Poslovne informacije i business intelligence

Teškoće vezane uz business intelligence, nezaboravljani termin u svjetskom gospodarstvu, počinju već pri hrvatskom prijevodu toga pojma. Jednoznačnog prijevoda zapravo i nema, pa bi najadekvatnije bilo šire objašnjenje o tome da je riječ o obavještajnoj djelatnosti u poslovnom svijetu. Temeljni je to zaključak Božidara Javorovića i Mirka Bilandžića, autora priručnika Poslovne informacije i business intelligence, inače pionirskog pokušaja suočavanja s tim globalnim fenomenom. Danas u svijetu, prema dostupnim istraživanjima, barem 82 posto tvrtki s prihodom većim od deset milijuna dolara ima specijalizirane odjele za business intelligence, tako da se u toj djelatnosti vrti oko 70 milijardi dolara. Poznato je da one veće ne donose nijednu stratešku odluku bez podrobnih analiza tržišta i konkurencije kojima se bave timovi poslovnih ‘obavještajaca’.

S druge strane, anketa provedena u 23 velike hrvatske tvrtke pokazala je da samo devet posto njih ima zasebnu organizacijsku jedinicu koja se sustavno bavi tim poslom. Zato su mnoge od njih, uključujući i Vladu, zatečene zbivanjima na tržištu, kao i promjenama u vlasničkoj strukturi pojedinih kompanija, što za Hrvatsku ima i dalekosežne posljedice. Rijetke su one, poput Plive, koja se ne ustručavaju javno priznati da je, primjerice, prošle godine za djelatnosti koje spadaju u business intelligence utrošila 12 milijuna kuna.

Autori naglašavaju da se, bez obzira na metodološke sličnosti, business intelligence ne smije poistovjećivati s poslovnim špijunažom. Riječ je, kažu, o javnoj i legalnoj aktivnosti, usmjerenoj na prikupljanje podataka iz otvorenih izvora, u rasponu od informacija koje same o sebi lansiraju pojedine kompanije, preko raznih istraživanja i službenih statistika koje objavljuju državne institucije i specijalizirane agencije do podataka iz medija i internetskih portala. Sposobnost analize te ‘šume’ podataka omogućava kompanijama da donosi kvalitetne odluke vezane uz svoj razvoj. Nasuprot tome, upozoravaju Javorović i Bilandžić, neovlašteni ulaz u tajne podatke spada u klasičnu poslovnu špijunaju, što je kriminalna i kažnjiva djelatnost. No, s obzirom na to da je i taj negativni fenomen sve češći, jer bitka za tržišne pozicije često ne pita za cijenu, u mnogim se kompanijama radi zaštite podataka razvija i ‘defenzivna’ poslovno-protuobavještajna aktivnost, poznatija pod nazivom business counterintelligence.