hrvatskim autokompanijama, za koje su obavljali poslove nadzora na raznim tunelima, primjerice na Svetom Roko te vijaduktima i mostovima.

Nadzor i izvođač moraju biti odvojeni kako bi se izbjegao sukob interesa, ali što se događa ako je investitor ujedno izvođač.

  • Mi kao građevinska tvrtka biramo nadzor samo u slučaju u kojem smo i investitor građevine koju gradimo. Izbor nadzora vršimo uglavnom pozitivnim natječajem ili prikupljanjem ponuda ovlaštenih tvrtki za provođenje stručnog nadzora te izborom najpovoljnijeg ponuđača – rekao nam je Zdravko Padjen, član Uprave Tempa. Dodaje da vlastiti nadzor stručnih osoba koje su zaposlenici njihove tvrtke vrše samo u području kontrole količina, odnosno građevinske knjige te utvrđivanja financijske vrijednosti izvedenih radova na vlastitim investicijama kao i na objektima za poznatog investitora u slučaju obračuna prema sustavu ‘ključ u ruke’. Međutim, osim pozivnih natječaja, kako još investitori biraju nadzor s obzirom na veoma velik broj tvrtki koje se u Hrvatskoj bave tim poslom?

  • Glavni su kriteriji za izbor nadzora da ste poznati na tom tržištu, da su vam prijašnji projekti bili uspješni, zatim preporuka investitora koji je bio zadovoljan obavljenim i svakako cijena – rekao nam je inženjer Zoran Kržišnik iz Interkonzaltinga.

Interkonzalting je trenutačno angažiran na projektima poput Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i Domovinskog mosta, također u Zagrebu. Tvrtka je posljednjih godina obavljala poslove stručnog nadzora na nekim od najprestižnijih projekata poput Hotela Sheraton Zagreb, Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Hrvatskoga instituta za istraživanje mozga, Muzeja grada Zagreba, Hotela Intercontinental, šoping-centra Branimir, Poslovnog centra dm-a i drugih. Također, ta je tvrtka bila nadzornik i za trgovački lanac Mercator, i to na svim njegovim objektima u Hrvatskoj.

Zanimljivo je da u nadzoru nema stranaca, unatoč tome što je riječ o prilično unosnom tržištu koje će, nastave li se sadašnji trendovi, u budućnosti rasti još i više. Stranim tvrtkama to očito nije dovoljno zanimljivo, a nemaju ni kadra za to, s obzirom na to da je uvjet za ulazak na tržište zvanje diplomiranog inženjera, odnosno inženjera, položen stručni ispit u Hrvatskoj te članstvo u HKAIG-u.

  • Teško da bi netko iz inozemstva otvorio tvrtku u Hrvatskoj samo da iznajmi druge da to rade za njega jer se to ne isplati – rekao je Kržišnik.

Kako je građevinarstvo unosan biznis, koji vrijedi spomenutih tri milijarde eura na godinu, zanimalo nas je jesu li oni koji nadziru katkad izloženi pritiscima. Pritisak, ako do njega dođe, najčešće vrše investitori, koji traže da se napravi više nego što je dopušteno građevinskom dozvolom, ali naši sugovornici kažu da to ne prolazi. Također, u prošlosti se mogućnost uštede, odnosno smanjivanja troškova, mogla ostvariti ako su se ugrađivali jeftiniji, odnosno lošiji materijali od onih službeno navedenih, ali danas, doznajemo, više nema nekvalitetnih materijala u gradnji pa se to ne isplati. Iako nadzor prema zakonu mora biti neovisan, on u neku ruku ipak donekle ovisi i o investitoru koji ga imenuje, manje u smislu posla koji trenutačno obavlja, a više u smislu budućega, odnosno toga hoće li ga angažirati na budućim projektima.

Nadzor je uvijek stvar povjerenja između onoga tko ga bira i tko ga provodi, pa se u pravilu nadzor ne nadzire.

  • Može se dogoditi da se odabere treća osoba koja će nadzirati, ali nemate li povjerenja, što će vam nadzor? – komentirao je Kržišnik.

Kazne za prekršaj tvrtke koja se bavi nadzorom kreću se od 25.000 kuna pa sve do 100.000 kuna. Najveća kazna predviđena je za prekršaj poput onoga ako tvrtka nadzire gradnju objekta bez građevinske dozvole ili, pak, ako ne poduzme mjere da se radovi obavljaju u skladu s građevinskom dozvolom. Blaže kazne, od 25.000 kuna, predviđaju se ako se ne poduzmu mjere da kvaliteta radova, ugrađenih i građevnih proizvoda i opreme nisu u skladu s projektom.