Zanimljivu strategiju određivanja cijene ima modna kuća GAP iz SAD-a, a vjerojatno i još neke tamošnje modne konfekcije. Naime, odjevni predmet u GAP-u prva dva mjeseca ima visoku cijenu, primjerice 100 dolara. Tada ga kupuju inovatori i rani usvajači. Te dvije skupine vrlo brzo prestaju biti zainteresirane za proizvod i cijena mu pada za 50-ak posto, nakon čega ga kupuje tzv. rana većina, pa tzv. kasna, u nekim slučajevima proizvod kupuje tek kad mu nakon iduća tri mjeseca cijena padne i za 70 posto početne cijene, što se u komunikaciji s kupcima zove rasprodaja.
Odjevni se predmet na kraju svojega životnog ciklusa prodaje u outlet trgovinama po vrlo niskoj cijeni. Takva strategija pristupa cijeni usmjerena je na obuhvaćanje svojim proizvodom kupce svih razina kupovne moći samo u različito vrijeme. Na hrvatskom je tržištu u modnoj industriji takvo određivanje cijena možda i neizvedivo zato što je riječ o malom tržištu slabe kupovne moći i teško je na taj način postići isplativost proizvoda.
