Tema tjedna

Svijet se sve brže kreće i generacije se brže smjenjuju, pa je upitno koliko će dugo ta generacija vladati. Lideri su sve mladi, a ovi koji dolaze zapravo su prva generacija u Hrvatskoj koja je djelotvorno provela u kapitalizmu. Oni ne poznaju svijet bez world wide weba.

Moj najbolji prijatelj je Google ili neka slična tražilica. Nekoliko sati u tjednu provodim ‘chatajući’ s ‘online’ prijateljima iz svih djelova svijeta, a putem Skypea jeftino razgovaram s vršnjacima koji su mi postali prijatelji na jednoj od studentskih razmjena ili na nekom putovanju u inozemstvo. Radim na svojem globalnom umrežavanju, jer Hrvatska je mala, a ni Europska unija nije ni velika. Odnedavno imam fakultetsku diplomu, upisan poslijediplomski studij i ne znam kako se živjelo prije kapitalizma jer se toga ne sjećam. Vrijeme i mjesto nisu mi važni, običi ću svijet. Znam da je ‘stalni posao’ iluzija, ‘socijalna osjetljivost’ tek neka davno zaboravljena priča, znam da se svijet dijeli na lidere i sljedbenike i pod svaku cijenu želim biti lider. Znam da kompanije zapošljavaju i otpuštaju, propadaju i osnivaju se te isto tako znam da me trebaju. Eh, da, još nemam ni 30 godina, a savim mi je jasno da moja mirovina ne ovisi ni o kome osim o meni, pa ni ne očekujem od kompanije za koju radim da misli o mojim budućim neradničkim godinama.

Ta priča je, iako ni jedna generalizacija nije savršena, odraz razmišljanja jedne nove generacije koja u tranzicijskoj Hrvatskoj po lako stupa na poslovnu scenu, smiješći se stoji iza leđa starijih i iskusnijih te čeka da kroz koju godinu preuzme kormilo. Mladi su od 30 godina ili imaju tek jednu ili dvije više, a svoje desetak godina starije kolege koji punom snagom vode kompanije radeći 80 sati na tjedan i boreći se za svoju poziciju protiv generacije pedesetogodišnjaka gledaju zazirući od njihova načina rada misleći da sebi neće dozvoliti burn out sindrom. U dvije riječi, prema vrhu hrvatskoga gospodarstva sigurnim korakom stupaju prva djeca kapitalizma.

Riječ je, kaže Zlatan Modrić, psiholog i vlasnik agencije Komposit za traženje kadrova i upravljanje ljudskim kapitalom, o generaciji milenijaca, koji se tako zovu jer su u novi milenij. Dogada se ubrzana smjena generacija, doslovce u svim područjima – u kulturi, znanosti, politici, pa tako i u gospodarstvu. Novu generaciju u gospodarstvu čini krug 35-godišnjaka, plus-minus koju godinu. Kad razgovarate s nekim od njih, već u prvom minutama razgovora osjećate da pripadaju posve drugačijem svijetu, jer su svi iznimno komunikativni, brzi, spremni, ali i pragmatičniji te nešto površniji od starijih kolega – kaže Grgić.

Definitivno najmlađi menadžer u Hrvatskoj, Mario Fiolić, koji tek treba navršiti 23 godine, dolazi iz obitelji Fiolić, vlasnika Mesnica Fiolić, i krenuo je u posao odmah nakon završetka srednje škole. Kaže da je jedva čekao nastaviti obiteljsku tradiciju. Kad ste rođeni u poduzetničkoj obitelji gdje se cijeli život marljivo radi, od vas se očekuje da nastavite taj posao. Uz dobar primjer i podršku, vjerujte, nije teško – govori Fiolić. O težini zadatka kojim se bavi kaže da ne razmišlja previše. Za svoje postupke sam snosi odgovornost, pa mu je cilj dobro obaviti posao. U konačnici mu je važno da on i njegovi suradnici budu zadovoljni rezultatom.

Igrom slučaja ili, bolje rečeno Božjom voljom, morao sam ranije odrasti od svojih vršnjaka. Naime, već imam svoju obitelj, ženu i dvije prekrasne kćeri. Što znači da imam mnogo više odgovornosti od svojih vršnjaka ne samo u poslovnom nego i u privatnom životu – objašnjava Fiolić. Iako izuzetno mlad, Mario je direktor već gotovo pet godina i želja mu je dalje se školovati. Također ističe da planira nastaviti i proširiti posao kojim se bavi cijela njegova obitelj i čvrsto je uvjeren da će u tome uspjeti.

