U Hrvatskoj su registrirane 102 zaklade i dvije fondacije, ali njihova su sredstva od ukupno 52 milijuna kuna, od čega njih 40 posto raspolaže skromnom imovinom manjom od 40.000 kuna. Koliko je zakladništvo (ne)razvijeno u Hrvatskoj u odnosu na druge zemlje mogao bi pokazati podatak da u Češkoj djeluje oko 1.200 zaklada s ukupnom imovinom od 266 milijuna eura.
Prema mišljenju prof. dr. sc. Gojka Bežovana, autora istraživanja Postignuća, problemi i vizija razvoja zaklada u Hrvatskoj, problemi jednim dijelom leže u nepostojanju tradicije takvog načina darivanja, a s druge u činjenici da je zaklade teško razviti bez potpore i partnerstva države. U Češkoj je, kaže on, država jedan posto sredstava dobivenih privatizacijom državnih poduzeća stavila u fond koji je bio namijenjen poticanju zakladništva. U Hrvatskoj takav sustav ne postoji, a zaklade su prepuštene pojedinačnim donacijama. Bežovan ističe da se hrvatske zaklade još uvijek suočavaju s dječjim bolestima – imovina im je premala, rijetko kada dostiže 100.000 kuna, upravljanje zakladom svodi se na dobrovoljni angažman pojedinača amatera, zaklade u pravilu nemaju stalan priljev sredstava, dok njihovo osnivanje dodatno komplicira višemjesečni registracijski postupak propisan Zakonom o zaklada i fundacijama.
Unatoč tome, zaklade se bore za opstanak, a mnogi su čuli za Zakladu Ane Rukavine, Zakladi biskupa Josipa Langa, Podravkinu zakladu Zlata Bartl, Zakladi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti ili Humanitarnu zakladu za djecu Hrvatske. No, što su zaklade, čemu služe, čime se razlikuju europske zaklade.
Najboljša europska zaklada Stichting Ingka registrirana je u Nizozemskoj, zemlji sa stotinu tisuća zaklada i najliberalnijim europskim zakonom. No, nije riječ o dobrotvornoj zakladi, već o zakladi koja je vlasnik svih kompanija IKEA u svijetu, a svrha joj je unapređenje dizajna i namještaja! Ta zaklada ne objavljuje svoja financijska izvješća, ali joj se vrijednost procjenjuje na 38 milijardi dolara. U The Economistu su tu zakladi prozvali zbog sumnje da služi samo kao paravan za izbjegavanje plaćanja poreza. No, u Europi postoji jako mnogo primjera dobročiniteljskih zaklada koje podupiru znanost i obrazovanje.
Tako je u Njemačkoj najveći privatni donator za znanstvena istraživanja Zaklada Volkswagen, koja djeluje od 1962. godine, a uz istoimenu tvornicu automobila veže je samo ime i povijesni nastanak. Ta zaklada ima ukupnu imovinu od 2,4 milijarde eura, a za financijske potpore svake godine ima na raspolaganju više od 100 milijuna eura.
U Švedskoj zaklada Nobel foundation od 1901. godine novčano nagrađuje najveće svjetske umove i intelektualce te najveća svjetska dostignuća iz područja kemije, fizičke, medicine, književnosti i mira, a osnovana je novcem švedskog industrijalca i izumitelja dinamita Alfreda Nobela. Danas Nobelova zaklada na godinu raspolaže s 50 milijuna švedskih kruna nagradnog fonda, a Uprava je tako, kako je objavljeno na službenoj stranici zaklade, za svakog dobitnika po kategoriji ove godine namijenila 10 milijuna švedskih kruna.
