U blokadi 22.900 tvrtki

Dok se Vlada hvali dobrom naplatom u proračunu i najavljuje isplate umirovljenicima, državnim službenicima i svima koji mogu dati izbornu potporu, gospodarstvo se bori sa sve duljim rokovima naplate. Spašeni su tek izvoznici i oni koji posluju s tvrtkama u stranom vlasništvu.

Državne tvrtke uhodale su se u ‘nacionalnom sportu’ neplaćanja obveza i postale glavni generator produljenja rokova plaćanja. T-HT nekim tvrtkama kasni s plaćanjem više od pola godine, slična je situacija i s HAC-om i HC-om, Ina produljuje svoju naplatu na tri mjeseca, HZZO tradicionalno kasni, ali je rok naplate produljen na devet mjeseci itd. Oni koji su osuđeni na rad s državnim tvrtkama trpe od nemogućnosti razvoja, a spašeni su tek izvoznici ili oni koji posluju s tvrtkama u stranom vlasništvu, tvrde poduzetnici.

I takva se situacija neplaćanja čiji lanac pokreću državne tvrtke događa istodobno dok se Vlada hvali dobrom naplatom u proračunu, čiji su prihodi porasli 15 posto, te je situacija toliko dobra da se mogu isplatiti dugovi umirovljenicima i povećati plaće državnim službenicima te ostalima koji im mogu dati potporu uoči izbora. A onaj dio gospodarstva koji bi trebao biti osnova razvoja bori se s rokovima naplate.

Na produbljenje krize kroz produljenje roka naplate upozorilo je ovaj tjedan, ne prvi put, Udruženje veledrogerija pri HGK-u. Dug je oko dvije milijarde kuna, a rok naplate od HZZO-a produljio se na 270 dana, iako je bio potpisan rok kašnjenja do najviše 170 dana. Ako se rješenje brzo ne nade, dogodit će se nestašica pojedinih lijekova na tržištu – naglasio je predsjednik Udruženja veledrogerija pri HGK-u Vladimir Klobučar.

No, problemi isporuke već se najavljaju. Iako u Plivi tvrde da se hrvatsko tržište neće moći opskrbiti s 26 vrsta lijekova zbog povećane potražnje, očito je da razlozi stoje i u zabrinjavajućem stanju u zdravstvu, jer nelikvidnost počinju osjećati i proizvođači. Ako im veledrogerije ne plate potraživanja, a kojima je to onemogućeno zbog nemogućnosti naplate od ljekarni, neće ni proizvođači više isporučivati lijekove.

Iako se planira stanje sanirati rebalansom proračuna sredinom godine, predstavnici ljekarni i veledrogerija sigurni su da je prekasno čekati do tada. Tuži nam se i jedan manji nakladnik, kojemu Ministarstvo kulture prvi put kasni s plaćanjem, a problemi su počeli posljednjih godinu dana.

Iako se nenaplaćeni iznos ne povećava, na što ukazuje i anketa među 100 poduzetnika koju je napravila agencija Hendal, znatno su vidljiviji produljeni rokovi plaćanja u posljednjem razdoblju. Svaki osmi poduzetnik u anketi tvrdi da su rokovi plaćanja produljeni za više od 100 dana?! Iako se godinama kao glavni krivci takvog stanja nelikvidnosti proizvode tvrtke koje vode osobe u skupim automobilima i rade s gotovinom te ne plaćaju i dodatno isprazne račun kako bi onemogućili plaćanje obveza, kroz nekoliko razgovora s poduzetnicima jasno je da je takvih osoba manje te da se ‘zaigranost’ prebacila na igrače u državnim tvrtkama. One su prve u lancu koje kasne s plaćanjem, a onda ostali u nizu, dok mali poduzetnici trpe. Jer oni državnim tvrtkama koje imaju snagu na tržištu ne smiju kasniti s plaćanjem više od oko 15 dana, dok si veliki daju slobodu i kasne po pola godine. No, među tim velikima sa snagom na tržištu nisu samo državne tvrtke, nego i najveće privatne kompanije, koje si dopuštaju kašnjenje prema dobavljačima i do pola godine.

Prema podacima Financijske agencije, potkraj ožujka u blokadi je zbog neplaćenih obveza bilo 22.900 tvrtki, a iznos njihovih blokiranih računa iznosio je 12,6 milijardi kuna. Ta razina jednaka je onoj iz 2003. godine. U godinu dana iznos se povećao za 1,34 milijarde kuna, a ponajprije u sektoru trgovine, gdje se iznos nepodmirenih obveza povećao na 5,74 milijarde kuna. Na 2,43 milijarde kuna popeo se u godinu dana iznos nepodmirenih plaćanja u preradivačkoj industriji.

