U travnju je počelo rušenje KIO-va bivšeg pogona u Karlovcu. Tvrtka Joning, koja je posao preuzela, u međuvremenu se našla pred nerješivim problemom. Uzrok je Pravilnik o gospodarenju otpadom koji sadrži azbest, a koji je stupio na snagu 1. svibnja. Njime se propisuje primjeren način na koji trebaju biti odloženi svi proizvodi koji sadrže azbest i mjere za smanjenje i sprječavanje onečišćenja, odnosno posebni načini pakiranja pri transportu do odlagališta. Problem je u tome što Pravilnikom nisu predviđene lokacije za odlaganje otpada, koncesionari koji takve proizvode mogu preuzeti ni naknade koje će se naplaćivati onečišćivačima, tako da Joning nema načina na koji može zapakirati, prevesti te odložiti azbestne ploče koje su njegovi radnici skinuli s krova KIO-va glavnog pogona.
Riječ je o još jednom u nizu pravilnika Ministarstva zaštite okoliša, graditeljstva i prostornog uređenja kojima se hrvatsko zakonodavstvo uskladjuje s europskim, ali udruge za zaštitu okoliša tvrde da će se i na tom području lomiti koplj s obzirom na to da je Pravilnik donesen a da se nisu stvorili uvjeti za njegovo provođenje. Iako je od početka prošle godine promet azbestom zabranjen, upućeni tvrde da se i dalje mogu kupiti proizvodi koji sadrže azbest, a Pravilnik je prvi pokušaj da se donesu konkretna mjere kojima bi se spriječilo i smanjilo onečišćenje te uspostavio sustav gospodarenja takvim otpadom. No, očito samo na papiru.
Jedina hrvatska tvornica azbestnih proizvoda Salonit Vranjic s proizvodnjom je prestala potkraj 2006., ali do danas nije riješeno pitanje odlaganja takva otpada. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je projekt sanacije Salonita, tvornice u privatnom vlasništvu, dodijelio IGH-u, koji ga je dao u podnajam splitskoj tvrtki CIAN. Udruga za zaštitu okoliša i udruga oboljelih od azbestoze tvrde da se taj posao vrijedan tri milijuna kuna trebalo prepustiti stranim kompanijama, zbog čega su i lobirale za obustavljanje sanacije.
-
Postojala je mogućnost raspisivanja javnog natječaja, a bilo je i zainteresiranih tvrtki iz Italije koje bi to mogle sanirati, a i donijeti know-how za odlaganje otpada koji sadrži azbest. U Hrvatskoj nema tvrtke koja to zna raditi – tvrdi Vjeran Piršić iz udruge Ekokvarner. Za sanaciju i odlaganje takva otpada, prema nekim informacijama, za sada postoje dvije zainteresirane strane, koje su se same javile Ministarstvu zaštite okoliša: riječ je o nizozemskoj tvrtki Hofstede B. V. i domaćoj Ina Naftaplinu. Hofstede bi odlagalište sagradio kao hermetički zatvoreno postrojenje pod zemljom, a uz to u tvrtki napominju i da imaju iskustva u pisanju studija i projekata te apliciranju za sredstva europskih fondova.