Novi zamah hrvatskom zakladništvu, koje se sramožljivo počelo razvijati devedesetih godina nakon demokratskih promjena, mogla bi dati do sada najveća zaklada u osnivanju, koju će financirati rovinjska Adris grupa. Time bi Hrvatska mogla krenuti putem zapadnoeuropskih zemalja i SAD-a, kod kojih je u velikom zamahu upravo razvoj korporativnih zaklada koje osnivaju velike kompanije i na godišnjoj razini daruju jedan do dva posto dobiti za zakladne svrhe. Prema podacima Europskoga zakladnog centra, u Europi postoji 200.000 zaklada, dok su u Hrvatskoj, prema Zakladnom upisniku, registrirane 102 zaklade i dvije fondacije, koje raspolažu s 52 milijuna kuna, od čega njih 40 posto raspolaže skromnom imovinom manjom od 40.000 kuna. Koliko je zakladništvo (ne)razvijeno u Hrvatskoj u odnosu na druge zemlje mogao bi pokazati podatak da u Češkoj djeluje oko 1.200 zaklada s ukupnom imovinom od 266 milijuna eura.
Prema mišljenju prof. dr. sc. Gojka Bežovana, autora istraživanja Postignuća, problemi i vizija razvoja zaklada u Hrvatskoj, problemi jednim dijelom leže u nepostojanju tradicije takvog načina darivanja, a s druge u činjenici da je zaklade teško razviti bez potpore i partnerstva države. U Češkoj je, kaže on, država jedan posto sredstava dobivenih privatizacijom državnih poduzeća stavila u fond koji je bio namijenjen poticanju zakladništva. U Hrvatskoj takav sustav ne postoji, a zaklade su prepuštene pojedinačnim donacijama. Bežovan ističe da se hrvatske zaklade još uvijek suočavaju s dječjim bolestima – imovina im je premala, rijetko kada dostiže 100.000 kuna, upravljanje zakladom svodi se na dobrovoljni angažman pojedinača amatera, zaklade u pravilu nemaju stalan priljev sredstava, dok njihovo osnivanje dodatno komplicira višemjesečni registracijski postupak propisan Zakonom o zaklada i fundacijama.
Unatoč tome, zaklade se bore za opstanak, a mnogi su čuli za Zakladu Ane Rukavine, Zakladi biskupa Josipa Langa, Podravkinu zakladu Zlata Bartl, Zakladi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti ili Humanitarnu zakladu za djecu Hrvatske. No, što su zaklade, čemu služe, čime se razlikuju europske zaklade.
Najboljša europska zaklada Stichting Ingka registrirana je u Nizozemskoj, zemlji sa stotinu tisuća zaklada i najliberalnijim europskim zakonom. No, nije riječ o dobrotvornoj zakladi, već o zakladi koja je vlasnik svih kompanija IKEA u svijetu, a svrha joj je unapređenje dizajna i namještaja! Ta zaklada ne objavljuje svoja financijska izvješća, ali joj se vrijednost procjenjuje na 38 milijardi dolara. U The Economistu su tu zakladi prozvali zbog sumnje da služi samo kao paravan za izbjegavanje plaćanja poreza. No, u Europi postoji jako mnogo primjera dobročiniteljskih zaklada koje podupiru znanost i obrazovanje.
Tako je u Njemačkoj najveći privatni donator za znanstvena istraživanja Zaklada Volkswagen, koja djeluje od 1962. godine, a uz istoimenu tvornicu automobila veže je samo ime i povijesni nastanak. Ta zaklada ima ukupnu imovinu od 2,4 milijarde eura, a za financijske potpore svake godine ima na raspolaganju više od 100 milijuna eura.
U Švedskoj zaklada Nobel foundation od 1901. godine novčano nagrađuje najveće svjetske umove i intelektualce te najveća svjetska dostignuća iz područja kemije, fizičke, medicine, književnosti i mira, a osnovana je novcem švedskog industrijalca i izumitelja dinamita Alfreda Nobela. Danas Nobelova zaklada na godinu raspolaže s 50 milijuna švedskih kruna nagradnog fonda, a Uprava je tako, kako je objavljeno na službenoj stranici zaklade, za svakog dobitnika po kategoriji ove godine namijenila 10 milijuna švedskih kruna.