Josip Galčinec (35), TO ONE, daje da se gotovo svi ‘furaju’ na šminkerske mobitele, communicator i sve češće Blackberry, uživajući u demonstraciji vlastite virtuoznosti modernoga komuniciranja, kao da podsvjesno provokiraju one koji još nisu naučili poslati niti SMS. I dok je ta generacija, ona koju smo u prvom broju Lidera opisali kao prvu generaciju hrvatskih menadžera koji su karijere započeli nakon rata, a obrazovanje stjecali u kapitalizmu u nastanku, dokazala svoju uspješnost mijenjajući opis hrvatskoga gospodarstva, nova generacija iza njih odrasla je i traži svoje mjesto pod suncem. Svijet se sve brže kreće i smjene generacija idu brže, pa je vrlo upitno koliko dugo će ta generacija vladati. Lideri su sve mladi i mladi, a ovi koji dolaze zapravo su prva generacija u Hrvatskoj koja je djetinjstvo provela u kapitalizmu. Oni ne poznaju svijet bez world wide weba.

Tablice sadržavaju popis 240 menadžera, od 22 do 35 godina, koji su već direktori u poduzećima ili njihovi prvi ljudi. O generaciji koja je 2000. godine imala najmanje 18 godina Zlatan Modrić kaže da je riječ o ljudima koji su odrasli u obilju znanja koje su stjecali što formalno, što neformalno. Naravno, Modrić u svojem opisu govori o onim mladim ljudima koji potiču iz elite, bilo da je riječ o materijalnoj ili intelektualnoj društvenoj eliti.

Generacija je obrazovana putem world wide weba i svijet im je mali. Odgojeni su vrlo egocentrično, ali ne egoistično. Ne misle da im sve pripada, već da su središte svijeta, jer su roditelji od njih radili zvijezde. Globalno su ovi naši mladi menadžeri skloniji su ad hoc znanju koje prikupljaju prema potrebi iz svih dostupnih izvora, poglavito interneta. Njihova je prednost izrazito dobra informiranost.

S obzirom na opis generacije, vrlo je vjerojatno da će oni, budući li ustrajali u tome što jesu, zapravo vrlo temeljito izmijeniti način vođenja i upravljanja kompanijama kad kritična masa te generacije preuzme kontrolu. Možda je upravo Mato Zadro, mlada zvijezda Luke Rajića, predsjednik Uprave Dukata i de facto prvi domaći čovjek Lactalisa, jedan od najboljih primjera razmišljanja svoje generacije. S 25 godina započeo je svoju radnu karijeru u Luri. Nakon samo tri godine, preuzeo je mjesto direktora Lure u Sarajevo, a na današnju poziciju došao je s mjesta direktora divizije mljevenih proizvoda. Ulagao je u svoje obrazovanje, školovao se u Londonu, a polaznik je i prve generacije kompanijskog trogodišnjeg programa razvoja mladih potencijala.

Zadro, možda i ne znajući da se tom svojom izjavom uklapa u opis milenijaca, kaže da godine nisu važne jer postoje mnogi primjeri menadžera u Hrvatskoj i svijetu, mlade i starije dobi, koji su ostvarili sjajne poslovne rezultate zahvaljujući svome stručnom znanju, profesionalnom pristupu poslu, praćenju trendova na tržištu, visokim standardima i etičnom pristupu poslovanju.

Povrh svega navedenog, vjerujem u uspješne timove koje čine ljudi različitih znanja, profila, iskustava, pa i godina. Energija koju smo spremni uložiti u razvoj poslovanja kompanije i prenijeti na suradnike ključna je za ostvarenje poslovnih i osobnih ciljeva – objašnjava Zadro vrlo kratko.

Mato Zadro treći je na našoj listi top 10 mladih menadžera prema moći procijenjenoj na osnovi prihoda kojima upravljaju. Mnogo mladih Radislav Drljević (25) direktor je TTO Thermotechnika, obiteljske tvrtke u kojoj je stekao cjelokupno radno iskustvo počevši od prakse za vrijeme praznika u srednjoj školi. Kako kaže Drljević, postoji i velika razlika u načinu razmišljanja između njega i njegovih vršnjaka.

Ljudi na odgovornim mjestima razmišljaju na razini cijelog poduzeća te kako poboljšati i unaprijediti posao jer znaju da time i sami sebi čine dobro. Na manje odgovornim mjestima način se razmišljanja često ograničava na postizanje vlastite dobrobiti i to pogotovo kod ljudi u mladim godinama – objašnjava Drljević. Kristina Bačić (26), direktorica tvrtke Auto-Bačić, o razlikama između svog i poslova svojih vršnjaka ne usuđuje se govoriti, jer svatko za svoj posao snosi određenu razinu obveza i odgovornosti, iako je, kaže, različito raditi za sebe nego za nekoga drugog.

Obveze i odgovornosti koje imam u tvrtki rasle su postupno tijekom posljednjih šest godina. Članica sam Uprave od 2003., a od početka ove godine i direktorica prodaje i marketinga – opisuje svoj poslovni put Bačić te dodaje da se u poslovnom životu potrebno nespriječeno dokazivati, što ne smatra nedostatkom, već svojevrsnom motivacijom.

