Osniva veliki nekretninski fond

Zašto private equity i venture capital fondovi kod nas još nisu zaživjeli kao što je slučaj u drugim zemljama? ŠKEGRO: – Razlog je tomu pedeset godina izgubljenih u neuspjelom eksperimentu socijalizma i socijalističkog samoupravljanja. Unutar tog sustava kapital se nije tretirao kao proizvodni faktor, nego kao nepoželjan ‘društveni odnos’. Kad eliminirate kapital, kapitaliste i kapitalizam, tada nema ni fondova kao forme. Nažalost, još i danas, sedamnaest godina nakon ustavno – pravnog osamostaljenja i prelaska na tržišno gospodarstvo zasnovano na privatnom vlasništvu i slobodnom poduzetništvu, ima snažnih otpora punom razvoju kapitalizma. Drugim riječima, socijalizam nije nestao baš iz svih glava. Kao ni Jugoslavija.

Da su fondovi kod nas bolje razvijeni, bi li i domaći gospodarstvo već bilo na višoj razini razvijenosti? MATIĆ: – Mnogo višoj. Private equity fondovi nastali su najprije u SAD nakon Drugoga svjetskog rata. Bio je to pokušaj da se na najbolji način iskoristi moć spoja znanstvenog napretka, novih tehnologija, suvremenog menadžmenta i kapitala koji je spreman ući i u najrizičnije, pogotovo tzv. start-up projekte, dakle u projekte u koje banke i ostali investicijski fondovi ne smiju i ne trebaju ulaziti zbog široke vlasničke strukture svojih izvora. Prema nekim istraživanjima, ključni čimbenik poslije ratnog uzleta američkoga gospodarstva u odnosu na europsko bili su upravo PE fondovi, iz kojih su nastali i Microsoft, Intel i brojne druge danas vodeće svjetske kompanije.

Načelno govoreći, u tipičnom PE investiranju riječ je o osnivanju nove tvrtke, ili o ekspanziji postojećih, ili o restrukturiranju starih neuspješnih tvrtki. U svakom od tih scenarija generiraju se izravne koristi za gospodarstvo. Nasuprot tome, obični investicijski fondovi pridonose na taj način samo u slučajevima primarne emisije dionica, a takva još kod nas nije videna.

Koliki je vaš udjel bio u razvoju gospodarstva, uzme li se u obzir vaša ulazak u tri projekta? ŠKEGRO: – Teško je objektivno izmjeriti bilo čiji doprinos razvoju ukupnoga gospodarstva. No, uzimamo uobičajene indikatore, investirane iznose i novo zapošljavanje. U Hospitalija trgovinu, Tele2 i Metronet je dosad investirano iznad 1,6 milijardi kuna, a u njima i za njih radi više od 500 zaposlenih. Kako je riječ o novim kompanijama, govorimo o najnovijim tehnologijama, najsvremenijim proizvodima i uslugama. No, osobno smatram da su najveći doprinos hrvatskom gospodarstvu i dobrobiti hrvatskih građana naše kompanije dale efektivnim rušenjem monopolja. To je rezultiralo i povećanjem ukupne kvalitete usluga i istodobnim značajnim, silnim smanjenjem cijena. Isključivo zbog naših kompanija!

Kakvi su rezultati njihova poslovanja? LUKAČ: – U skladu s našim očekivanjima ili nešto iznad toga. Mi u pravilu ostajemo u kompaniji oko pet godina. Tijekom tog razdoblja naše tvrtke prolaze različite faze – od početnog intenzivnog investiranja u opremu i ljudje, preko osvajanja tržišnog udjela sve do zrelog poslovanja ‘s iskustvom’. U ovom trenutku borimo se za veće tržišne udjele i to nam ide jako dobro.

Iko su investitori u vaš fond? MATIĆ: – Devet vrlo uspješnih hrvatskih kompanija: Privredna Banka Zagreb d.d., Nexe Grupa d.o.o., Croatia Osiguranje d.d., Jaminica d.d., M SAN Grupa d.o.o, Fima Holding d.d., Institut Građevinarstva Hrvatske d.d., Dalekovod d.d., Konstruktor Inženjering d.d. Pored njihovog kapitala kojim upravljamo, pružaju nam i drugu vrstu podrške, od svog znanja i iskustva do prepoznatljivosti i povećanog povjerenja u naše nove tvrtke.