Novi zamah hrvatskom zakladništvu, koje se sramožljivo počelo razvijati devedesetih godina nakon demokratskih promjena, mogla bi dati do sada najveća zaklada u osnivanju, koju će financirati rovinjska Adris grupa. Time bi Hrvatska mogla krenuti putem zapadnoeuropskih zemalja i SAD-a, kod kojih je u velikom zamahu upravo razvoj korporativnih zaklada koje osnivaju velike kompanije i na godišnjoj razini daruju jedan do dva posto dobiti za zakladne svrhe. Prema podacima Europskoga zakladnog centra, u Europi postoji 200.000 zaklada, dok su u Hrvatskoj, prema Zakladnom upisniku, registrirane 102 zaklade i dvije fondacije, koje raspolažu s 52 milijuna kuna, od čega njih 40 posto raspolaže skromnom imovinom manjom od 40.000 kuna. Koliko je zakladništvo (ne)razvijeno u Hrvatskoj u odnosu na druge zemlje mogao bi pokazati podatak da u Češkoj djeluje oko 1.200 zaklada s ukupnom imovinom od 266 milijuna eura.
Prema mišljenju prof. dr. sc. Gojka Bežovana, autora istraživanja Postignuća, problemi i vizija razvoja zaklada u Hrvatskoj, problemi jednim dijelom leže u nepostojanju tradicije takvog načina darivanja, a s druge u činjenici da je zaklade teško razviti bez potpore i partnerstva države. U Češkoj je, kaže on, država jedan posto sredstava dobivenih privatizacijom državnih poduzeća stavila u fond koji je bio namijenjen poticanju zakladništva. U Hrvatskoj takav sustav ne postoji, a zaklade su prepuštene pojedinačnim donacijama. Bežovan ističe da se hrvatske zaklade još uvijek suočavaju s dječjim bolestima – imovina im je premala, rijetko kada dostiže 100.000 kuna, upravljanje zakladom svodi se na dobrovoljni angažman pojedinača amatera, zaklade u pravilu nemaju stalan priljev sredstava, dok njihovo osnivanje dodatno komplicira višemjesečni registracijski postupak propisan Zakonom o zaklada i fundacijama.
Unatoč tome, zaklade se bore za opstanak, a mnogi su čuli za Zakladu Ane Rukavine, Zakladi biskupa Josipa Langa, Podravkinu zakladu Zlata Bartl, Zakladi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti ili Humanitarnu zakladu za djecu Hrvatske. No, što su zaklade, čemu služe, čime se razlikuju europske zaklade.
Najboljša europska zaklada Stichting Ingka registrirana je u Nizozemskoj, zemlji sa stotinu tisuća zaklada i najliberalnijim europskim zakonom. No, nije riječ o dobrotvornoj zakladi, već o zakladi koja je vlasnik svih kompanija IKEA u svijetu, a svrha joj je unapređenje dizajna i namještaja! Ta zaklada ne objavljuje svoja financijska izvješća, ali joj se vrijednost procjenjuje na 38 milijardi dolara. U The Economistu su tu zakladi prozvali zbog sumnje da služi samo kao paravan za izbjegavanje plaćanja poreza. No, u Europi postoji jako mnogo primjera dobročiniteljskih zaklada koje podupiru znanost i obrazovanje.
Tako je u Njemačkoj najveći privatni donator za znanstvena istraživanja Zaklada Volkswagen, koja djeluje od 1962. godine, a uz istoimenu tvornicu automobila veže je samo ime i povijesni nastanak. Ta zaklada ima ukupnu imovinu od 2,4 milijarde eura, a za financijske potpore svake godine ima na raspolaganju više od 100 milijuna eura.
