Režija: Sam Raimi \nUloge: Tobey Maguire, Kirsten Dunst, James Franco; 2007. \nOcjena: ★★

Posljednja predstava Teatra EXIT ‘Kako misliš, mene nema?!’, nastavlja disciplinarne i manifestni pohod tog teatra svim začkoljicama i bravurama glumačkog izraza. Tako bi se predstava u podnaslovu mogla zvati i ‘Glumac o glumcu’, ali onda zasigurno ne bi imala očaravajući i tugaljivi učinak koji proizvodi naslov izvučen iz prošije, svakodnevne replike koja se toliko neodgovorno prema identitetu upućuje drugom, ali još češće sebi samom.

‘Kako misliš, mene nema?!” bez autocenzure zadire u ključne aspekte globalne i popularne kulture današnjice referirajući se na zamke i podvale umjetno stvorenih emocija TV sapunica i boljeg života tzv. uspješnih pojedinaca, odnosno ‘zvijezda’ koje još jedanput podrta- vaju onu dobro poznatu tezu ‘Ako te nema na ekranu, ne postojiš’.

Prava vrijednost te predstave upravo su njezini talentirani glumci Amar Bukvić i Filip Jurčić te likovi koje su stvorili minucioznim poznavanjem svakodnevne zbiline. Redom to su antijunaci – heroji radničke klase, rubna lica marginalnih karakteristika, prevaranti i probojci, sitni i krupni mafijaši koji karikiranom gestom i ponekim sredstvom groteske nevjerojatno oživljavaju, poručujući pritom iskreno samo jedno – da se pokušavaju snaći u nesmi- ljenom i okrutnom svijetu tranzicijskog kapitalizma sa zlogukom svijeću da će on u svom razvijenom obliku biti još nepodnošljiviji.

S druge strane, ozbiljan je nedostatak predstave njezina struktura, koja udvajanjem zbijanja na stvarnoga glumca koji eksplicitno problematizira svoju profesiju u odlično odrađenim scenama i stvorenim likovima prečesto odlazi u nepotrebu melodramu i patetiku.

Istodobno, tempo i ritam su nauštrb doista fascinantne glumačke energije i samog materijala potpuno zanemareni, što uopće nije dobra odluka. Inače, predstava je nastala kao posljedica i nastavak studijskog istraživanja i ispitne produkcije iz glume i scenografskog go- vora na zagrebačkom ADU koja se produljila suradnjom Majstorske radionice ADU i Teatra EXIT te, iako se u tom smislu karakteri- zira i kao ‘work in progress’, tom nazivlju uistinu nema mjesta, osim što se njime proizvoljno i konceptualno teže opravdati nedostaci izvedbe. Uz redateljicu Ivicu Boban surađivali su dramaturginja Olja Lozica, ko- stimografkinja Doris Kristić i oblikovatelj svjetla i projekcija Deni Šesnić.

Konzertna direkcija Zagreb u suradnji s Gradom Zagrebom dovodi u Hrvatsku legende plesne world music glazbe, skupinu Gipsy Kings, koja će 31. svibnja nastupiti u Domu sportova u povodu proslave Dana Zagreba. Od skromnoga početka, kad su za život zarađivali svirajući na ulicama Cannesa, do danas Gipsy Kings čine glazbenici podrijetlom iz romskih naselja Arlesa i Montpeliera s juga Francuske. Majstorsko gitarističko umijeće i strastvenost u pjevačkom izričaju za- štitni su znak autentičnoga glazbenog idi- oma poznatijeg kao rumba flamenco ili rumba gitano, koji Kingsi njeguju, a nji- hov uspjeh je to važniji jer ne pjevaju na engleskom, nego na romskom narječju poznatom kao gitane. Zadnji al- bum Pasajero izasao im je početkom 2007.