Vi ste jedini fond usklađen sa zakonom, kako to tumačite? LUKAČ: – Zakon o investicijskim fondovima stupio je na snagu 1. 1. 2006. U njemu su fondovi poput našeg definirani kao ‘otvoreni investicijski fondovi rizičnog kapitala s privatnom ponudom’. Jedva smo dočekali taj zakon i odmah se uskladili s njime jer smo i do tada jedini poslovali isključivo unutar hrvatskoga zakonodavnog okvira, s isključivo hrvatskim investitorima. Drugi fondovi su koristili neke poslovne i porezne poticaje kakvi su mogući ako je fond registriran vani kao off-shore. Mi to nismo htjeli. Sada više nema razloga ni za druge.

Zašto još nema dozvole za ulaganja nekih domaćih institucionalnih ulagača u fondove rizičnog kapitala i bi li to trebalo dopustiti? LUKAČ: – Ponavljam, mi smo fond ‘rizičnog kapitala’. Naši su investitori isključivo kvalificirani ulagatelji svjesni rizika u koji ulaze, i koji rade, naglašavam, sa svojim kapitalom, a ne s kapitalom tisuća malih ulagatelja koje se mora zaštiti od velikih doza rizika. Drugo je pak pitanje kada bi i pod kojim uvjetima trebalo omogućiti i npr. mirovinskim fondovima da manji dio svog portfelja drže i u fondovima rizičnog kapitala kakav je Quaestus. U Americi je to omogućeno prije tridesetak godina. Mislim da polako dolazi vrijeme da takvo što uvedemo i u Hrvatskoj. To bi bio silan poticaj razvitku takvih fondova, a time i konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva.

Bi li bilo lakše fondovima, recimo vama, da se možete specijalizirati za određenu branšu pri ulaganju, a ne kao što se sada prema zakonu to ulaganje mora diverzificirati? MATIĆ: – Ne vidim tu veće probleme. I sami nastojimo diverzificirati svoje sektore. Druga će stvar biti za desetak godina, kada bude više fondova rizičnog kapitala koji će k tome ići i izvan Hrvatske; tada će vjerojatno doći do parcijalne specijalizacije. Naš sljedeći fond rizičnog kapitala, koji pokrećemo iduće godine, sigurno će koristiti iskustva i sadašnjeg Quaestusa.

Da se vas pita, bi li trebalo nešto mijenjati u tom zakonu? LUKAČ: – Trebalo bi izbaciti neka ograničenja potrebna običnim investicijskim fondovima, ali ne i nama. Zakon i Hanfa ne trebaju štititi kvalificirane ulagatelje u rizične fondove, poput naše devetorice, od njih samih! Oni su i sami posve svjesni svih rizika pojedinog projekta i, naposljetku, sami odlučuju o svakoj investiciji pojedinačno. S druge strane, trebalo bi još doraditi i pravni okvir za nekretninske fondove, nešto poput američkih REIT-a.

Hit na tržištu postalo je osnivanje nekretninskih fondova, razmišljate li i vi o toj ideji? LUKAČ: – Ne samo da razmišljamo, mi ga već dulje pripremamo kao logičan sinergijski dodatak postojećem private equity fondu. Uskoro ćemo obznaniti konkretne korake u osnivanju za naše prilike većeg nekretninskog fonda od gotovo 100 milijuna eura koji bi bio u stanju ulaziti i u najveće projekte. Zašto bi to bilo rezervirano samo za strance?

Mislite li da kod nas ima premalo dobrih projekata ili premalo novca u fondovima da se u njih uloži? ŠKEGRO: – Novca ima sve više i više, nudi se i dosta projekata. Pa ipak, ne možemo u cijelosti biti zadovoljni. Još je previše prepreka, uglavnom birokratskog tipa. Ne toliko kod pukog osnivanja trgovacačkog društva. To ide brzo i lako. Mislim prije svega na brojne zakone ili običajem uspostavljene procedure i standarde pri implementaciji projekata. Lokacijske i građevinske dozvole, neriješeni imovinsko-pravni odnosi, još čvrste, iako prikrivene monopolne strukture, nedovršena privatizacija i nedopustivo miješanje države kao vlasnika u tržišne odnose, da nabrojim samo neke. O neefikasnosti pravosuđa da i ne govorim. Pokušavamo na sve načine ugovoriti nadležnost stranih sudova. Inače ste bespomoćni, barem u nama relevantnim rokovima u kojima moramo investirati, razviti kompaniju i prodati je. Sudski sporovi kod nas traju dulje od toga ukupnog razdoblja!