U Švedskoj zaklada Nobel foundation od 1901. godine novčano nagrađuje najveće svjetske umove i intelektualce te najveća svjetska dostignuća iz područja kemije, fizičke, medicine, književnosti i mira, a osnovana je novcem švedskog industrijalca i izumitelja dinamita Alfreda Nobela. Danas Nobelova zaklada na godinu raspolaže s 50 milijuna švedskih kruna nagradnog fonda, a Uprava je tako, kako je objavljeno na službenoj stranici zaklade, za svakog dobitnika po kategoriji ove godine namijenila 10 milijuna švedskih kruna.
Novi zamah hrvatskom zakladništvu, koje se sramožljivo počelo razvijati devedesetih godina nakon demokratskih promjena, mogla bi dati do sada najveća zaklada u osnivanju, koju će financirati rovinjska Adris grupa. Time bi Hrvatska mogla krenuti putem zapadnoeuropskih zemalja i SAD-a, kod kojih je u velikom zamahu upravo razvoj korporativnih zaklada koje osnivaju velike kompanije i na godišnjoj razini daruju jedan do dva posto dobiti za zakladne svrhe. Prema podacima Europskoga zakladnog centra, u Europi postoji 200.000 zaklada, dok su u Hrvatskoj, prema Zakladnom upisniku, registrirane 102 zaklade i dvije fondacije, koje raspolažu s 52 milijuna kuna, od čega njih 40 posto raspolaže skromnom imovinom manjom od 40.000 kuna. Koliko je zakladništvo (ne)razvijeno u Hrvatskoj u odnosu na druge zemlje mogao bi pokazati podatak da u Češkoj djeluje oko 1.200 zaklada s ukupnom imovinom od 266 milijuna eura.
Prema mišljenju prof. dr. sc. Gojka Bežovana, autora istraživanja Postignuća, problemi i vizija razvoja zaklada u Hrvatskoj, problemi jednim dijelom leže u nepostojanju tradicije takvog načina darivanja, a s druge u činjenici da je zaklade teško razviti bez potpore i partnerstva države. U Češkoj je, kaže on, država jedan posto sredstava dobivenih privatizacijom državnih poduzeća stavila u fond koji je bio namijenjen poticanju zakladništva. U Hrvatskoj takav sustav ne postoji, a zaklade su prepuštene pojedinačnim donacijama. Bežovan ističe da se hrvatske zaklade još uvijek suočavaju s dječjim bolestima – imovina im je premala, rijetko kada dostiže 100.000 kuna, upravljanje zakladom svodi se na dobrovoljni angažman pojedinača amatera, zaklade u pravilu nemaju stalan priljev sredstava, dok njihovo osnivanje dodatno komplicira višemjesečni registracijski postupak propisan Zakonom o zaklada i fundacijama.
Unatoč tome, zaklade se bore za opstanak, a mnogi su čuli za Zakladu Ane Rukavine, Zakladi biskupa Josipa Langa, Podravkinu zakladu Zlata Bartl, Zakladi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti ili Humanitarnu zakladu za djecu Hrvatske. No, što su zaklade, čemu služe, čime se razlikuju europske zaklade.
Najboljša europska zaklada Stichting Ingka registrirana je u Nizozemskoj, zemlji sa stotinu tisuća zaklada i najliberalnijim europskim zakonom. No, nije riječ o dobrotvornoj zakladi, već o zakladi koja je vlasnik svih kompanija IKEA u svijetu, a svrha joj je unapređenje dizajna i namještaja! Ta zaklada ne objavljuje svoja financijska izvješća, ali joj se vrijednost procjenjuje na 38 milijardi dolara. U The Economistu su tu zakladi prozvali zbog sumnje da služi samo kao paravan za izbjegavanje plaćanja poreza. No, u Europi postoji jako mnogo primjera dobročiniteljskih zaklada koje podupiru znanost i obrazovanje.
Tako je u Njemačkoj najveći privatni donator za znanstvena istraživanja Zaklada Volkswagen, koja djeluje od 1962. godine, a uz istoimenu tvornicu automobila veže je samo ime i povijesni nastanak. Ta zaklada ima ukupnu imovinu od 2,4 milijarde eura, a za financijske potpore svake godine ima na raspolaganju više od 100 milijuna eura.
