Home / Ostalo / UZBUNA U SDP-u I HDZ-u

UZBUNA U SDP-u I HDZ-u

Bandiću je teže pobijediti unutar SDP-a nego pobijediti HDZ. Bolje komunicira s biračima nego s partijskom birokracijom.

Trčanjem maratona Gospi Bandić neće pridobiti SDP-ove birače! Njegova vojska plaćenika mogla bi prisiljavati esdepeovce da mu na stranačkoj skupštini daju glas! On je autokratski klijentelist i k tome Hercegovac! Jak je u Zagrebu, ali ne komunicira dobro s ostatkom Hrvatske! Tim porukama uplašeni esdepeovi ‘izvori’, koji se ne usude biti imenovani, nastoje zaustaviti pohod Milana Bandića na čelo SDP-a.

Ni s Bandićem na čelu hadezeovi glasači neće glasovati za SDP, poručuje unaprijed tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak. Iz sudskih arhiva prigodno je, kao veliki grijeh, medijski osvježen spis o Bandićevu, navodno fiktivnom razvodu brača. Očekuje se da idućih dana budu ‘osvježeni’ i njegovi ostali (bivši) grijesi, poput vožnje pod utjecajem alkohola. Ukratko – već sama kandidatura Milana Bandića za čelnu poziciju u SDP-u izazvala je rijetko vidljivu uznemirenost na hrvatskoj političkoj sceni. Zašto? Zato što će njegov međugorski maraton obeshrabriti i od SDP-a okretnuti njegovo tradicionalno biračko tijelo? Zato što ne zna komunicirati s nezagrebačkim ostatkom Hrvatske? Zato što je, za razliku od ostalih stranačkih lidera, jedino on autokrat i klijentelist? Zato što vjeruju da Bandić ne može oteti vjerne HDZ-ove glasače? Ili zato što, s izuzetkom stranački nedodirljivog hadezeova šefa Ive Sanadera, na hrvatskoj političkoj sceni jedino Milan Bandić ima potencijal i karizmu vođe i energiju pobijednika? Ili zato što je toliko izvan šablona da mu je teško oponirati i pritom mu ostati superiran?

Tko će se nadmetati s gradonačelnikom koji ostaje samo sekundu zatečen iznenadnom čestitkom na ulici jedne starije Zagrepčanke: ‘Gospon Bandić, baš mi je draga da ste pobijedili. Već mi je dosta tih Hercegovaca!’ Da bi joj već u drugoj sekundi suučesnički odgovorio: ‘Hvala, gospodo. I meni ih je dosta!’

Bandić je vjerojatno teže pobijediti svoje protukandidate u izboru za šefa stranke nego što bi mu bilo pobijediti HDZ na parlamentarnim izborima. Jer bolje komunicira s biračima negoli s partijskom birokracijom. No bez obzira na rezultat na stranačkim izborima, Bandićeva je kandidatura zdravo uzdrmalu domaću političku scenu i upozorila na apsurde domaće političke kombinatorike. Medijski favoriziranom dvojcu za preuzimanje SDP-a Zoranu Milanoviću i Ljubi Jurčiću uputio je nedvosmislen izazov koji se može sažeti u pitanju: Dečki, otkud uopće vi u ovoj priči? Željka Antunović, uza svu svoju jezičnu britkost, neće tako otvoreno kao Bandić prozvati Milanovića da se putem medija nameće za stranačkog spasioca i preporoditelja onima koji su ranih devedesetih osnivali stranačke ogranke u opoziciji. I nitko tako otvoreno kao Bandić neće poručiti Jurčiću da ne može biti premijer osoba koja kalkulira bi li ušla u stranku ili razmišlja o tome bi li poslijepodne gledala utakmicu ili sudjelovala na stranačkom skupu.

Sudeći prema političkom instinktu i strasti prema politici, prema energiji i autentičnosti, Milan Bandić je od svih hrvatskih političara možda trenutačno najslučniji nedodirljivog europske političkoj zvijezdi, novom francuskom predsjedniku Nicolasu Sarkozyju. Postoje doduše i bitne razlike, u mjeri u kojoj postoje razlike između francuske i hrvatske političke tradicije, francuske ENA-e i hrvatskog Fakulteta političkih nauka, između Segolène Royal i Željke Antunović.

No baš kao i Sarkozy, Bandić prenosi biračima poruku samo-svijesti i samopoštovanja, a takve poruke mogu biti primamljive hrvatskome biračkom tijelu, već frustiranom traženjem vlastite potvrde u priznanju nekoga briselskog birokrata i političara koji izgleda kao vlastiti prevoditelji. Upravo to zabrinjava HDZ i zbog toga Ivan Jarnjak potiče na vjernost vlastite birače. Sarkozyjeva energija bila je prije nekoliko godina prevelik zalogaj za Chiracove republikance. Zato je osnovao vlastitu stranku – Pokret za nacionalno jedinstvo – i s njome ostvario izbornu pobjedu. SDP se nalazi pred izborom: ili izabrati vođu kojega mnogi esdepeovci ne vole da bi si uvećao šanse na parlamentarnim izborima ili izabrati partijski birokratski kompromis nauštrb izbornih šansi. Stranke najčešće biraju kompromise. No vode uvijek pronalaze svoj, makar i drugi put.