Država svoje poreze i doprinose naplati od tvrtki i tu završava sva njena briga, a ne bi smjela. Ona bi trebala snositi sudbinu poduzeća – komentira direktor tvrtke Vaga Petar Stošić. Ministarstvo financija, naime, namiruje svoja potraživanja za potrebe proračuna i smatra da o ostalome ne bi trebalo voditi brigu. Onda bi, pak, o tome računa trebao voditi potpredsjednik Vlade, jer i kod one bivše vlade nelikvidnost je uspio sanirati tadašnji potpredsjednik Slavko Linić. I to prema jednostavnom receptu – tako da su državne tvrtke u roku ispunjavale svoje obveze. Tada su se toga mogle ili željele pridržavati i ostale tvrtke na tržištu.

A upravo je velik dio poduzetnika gnjevan na takve ‘poduzetnike’, koji isprazne račun jedne tvrtke bez da su podmirili obveze, a istodobno otvaraju novu tvrtku s kojom posluju na isti način. Takvih ima, ali isto tako nije tajna da ima i onih koje je država natjerala na takvu situaciju, jer se nisu odavali na sponzoriranje lokalnih vlasti. Problem nelikvidnosti primijećen je još prije dvije godine i već tada su tvrtke izražavale zabrinutost vraćanja u nelikvidne devedesete.

Sada smo blizu takvom stanju – komentiraju poduzetnici, koji se kao i tada hrvaju s vrećama šećera, brašna, mobitela ili laptopa koje dobivaju u zamjenu za novac.

U kompenzaciji imamo milijunske iznose – kaže direktor tvrtke General Graphic Robert Maričak. A takvu situaciju uzrokuju državna poduzeća jer upravo ona najdulje kasne s plaćanjem.

No, za razliku od devedesetih godina, kad se problem neplaćanja promatrao iz kuta slabo likvidnog tržišta, danas bi takvo što bilo apsurdno tvrditi. Novca na tržištu ima, ali očito ne i pravilno usmjerenog.

Nadalje, posve je kontradiktorna situacija u kojoj prihodi u proračunu rastu, a nelikvidnost se povećava – kaže analitičar Hypo Alpe-Adria banke Hrvoje Stojić. Pretežiti izvoznici, ali na zapadna tržišta, ili oni koji rade s domaćim tvrtkama u stranom vlasništvu, tvrde da problema s neplaćanjem nemaju. Izvoznici, pak, u primjerice BiH mogu naići samo na teže probleme od onih naših, s obzirom na to da je tamošnja situacija poput ne tako davne hrvatske kad si sa smiješkom mogao ispratiti onoga kome duguješ znajući da će dugo trajanje sudskog spora slučaj baciti u zastaru.

Kod nas se situacija promijenila prebacivanjem poslova ovrhe na javne bilježnike, jer se sporovi brže rješavaju, tvrdi dio poduzetnika. No onaj drugi dio njih upozorava da, bez obzira na mogućnost bržeg rješavanja sporova, ključni problem ostaje nemogućnost naplate u slučaju kada pojedina tvrtka isprazni račun sa svoje tvrtke i osnuje novu. Barbić smatra da ni to ne treba biti problem jer se ovrha može provesti i nad drugom ili trećom tvrtkom iste osobe, odnosno ondje gdje novca na računu ima.

Sudski spor pokrećemo nakon oko pola godine, ali nekad i ranije, ako u roku od dva mjeseca nemamo nikakvih naznaka naplate od te tvrtke – kaže predsjednik Uprave Chromosa Tomislav Cerc – a kašnjenje plaćanja dulje od 60 dana sve je učestalije.

Poduzetnici navode i dodatni problem pri pokretanju sporova, jer riječ je većim dijelom o dugogodišnjim poslovnim partnerima za koje se zna da plaćanje ne mogu obaviti zbog kašnjenja naplate od državnih tvrtki, pa se zato traže drugi oblici pronalaženja rješenja, među kojima je spomenuta kompenzacija.

Ako je riječ o novim klijentima, poduzetnik se može osigurati garancijom, ali tada zbog konkurencije vjerojatno gubi posao – kaže Stošić. Takva situacija sa zakasnjenim plaćanjem ostavlja malo mogućnosti tvrtkama da ulažu u razvoj – kaže Maričak. Nema porasta zapošljavanja ni mogućnosti povećanja plaća.

Da se dio proizvodnje ne izvozi, situacija bi bila i teža. No, pojedini su poduzetnici osuđeni gotovo potpuno na domaće tržište, pa im je situacija mnogo teža, a dodatno onima koji imaju sezonsku proizvodnju.

Izborna je godina i sve se češće spominje bojazan da Vlada neće poduzeti ništa da bi dovela u red rokove naplate. A kriza se produbljuje, na što jasno upućuje kašnjenje plaćanja u zdravstvu. Ono je uvijek bilo prvi znak da je država došla u krizu plaćanja.