U Švedskoj zaklada Nobel foundation od 1901. godine novčano nagrađuje najveće svjetske umove i intelektualce te najveća svjetska dostignuća iz područja kemije, fizičke, medicine, književnosti i mira, a osnovana je novcem švedskog industrijalca i izumitelja dinamita Alfreda Nobela. Danas Nobelova zaklada na godinu raspolaže s 50 milijuna švedskih kruna nagradnog fonda, a Uprava je tako, kako je objavljeno na službenoj stranici zaklade, za svakog dobitnika po kategoriji ove godine namijenila 10 milijuna švedskih kruna.
Novi zamah hrvatskom zakladništvu, koje se sramožljivo počelo razvijati devedesetih godina nakon demokratskih promjena, mogla bi dati do sada najveća zaklada u osnivanju, koju će financirati rovinjska Adris grupa. Time bi Hrvatska mogla krenuti putem zapadnoeuropskih zemalja i SAD-a, kod kojih je u velikom zamahu upravo razvoj korporativnih zaklada koje osnivaju velike kompanije i na godišnjoj razini daruju jedan do dva posto dobiti za zakladne svrhe. Prema podacima Europskoga zakladnog centra, u Europi postoji 200.000 zaklada, dok su u Hrvatskoj, prema Zakladnom upisniku, registrirane 102 zaklade i dvije fondacije, koje raspolažu s 52 milijuna kuna, od čega njih 40 posto raspolaže skromnom imovinom manjom od 40.000 kuna. Koliko je zakladništvo (ne)razvijeno u Hrvatskoj u odnosu na druge zemlje mogao bi pokazati podatak da u Češkoj djeluje oko 1.200 zaklada s ukupnom imovinom od 266 milijuna eura.
Prema mišljenju prof. dr. sc. Gojka Bežovana, autora istraživanja Postignuća, problemi i vizija razvoja zaklada u Hrvatskoj, problemi jednim dijelom leže u nepostojanju tradicije takvog načina darivanja, a s druge u činjenici da je zaklade teško razviti bez potpore i partnerstva države. U Češkoj je, kaže on, država jedan posto sredstava dobivenih privatizacijom državnih poduzeća stavila u fond koji je bio namijenjen poticanju zakladništva. U Hrvatskoj takav sustav ne postoji, a zaklade su prepuštene pojedinačnim donacijama. Bežovan ističe da se hrvatske zaklade još uvijek suočavaju s dječjim bolestima – imovina im je premala, rijetko kada dostiže 100.000 kuna, upravljanje zakladom svodi se na dobrovoljni angažman pojedinača amatera, zaklade u pravilu nemaju stalan priljev sredstava, dok njihovo osnivanje dodatno komplicira višemjesečni registracijski postupak propisan Zakonom o zaklada i fundacijama.
Unatoč tome, zaklade se bore za opstanak, a mnogi su čuli za Zakladu Ane Rukavine, Zakladi biskupa Josipa Langa, Podravkinu zakladu Zlata Bartl, Zakladi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti ili Humanitarnu zakladu za djecu Hrvatske. No, što su zaklade, čemu služe, čime se razlikuju europske zaklade.
Najboljša europska zaklada Stichting Ingka registrirana je u Nizozemskoj, zemlji sa stotinu tisuća zaklada i najliberalnijim europskim zakonom. No, nije riječ o dobrotvornoj zakladi, već o zakladi koja je vlasnik svih kompanija IKEA u svijetu, a svrha joj je unapređenje dizajna i namještaja! Ta zaklada ne objavljuje svoja financijska izvješća, ali joj se vrijednost procjenjuje na 38 milijardi dolara. U The Economistu su tu zakladi prozvali zbog sumnje da služi samo kao paravan za izbjegavanje plaćanja poreza. No, u Europi postoji jako mnogo primjera dobročiniteljskih zaklada koje podupiru znanost i obrazovanje.
