Home / Biznis i politika / Instituti u Hrvatskoj

Instituti u Hrvatskoj

Treba li nakon 58 godina postojanja Instituta građevinarstva Hrvatske (poznatiji kao IGH) mijenjati ime? Treba li Ministarstvo znanosti zaštititi naziv ‘institut’, kako ga ne bi koristio nitko tko se ne bavi znanstveno-istraživačkim djelatnostima? U IGH-u su za razdoblje 2007. do 2010. prijavljena samo četiri znanstvena rada. Toliko ih je evidentirano i u proteklih deset godina. IGH se, međutim, u tom razdoblju i te kako koristio u dobivanju poslova pojmom institut u svojem imenu, iako bez pokrića u stvarno obavljenom znanstveno-istraživačkom radu.

U IGH-u je zaposleno oko 850 ljudi, od čega 20 doktora i 80 magistara znanosti te gotovo 400 inženjera. Ima i 20 vrhunski opremljenih specijaliziranih laboratorija u kojima radi oko 150 stručnjaka. Unatoč tim izuzetno vrijednim potencijalima, znanstvenici se u IGH-u uglavnom ne bave znanstveno-istraživačkim radom, jer za to nemaju vremena, moraju zarađivati radeći na profitnim poslovima i konkretnim projektima za naručitelje, državu ili gospodarstvo.

  • Od ukupno oko 450 milijuna kuna godišnjeg prihoda IGH, možda 50-ak tisuća kuna čine prihodi od znanstvenih radova – rekao je Petar Đukan, predsjednik Nadzornog odbora IGH i savjetnik, a donedavno direktor tog Instituta. – IGH je privatna znanstvena organizacija, slično kao Inin plin ili Podravkin institut. Svi IGH-ovi stručnjaci i znanstvenici, međutim, rade na konkretnim projektima, tako da zbog toga IGH dobiva više narudžbi, jer nudi znanja koja konkurencija nema – istaknuo je Đukan.

Zbog toga se sada postavlja pitanje mogu li se u Sudskom registru IGH od 1995. više nije upisan kao državna znanstveno-istraživačka ustanova, nego kao dioničko društvo. Prema web stranicici Ministarstva znanosti u Hrvatskoj ima 26 javnih instituta. A prema dostupnim podacima u Sudskom registru upisano je 55 znanstveno-istraživačkih instituta. Od toga ih je 26 u vlasništvu države, 21 u privatnom vlasništvu, šest su osnovale neprofitna udrženja ili skupine pojedinaca – kulturnih i znanstvenih radnika. Za dva instituta u Registru nema podataka tko su osnivači.

  • Što se tiče neuobičajeno mnogo skrbičkih računa, odnosno, kako vi kažete, neuobičajeno mnogo tajnih ili skrivenih dioničara, reći ću vam otkuda to. Svi zaposlenici kupili su dionice IGH. Nitko nije veliki dioničar, ja sam kao direktor bio najveći dioničar s oko 4,5 posto. Imamo i nalaz Državne revizije da smo sve to proveli prema zakonu i da nije bilo ‘mučki’ – rekao je Đukan i dodao:

  • Kao zaposlenici otkupljivali smo dionice uza sve moguće popuste, a nominalna cijena dionice bila je 400 kuna. Imali smo ideju da od ljudi koji idu u mirovinu otkupimo njihove dionice po toj nominalnoj cijeni i da ih po istoj cijeni prodamo novozaposlenima, kako bi i dalje zaposleni bili i dioničari. U tu svrhu smo oformili i fond, a taj je fond otvorio i skrbički račun. No, kako je cijena dionica rasla i dosegla šest tisuća kuna, više ne možemo dionice davati mladim inženjerima po nominalnoj cijeni. A dio tih skrbičkih računa je nama ušao u vlasništvo jer su cijene dionica porasle toliko da su ih ljudi kojima je bio potreban novac počeli prodavati. Jedan od predstavnika tih skrbičkih fondova u stranom vlasništvu mi je prišao i objasnio da će sve tvrtke koje nešto vrijede nakon ulaska Hrvatske u EU vrijediti najmanje dvostruko. Inače većina tih skrbičkih računa su, zapravo, naši fondovi koji imaju višak novca i nemaju ga u što ulagati, s obzirom na to da im nije dopušteno ulagati u inozemstvu, pa ulazu u tvrtke za koje misle da nešto vrijede. Procjenjujemo da će nakon ulaska u EU početi smanjivanje broja malih dioničara IGH i sve više rasti broj velikih dioničara.

  • IGH će morati dio najboljih stručnjaka osloboditi od obaveza na projektima za naručitelje, premda su to najprofitabilnije djelatnosti, i preusmjeriti ih da se bave znanstveno-istraživačkim radom želi li zadržati status instituta kao dobru poslovnu referenciju. Ali i država će morati poraditi na zaštiti imena institut, kao i osmišljavanju znanstvenog menadžmenta u smislu određivanja tko i koliko kojih znanstvenih istraživanja treba realizirati želi li se zvati institutom.