Ortopedska cipela s modnim potpisom

Na temeljima tržišno donekle oslabljene obiteljske tvrtke za proizvodnju kožnih proizvoda, Kolarić je razvio proizvodnju modernih ortopedskih cipela koje je lokalno tržište odlično prihvatilo.

Kada su diljem Hrvatske, a posebno u Osijeku počeli nicati veliki trgovački lanci i tržište u sve većoj mjeri preplavljivati jeftina roba iz azijskih zemalja, posebno iz Kine, Damir Kolarić je nakon analize obiteljskog obrta imao dvije alternative: prodaju tvrtke ili novi početak.

• Sjećam se da nam je profesor Tim Baye na poslijediplomskom studiju Poduzetništvo rekao: ‘Bez emocija!’ Pošto je riječ o tvrtki koju su moji roditelji stvarali više od 20 godina, upravo to je najteže – izdici se iznad situacije – prisjeća se Damir kako je započinjala nova epoha obiteljske tvrtke Galanterija Kolarić za proizvodnju obuće, konfekcije i galanterije te nastavlja: – Razmišljao sam što bih mogao raditi s postrojenjem za proizvodnju obuće i kakvu bih cipelu trebao izraditi da je mogu dobro prodati bez problema s naplatom. U to je vrijeme razvoj svijesti o važnosti zdravlja bio u porastu, što mi je bio signal da bih trebao istražiti to područje. Nekoliko mjeseci surađivao sam po internetu i istraživao. Potkraj 2003. počeo sam razmišljati o ortopedskoj obući – govori Damir.

Obiteljska tvrtka Galanterija Kolarić do tog je prijelomnog trenutka prošla dugi razvojni put bogat usponima i padovima. Počevši 1982. s proizvodnjom remenja, s vremenom se nadovezala proizvodnja torbi i kožnih jakni. Godine 1996. obitelj Kolarić počela je proizvoditi cipele putem lohn-poslova, a cjelokupnu zaradu ulagali su u razvoj vlastite proizvodnje i otvaranje maloprodajnih dućana. Od samog početka u proizvodnji je sudjelovala cijela obitelj: supružnici Nikola i Elizabeta Kolarić, sin Damir i kćerka Đurdica.

Damir Kolarić, koji je od malena ‘pekao zanat’ cjenkajući se s trgovcima na sajmovima u Italiji, službeno je ušao u obiteljski posao 2000., nakon što je diplomirao. Od samog početka, njegova se vizija razvoja obiteljske tvrtke razlikovala od očeve.

• Otac je stalno radio za stariju ciljnu skupinu, dok sam se ja želio orijentirati na mlade. Kreirao sam nekoliko modela obuće koji su se izvršno prodavali, što je rezultiralo stvaranjem vlastite robne marke Leks koju smo uspješno prodavali u desetak svojih dućana po cijeloj Hrvatskoj – govori Damir. Upravo je robna marka Leks – moderna obuća za mlade, poslije rezultirala sinergijom modnih modela s ortopedskim potencijalom Galanterije Kolarić i nove tvrtke Ortostep.

Osim poplave cipela iz azijskih zemalja i velikih trgovačkih lanaca, na koje je odgovor Kolarića bio gašenje vlastitih dućana i ulazak u veleprodaju, Damir je za alternativu: prodaja ili novi početak imao još nekoliko razloga. Naime, i veleprodaja je neslavno završila, jer su mnoge male obiteljske tvrtke, kaže Damir, radile na crno.

• Od osam sati radnog vremena, tri sam morao lagati gdje je novac. Dobavljači su zvali, a meni kupci nisu plaćali. Bilo je to razdoblje dizanja kredita, a bili smo u branši koja je kompletna tonula. Jedini drugima ne plaćamo i svi zajedno tonemo još dublje – govori Damir.

Osim toga, početkom 2003. Galanterija Kolarić imala je zaliha u vrijednosti 55 posto ukupne imovine.

• Sav novac investirali smo u džonove koje nismo mogli prodati. Pritiskao sam oca da snizi cijene kako bi rasprodao zalihe, a njegova je prva reakcija bila da će radije sve to zajedno za-

su poduzeća koja trenutačno zapošljavaju 40 djelatnika. Uvozni brendovi su, kaže Damir, znatno skuplji, a nisu ništa kvalitetniji. Konkurencijom smatra nekoliko njemačkih tvrtki s proizvodima visoke kvalitete i nekoliko slovenskih s nižom kvalitetom.

• Mi smo se pozicionirali negdje između, ali više prema njemačkim standardima. U ponudi imamo oko 70 posto ortopedskih cipela visoke kvalitete i oko 30 posto niže kvalitete za ljude s plićim džepom – kaže Damir.

U prvoj godini rada Ortopostep je ostvario više od milijun kuna prometa, u drugoj iznad tri milijuna.

• Predviđamo rast prema istoj stopi. Iako je to teško, nekoliko projekata su naši aduti. Jedan od njih je cipela za paraplegičare, a na tom projektu surađujemo sa Stanislavom Peharcem iz Pule – kaže Damir.

Otac i sin Kolaric i dalje imaju različite vizije razvoja, sada nove tvrtke Ortopostep. Nikola je, kaže Damir, zaljubljenik u maloprodaju koju opet želi otvoriti, dok je Damirov koncept veleprodaja. Osim toga, otac i sin Kolaric svoje kupce doživljavaju kao različite ciljne skupine.

• Išao je na Narodni radio raditi promociju. Ja sam bio protiv toga i pokušao mu objasniti da se brend ne gradi u populaciji slabijega imovinskog stanja a to su u pravilu ljudi starije životne dobi, nego u populaciji od 17 do 49 godina. Niti jedan naš sukob nije nepremostiv, ali kad bismo išli u Zagreb, on bi krenuo magistralom, ja autotom – uz osmjeh govori Damir.

• Želimo stvoriti brend i krenuli smo u vrlo agresivnu promociju preko Narodnog radija, što Damir baš ne podržava. Naši proizvodi su za ljude od 50 godina nadalje. Zaključio sam da je to moja klijentela – objašnjava svoje stajalište Nikola.

Autoritativni otac pokretač je, lider i neuromni kritičar. Iako se sa sinom razilazi u viziji razvoja obiteljske tvrtke, njih se dvojica jako dobro nadopunjuju.