Tako je u Njemačkoj najveći privatni donator za znanstvena istraživanja Zaklada Volkswagen, koja djeluje od 1962. godine, a uz istoimenu tvornicu automobila veže je samo ime i povijesni nastanak. Ta zaklada ima ukupnu imovinu od 2,4 milijarde eura, a za financijske potpore svake godine ima na raspolaganju više od 100 milijuna eura.
U Švedskoj zaklada Nobel foundation od 1901. godine novčano nagrađuje najveće svjetske umove i intelektualce te najveća svjetska dostignuća iz područja kemije, fizičke, medicine, književnosti i mira, a osnovana je novcem švedskog industrijalca i izumitelja dinamita Alfreda Nobela. Danas Nobelova zaklada na godinu raspolaže s 50 milijuna švedskih kruna nagradnog fonda, a Uprava je tako, kako je objavljeno na službenoj stranici zaklade, za svakog dobitnika po kategoriji ove godine namijenila 10 milijuna švedskih kruna.
Novi zamah hrvatskom zakladništvu, koje se sramožljivo počelo razvijati devedesetih godina nakon demokratskih promjena, mogla bi dati do sada najveća zaklada u osnivanju, koju će financirati rovinjska Adris grupa. Time bi Hrvatska mogla krenuti putem zapadnoeuropskih zemalja i SAD-a, kod kojih je u velikom zamahu upravo razvoj korporativnih zaklada koje osnivaju velike kompanije i na godišnjoj razini daruju jedan do dva posto dobiti za zakladne svrhe. Prema podacima Europskoga zakladnog centra, u Europi postoji 200.000 zaklada, dok su u Hrvatskoj, prema Zakladnom upisniku, registrirane 102 zaklade i dvije fondacije, koje raspolažu s 52 milijuna kuna, od čega njih 40 posto raspolaže skromnom imovinom manjom od 40.000 kuna. Koliko je zakladništvo (ne)razvijeno u Hrvatskoj u odnosu na druge zemlje mogao bi pokazati podatak da u Češkoj djeluje oko 1.200 zaklada s ukupnom imovinom od 266 milijuna eura.
Prema mišljenju prof. dr. sc. Gojka Bežovana, autora istraživanja Postignuća, problemi i vizija razvoja zaklada u Hrvatskoj, problemi jednim dijelom leže u nepostojanju tradicije takvog načina darivanja, a s druge u činjenici da je zaklade teško razviti bez potpore i partnerstva države. U Češkoj je, kaže on, država jedan posto sredstava dobivenih privatizacijom državnih poduzeća stavila u fond koji je bio namijenjen poticanju zakladništva. U Hrvatskoj takav sustav ne postoji, a zaklade su prepuštene pojedinačnim donacijama. Bežovan ističe da se hrvatske zaklade još uvijek suočavaju s dječjim bolestima – imovina im je premala, rijetko kada dostiže 100.000 kuna, upravljanje zakladom svodi se na dobrovoljni angažman pojedinača amatera, zaklade u pravilu nemaju stalan priljev sredstava, dok njihovo osnivanje dodatno komplicira višemjesečni registracijski postupak propisan Zakonom o zaklada i fundacijama.
Unatoč tome, zaklade se bore za opstanak, a mnogi su čuli za Zakladu Ane Rukavine, Zakladi biskupa Josipa Langa, Podravkinu zakladu Zlata Bartl, Zakladi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti ili Humanitarnu zakladu za djecu Hrvatske. No, što su zaklade, čemu služe, čime se razlikuju europske zaklade.
