Osvajanje prestižne nagrade za emisiju Piramida, proglašenu najboljim svjetskim televizijskim šouom, začepilo je usta onima koji su dvojili u vezi s Merlićevim poslovnim sposobnostima, ali i dalje vrlo rado i naširoko pričaju o mrljama njegove osobnosti.
Početak osamdesetih Dubravko Merlić proveo je zatrpan prašnjavim knjigama u Knjižnici Moše Pijade gdje je, kao ljubitelj književnosti i jezika, zaradivao svoj prvi džeparac. Prvu pravu plaću zaradio je kao profesor Merlić, ali je nakon dvije godine shvatio da mu bolje leži govoriti pred mikrofonom nego pred klincima s rukama prašnjavim od krede. Ljudi koji pamte njegov dolazak na Prisavlje kažu da je bio vrlo pristojan i nenametljiv dečko, bistar i šarmantan, ali, napominju, od starog Merle ostao je tek taj drugi dio rečenice.
Dubravko Merlić je uistinu jedna od rijetkih osoba domaće medijske scene čiji lik govori jedno, a djela sasvim drugo. Točnije, posljednji uspjeh poput osvajanja prestižne nagrade Zlatna ruža za Piramidu, koja je proglašena najboljim svjetskim televizijskim šouom, začepili su usta onima koji su dvojili u vezi s njegovim poslovnim sposobnostima, ali i dalje vrlo rado i naširoko pričaju o mlajama njegove osobnosti.
Površan i beskrupulozan, sposoban i inteligentan tek su neki epiteti koji krase tog biznismena koji je prema mišljenju mnogih imao najveći potencijal da postane omiljeno hrvatsko televizijsko lice samo da nije postao rob svoje taštine.
Transformacija iz poslušnog profesora hrvatskog jezika u samouvjerjenog i lukavog poduzetnika nije nimalo paradoksalna, posebno uzme li se u obzir da dobro ugrijan stolac na javnoj televiziji svakom daje krila, već je to činjenica da Merlić unatoč lošem ugledu među kolegama novinarima i poslovnim suradnicima ima vrlo dobre kontakte kojima ostvaruje iznimno dobru i dugoročnu suradnju.
-
Taj vam je pravi šmejer koji zna plivati i prsno i leđno. Merlić voli biti okružen moćnim ljudima, a i oni se najviše vole družiti s ljudima s televizije – komentirao je njegovu sposobnost ‘umrežavanja’ Merlićev poznanik i dodao da su njegove poduzetničke sposobnosti naglašenije od onih ‘operativnih’.
-
Merla voli biti gazda – rekao je jedan njegov bivši kolega, a urednički ili posao Plivinoga glasnogovornika podrazumijeva mnogo ‘ko-panja’, tako da i ne čudi da mu se često zamjeralo na površnosti, a i na guranju osobnih interesa u prvi plan. Konkretno, svijet medija godinama spekulira o razlozima gašenja emisije Slikom na sliku potkraj devedesetih, kao i o motivima njegovog odlaska s mjesta urednika Informativnog programa HTV-a 2001. godine.
Naime, sudeći prema navodima upućenih, Merlić je preko svoje tvrtke Dual MV, koju je osnovao s Brankom Vukšićem, HTV ošteto za 100 tisuća njemačkih maraka što je, tvrde, bio jedan od motiva sklapanja ‘sporazumnog’ otkaza koju godinu kasnije. Njegovo se ime tada spominjalo u kontekstu iskorištavanja novinarskog zanata, budući da se tvrtka čiji je bio direktor, među ostalim, bavila i prodajom reklamnog prostora, a Vijeće časti novinarskog društva je raspravljalo o tome emitira li Merlić neformalne sponzorske priloge u emisiji Slikom na sliku. I dok Merlić to demantira navodima da su emisiju iz političkih razloga, pod direktivom Franje Tudmana, ukinuli Hloverka Novak Srzić, Ivica Mudrinić i Obad Kosovac, nagađanja se i dalje nisu slegla. Neki ga čak optužuju da je u to vrijeme, nakon što je proglašen stečaj tvrtke Dual MV, kupio automobil čija je vrijednost viša od duga HTV-u, dok su drugi nešto blaži u ocjeni i navode da je Merlić stolac urednika Informativnog programa HTV-a napustio zbog nekih propusta u obavljanju posla, na čemu mu je Galić zamjerio iako ga je upravo on izvukao iz afere s dugom.