Da bi se izbjeglo nakupljanje statičkog elektriciteta u oblogama od sintetskih materijala kao što su epoksid, poliuretan, poliester ili poliamid, njihova se elektrovodljivost povećava vodljivim dodacima smjesi i atestira prema europskim normama, objašnjava Ivan Žigrović iz tvrtke Procon Z.
Epoksidni i poliuretanski monolitni podovi su višeslojne podne obloge koje se formiraju na licu mjesta nanošenjem tekućih, najčešće dvokomponentnih, epoksidnih i poliuretanskih smola na pripremljenu betonsku podlogu s kojom se povezuju, polimeriziraju i oblikuju monolitnu podnu površinu otpornu na mehanička opterećenja i utjecaj kemikalija. Sustav čini vezni sloj (primer), jedan ili više međuslojeva i završni sloj.
Ovisno o uvjetima korištenja prostora te vrsti i intenzitetu opterećenja, grade se različiti sustavi prilagođeni specifičnim potrebama. Kao podne obloge, primjenjuju se u proizvodnim pogonima, skladišnim prostorima i javnim garažama zbog otpornosti na mehanička i kemijska opterećenja, jednostavnosti čišćenja i dobre reparabilnosti.
Elektrovodljivi i antistatički epoksidni i poliuretanski podovi sve se češće ugrađuju zbog povećanih zahtjeva koji se odnose na električka svojstva podnih površina.
Većina sintetskih materijala su nevodljivi materijali ili izolatori, što znači da ne odvode nagomilani elektricitet. Trenjem dva materijala – materijala podne obloge i guma vozila ili potploa obuće osoblja – u podnoj oblozi stvara se elektrostaticki naboj. Kako ga sintetska obloga ne odvodi, taj se naboj u dodiru s predmetima koji su vodiči nekontrolirano prazni vrlo visokim naponima. Takvo pražnjenje može zapaliti eventualno usklađenju eksplozivnu smjesu ili, pak, izazvati velike štete na mikroelektroničkim uređajima. Poseban problem su ‘čisti prostori’ u mikroelektronički i farmaciji, u kojima bi se zbog statičkog elektriciteta obloge nakupljala prašina.