Najboljša europska zaklada Stichting Ingka registrirana je u Nizozemskoj, zemlji sa stotinu tisuća zaklada i najliberalnijim europskim zakonom. No, nije riječ o dobrotvornoj zakladi, već o zakladi koja je vlasnik svih kompanija IKEA u svijetu, a svrha joj je unapređenje dizajna i namještaja! Ta zaklada ne objavljuje svoja financijska izvješća, ali joj se vrijednost procjenjuje na 38 milijardi dolara. U The Economistu su tu zakladi prozvali zbog sumnje da služi samo kao paravan za izbjegavanje plaćanja poreza. No, u Europi postoji jako mnogo primjera dobročiniteljskih zaklada koje podupiru znanost i obrazovanje.
Tako je u Njemačkoj najveći privatni donator za znanstvena istraživanja Zaklada Volkswagen, koja djeluje od 1962. godine, a uz istoimenu tvornicu automobila veže je samo ime i povijesni nastanak. Ta zaklada ima ukupnu imovinu od 2,4 milijarde eura, a za financijske potpore svake godine ima na raspolaganju više od 100 milijuna eura.
U Švedskoj zaklada Nobel foundation od 1901. godine novčano nagrađuje najveće svjetske umove i intelektualce te najveća svjetska dostignuća iz područja kemije, fizičke, medicine, književnosti i mira, a osnovana je novcem švedskog industrijalca i izumitelja dinamita Alfreda Nobela. Danas Nobelova zaklada na godinu raspolaže s 50 milijuna švedskih kruna nagradnog fonda, a Uprava je tako, kako je objavljeno na službenoj stranici zaklade, za svakog dobitnika po kategoriji ove godine namijenila 10 milijuna švedskih kruna.
Novi zamah hrvatskom zakladništvu, koje se sramožljivo počelo razvijati devedesetih godina nakon demokratskih promjena, mogla bi dati do sada najveća zaklada u osnivanju, koju će financirati rovinjska Adris grupa. Time bi Hrvatska mogla krenuti putem zapadnoeuropskih zemalja i SAD-a, kod kojih je u velikom zamahu upravo razvoj korporativnih zaklada koje osnivaju velike kompanije i na godišnjoj razini daruju jedan do dva posto dobiti za zakladne svrhe. Prema podacima Europskoga zakladnog centra, u Europi postoji 200.000 zaklada, dok su u Hrvatskoj, prema Zakladnom upisniku, registrirane 102 zaklade i dvije fondacije, koje raspolažu s 52 milijuna kuna, od čega njih 40 posto raspolaže skromnom imovinom manjom od 40.000 kuna. Koliko je zakladništvo (ne)razvijeno u Hrvatskoj u odnosu na druge zemlje mogao bi pokazati podatak da u Češkoj djeluje oko 1.200 zaklada s ukupnom imovinom od 266 milijuna eura.
Prema mišljenju prof. dr. sc. Gojka Bežovana, autora istraživanja Postignuća, problemi i vizija razvoja zaklada u Hrvatskoj, problemi jednim dijelom leže u nepostojanju tradicije takvog načina darivanja, a s druge u činjenici da je zaklade teško razviti bez potpore i partnerstva države. U Češkoj je, kaže on, država jedan posto sredstava dobivenih privatizacijom državnih poduzeća stavila u fond koji je bio namijenjen poticanju zakladništva. U Hrvatskoj takav sustav ne postoji, a zaklade su prepuštene pojedinačnim donacijama. Bežovan ističe da se hrvatske zaklade još uvijek suočavaju s dječjim bolestima – imovina im je premala, rijetko kada dostiže 100.000 kuna, upravljanje zakladom svodi se na dobrovoljni angažman pojedinača amatera, zaklade u pravilu nemaju stalan priljev sredstava, dok njihovo osnivanje dodatno komplicira višemjesečni registracijski postupak propisan Zakonom o zaklada i fundacijama.
Unatoč tome, zaklade se bore za opstanak, a mnogi su čuli za Zakladu Ane Rukavine, Zakladi biskupa Josipa Langa, Podravkinu zakladu Zlata Bartl, Zakladi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti ili Humanitarnu zakladu za djecu Hrvatske. No, što su zaklade, čemu služe, čime se razlikuju europske zaklade.