Sa samo 28 godina Jasna Zemljić, direktorka Media-Ideja, vodi tim od oko 200 mladih i ambicioznih zaposlenika koji su 2005. lansirali dnevne novine 24sata, sada već pouzdano najtražniji dnevni list. Tvrtka u kojoj radi vrlo je mlada, baš poput nje, ali priznaje da mladost za menadžera može biti prednost i nedostatak. Mladost sa sobom nosi manjak iskustva, što znači da o svemu moram dobro promisliti. No, s druge strane, mladi menadžer otvoreniji je novom te se lakše mijenja i prilagođava novonastaloj situaciji – kaže Zemljić.

Budući da je u tvrtki Media-Ideja od početka, kaže da je njezina situacija sigurno drugačija, jer se razvijala zajedno s kompanijom. Mlada tvrtka i mladi ljudi podrazumijevaju i drugačiji način razmišljanja o poslu – objašnjava Zemljić. Njeni planovi za budućnost, baš sukladno opisu milenijaca, nisu strogo određeni, namjerava nastaviti raditi ono što je ispunjava jer, kako kaže, stvari same sjedaju na mjesto kad se osoba bavi poslom koji voli.

Među našim milenijcima su i Igor Noršić (30) i Marko Bešlić (32), dva člana Uprave ICF Investa. Investicijsko bankarstvo mlada je branša, pa tako uvjetuje i mlade zaposlenike – objasnio je Noršić te dodao da je riječ o grani koja se u Hrvatskoj zapravo razvija od kraja 1990-ih godina, pa je logično i da su ljudi koji se njome bave mladi.

Tvrđku ICF Invest čini tim ambicioznih stručnjaka investicijskog bankarstva većinom mladih od 35 godina. Kod stila upravljanja sigurno postoje ogromne razlike između mladih i starijih menadžera, ali u poslu kojim se ja bavim starijih menadžera gotovo i nema – pojasnio je Noršić. Planove za budućnost nije htio otkriti, već je rekao da je financijska industrija za njega izuzetno kreativno područje, na kojem može zadovoljiti sve svoje ambicije.

Vicenco Blagaić, 30-godišnji splitski poduzetnik, direktor tvrtke Profectus, jedan je od najboljih primjera nove generacije. Ima gotovo 14 godina poduzetničkog staža. U posljednje vrijeme najčešće ga se spominje kao organizatora nautičkog sajma Croatia Boat Show, ali i kao mladoga i ambicioznog poduzetnika koji je obišao pola svijeta, a čije poslovne ideje dosežu neobične razmjere. Vodio je niz projekata koji su varirali od organizacije koncerata, produkcije filma te raznih sajmova, a posljednji njegov plan obuhvaća gradnju potpuno novoga grada na Čiovu za što tisuća ljudi prema uzoru na Dubai. Odlukuju ga smioni potezi, naklonost visoke politike, nepripradnost stranci, početak u biznisu bez obiteljskih veza, veliki uspjehi, a sve to u tako mladim poduzetničkim godinama. Njegovim ambicijama samo je nebo granica.

Milenijum, zaključuje Modrić, ne impresionira materijalno – ono se podrazumijeva jer su na to navikli! Da bi postali uistinu uspješni menadžeri i vode nedostaje im iskustvo, koje ne žele prikupljati sporo i sustavno, skloniji su pokušajima i virtualnim simulacijama. Pitanje je što će biti kad iskustvo steknu. Nina Andal iz agencije Antal kaže da je savsm moguće da će iskustvo zapravo promijeniti te mlade ljude i ublažiti osobine njihove generacije. Rješenje su, smatra Modrić, efikasni mentorji koji služe za transferiranje iskustva. Ako ih mladi ne dobiju, realno je očekivati krupne pogreške.

Naime (vrlo mladi) menadžeri moraju efikasno upravljati i ljudima, često mnogo starijima od sebe, a za to treba imati ‘pokriće’. Pretjerano samopouzdanje u upravljanju vodi u vrlo izvjestan rizik pogreške i štete – kaže Modrić te napominje da bez znanja nema menadžera, već jedva zanatlije ograničenog dometa. Ukratko, velika je mogućnost da neproporcionalno mnogo mladih menadžerskih zvijezda postanu ‘zvijezde padalice’ – kaže Modrić i zaključuje da je prije nekoliko godina visoki biznis na Zapadu odustao od ‘instaliranja’ premladih ljudi na (pre)visoke upravljačke pozicije, a upravo zbog pomanjkanja iskustva i mudrosti.

Razumjeli su da su seniorske pozicije ipak namijenjene seniorima i da je dugoročna šteta od preranog ‘izgaranja’ mladih talenata neprocjenjiva. Talenata će, naime, uvijek nedostajati i sve ih je teže i skuplje uzgajati. Kako će se u usponu prema vrhu snaći i prva djeca kapitalizma u Hrvatskoj i što će dobroga, a što lošega donijeti treba sustavno pratiti. Hoće li biti bolji ili lošiji lideri u svijetu koji se brzo mijenja mnogima starijima od njih danas je vrlo teško procijeniti. Činjenica je da oni vrlo mladi s naših lista imaju zapravo povlaštenu priliku pokušati uspjeti, što im je svakako veselje, ali i dodatno opterećenje.