Raspolažu golemim bazama podataka i o kandidatima znaju sve, pa i trenutak kada su spremni za promjenu, koju im školu pohađaju djeca i kakvu kuću želi njihova supruga. Kompanije ih sve češće angažiraju, jer se isplati unajmiti lovce na talente i svesti rizik angažiranja lošeg menadžera na najmanju mjeru.
Lov na talente nekoć je bio mutan i zatvoren posao čiji su praktikanti morali dobro izgledati, dobro govoriti i posjedovati malu crnu knjižicu. Danas, pak, profesionalna potraga za menadžerima postaje sve ozbiljnija igra. A to znači da menadžeri moraju biti bolje pripremljeni na već legendarnu rečenicu: ‘Možemo li kratko porazgovarati?’ Kompanije unajmljuju lovce na talente kako bi pronašle kandidate za odbore i one koji se nalaze u tzv. ‘marcipan’ kategoriji menadžmenta – menadžere odmah ispod razine odboara. Tijekom 90-ih bilo je malo znanstvenog pristupa u procesu traganja za talentima. Arhetipski lovac na talente imao je vojnu pozadinu, a proces traganja temeljio se na njegovim osobnim kontaktima. No kompanije danas očekuju višu razinu profesionalizma od njih. Ljudi za takve poslove unajmljuju se u konzultantskim tvrtkama specijaliziranim za takve poslove. Potrage su globalnog karaktera. A male crne knjižice s naškrabanim bilješkama zamijenile su velike baze podataka. Obični lovci s knjižicama više nisu u stanju naći glavne menadžere za kompanije koje su među prvih dvadeset na svijetu. Rezultat toga je da kontakt s lovcem nosi veći rizik i bolje prilike nego u prošlosti.
Informacije o kandidatima lako se nađu u velikoj bazi podataka, tamo se bilježe sve dobre karakteristike, ali i one loše. Moguće menadžerske zvijezde teško mogu ‘muljati’ ili prikrivati svoje nedostatke ili promašaje, ali, s druge strane, to za njih može biti dobra prilika za budućnost. Jer, lovima na talente cilj je pratiti ‘prilike’ i točno znati kada je tko ‘spreman za pokret’ iz svoje kompanije. Baza podataka treba im osigurati mogućnost da potencijalnoj dobroj prilici mogu prići i reći: ‘Vi ste u svojoj trenutačnoj ulozi već četiri godine, znamo da vas je upravo zaobišao viši položaj, pa sigurno razmišljate o promjeni.’ U idealnoj varijanti lovac na talente znač će i to da kandidat ima kćer koja se školuje u Švicarskoj a njeni roditelji žele da pohađa u školu u SAD-u te da mu žena želi novu, veću kuću.
Moderni lov na talente postao je tako mnogo temeljitiji i kompliciraniji. Ono što počne kao telefonski poziv i neobvezni razgovor može se pretvoriti u sastanak s potencijalnim novim šefom i završiti kao obiteljski ručak s ostalim članovima odbora nove kompanije.
- Jedna od najvažnijih vještina lova je mjerenje kulturološkog ‘odijela’ – kaže Simon.
Talentirana elita je na vrhu, radnici na dnu, a gotovo ništa između. Talentirani se okupljaju. Vjenčaju se međusobno. Nekad su se bankari ženili svojim tajnicama, danas se žene drugim bankarima. Žive u enklavama, daleko od uobičajenih, običnih predgrađa srednje klase. Iznad svega, svoje povlastice prenose na svoju djecu koja pohađaju elitne škole. I to nije samo karakteristika američke ili europske bogate elite već je to slučaj i u zemljama u tranziciji. Nedavni bestseller u Kini Harvard Girl, govori o djevojci koju su roditelji od rođenja pripremali za Harvard, verbalnim stimuliranjem, tjeranjem na učenje i plivanjem na duge staze. Rat za talente proizveo je globalnu meritokraciju, grupu ljudi nazvanu ‘Davos dečki’ ili ‘kozmokrati’ kojima uzimaju velike globalizacijske nagrade. Takvi ljudi ‘nastanjuju’ sociokulturalni mjehurić pun uspješnih ljudi sličnih njima. Pohađaju vrhunska sveučilišta i poslovne škole, rade za svjetske organizacije i služe se globalnim poslovnim jezikom.
Lovci kažu da je mudro imati jasan pregled svojih karijernih ambicija i redovito ih promišljati kako bi u slučaju da vas lovac nazove točno znali što želite sa svojom karijerom.
Prijelaz iz jedne u drugu kompaniju prilično je iscrpan i težak posao i najbolji se menadžeri u pravilu u nj upuštaju kad osjetite da nemaju više što naučiti na mjestu na kojemu su. Imati jasnu predodžbu o tome koliko vas stimulira trenutačni posao, što učite i koliko pridonosite kompaniji, osnovno je pravilo na temelju kojeg se razmišlja o promjeni. Ako to ne znate ili ste u dvojbi bolje je ne trošiti svoje i tude vrijeme jer niste istinski zainteresirani za promjenu. Također, isplati se biti pristojan. Lovci su često bahati i docirajući, čak i grubi, što odmah na početku može ostaviti loš dojam. Sljedeći savjet jest što prije u proces prelaska uključiti i obitelj, pogotovo ako i partner ima intenzivnu karijeru. Često se dogodi da je kandidat toliko ponesen mogućnošću prijelaza da ne obavijesti obitelj do samoga kraja, što može dovesti do otkazivanja cijele stvari.