Najboljša europska zaklada Stichting Ingka registrirana je u Nizozemskoj, zemlji sa stotinu tisuća zaklada i najliberalnijim europskim zakonom. No, nije riječ o dobrotvornoj zakladi, već o zakladi koja je vlasnik svih kompanija IKEA u svijetu, a svrha joj je unapređenje dizajna i namještaja! Ta zaklada ne objavljuje svoja financijska izvješća, ali joj se vrijednost procjenjuje na 38 milijardi dolara. U The Economistu su tu zakladi prozvali zbog sumnje da služi samo kao paravan za izbjegavanje plaćanja poreza. No, u Europi postoji jako mnogo primjera dobročiniteljskih zaklada koje podupiru znanost i obrazovanje.
Tako je u Njemačkoj najveći privatni donator za znanstvena istraživanja Zaklada Volkswagen, koja djeluje od 1962. godine, a uz istoimenu tvornicu automobila veže je samo ime i povijesni nastanak. Ta zaklada ima ukupnu imovinu od 2,4 milijarde eura, a za financijske potpore svake godine ima na raspolaganju više od 100 milijuna eura.
U Švedskoj zaklada Nobel foundation od 1901. godine novčano nagrađuje najveće svjetske umove i intelektualce te najveća svjetska dostignuća iz područja kemije, fizičke, medicine, književnosti i mira, a osnovana je novcem švedskog industrijalca i izumitelja dinamita Alfreda Nobela. Danas Nobelova zaklada na godinu raspolaže s 50 milijuna švedskih kruna nagradnog fonda, a Uprava je tako, kako je objavljeno na službenoj stranici zaklade, za svakog dobitnika po kategoriji ove godine namijenila 10 milijuna švedskih kruna.
Novi zamah hrvatskom zakladništvu, koje se sramožljivo počelo razvijati devedesetih godina nakon demokratskih promjena, mogla bi dati do sada najveća zaklada u osnivanju, koju će financirati rovinjska Adris grupa. Time bi Hrvatska mogla krenuti putem zapadnoeuropskih zemalja i SAD-a, kod kojih je u velikom zamahu upravo razvoj korporativnih zaklada koje osnivaju velike kompanije i na godišnjoj razini daruju jedan do dva posto dobiti za zakladne svrhe. Prema podacima Europskoga zakladnog centra, u Europi postoji 200.000 zaklada, dok su u Hrvatskoj, prema Zakladnom upisniku, registrirane 102 zaklade i dvije fondacije, koje raspolažu s 52 milijuna kuna, od čega njih 40 posto raspolaže skromnom imovinom manjom od 40.000 kuna. Koliko je zakladništvo (ne)razvijeno u Hrvatskoj u odnosu na druge zemlje mogao bi pokazati podatak da u Češkoj djeluje oko 1.200 zaklada s ukupnom imovinom od 266 milijuna eura.
Prema mišljenju prof. dr. sc. Gojka Bežovana, autora istraživanja Postignuća, problemi i vizija razvoja zaklada u Hrvatskoj, problemi jednim dijelom leže u nepostojanju tradicije takvog načina darivanja, a s druge u činjenici da je zaklade teško razviti bez potpore i partnerstva države. U Češkoj je, kaže on, država jedan posto sredstava dobivenih privatizacijom državnih poduzeća stavila u fond koji je bio namijenjen poticanju zakladništva. U Hrvatskoj takav sustav ne postoji, a zaklade su prepuštene pojedinačnim donacijama. Bežovan ističe da se hrvatske zaklade još uvijek suočavaju s dječjim bolestima – imovina im je premala, rijetko kada dostiže 100.000 kuna, upravljanje zakladom svodi se na dobrovoljni angažman pojedinača amatera, zaklade u pravilu nemaju stalan priljev sredstava, dok njihovo osnivanje dodatno komplicira višemjesečni registracijski postupak propisan Zakonom o zaklada i fundacijama.
