Prva retrospektiva Andrije Maurovića

Izložba koju su u Klovicëvim dvorima autorski koncipirali Darko Glavan i Frano Dulibić posvećena je Maurovićevu ranom opusu.

Koliko je Andrija Maurović (1901. – 1981.) još intrigantno ime hrvatske umjetnosti čije brojne radove, posebno primijenjene umjetnosti, tek upoznajemo, svjedoči izložba pod naslovom ‘Poznato i nepoznato’ otvorena (traje do 29. travnja) u Galeriji Klovicëvi dvori u Zagrebu. Dok je relativno dobro poznato strip-stvaralaštvo jednoga od najboljih crtača, manje je poznat Maurovićev rad na oblikovanju plakata, ilustracija, kalendara, razglednica. Tek je fragmentarno predstavljeno njegovo opsežno crtačko i slikarsko djelo, posebice rane godine, kad je od talentiranoga crtača (koji se na Akademiji zadržao tek godinu dana) prerastao u cijenjenoga profesionalca ilustracije i oblikovatelja plakata.

Izložba koju su autorski koncipirali Darko Glavan i Frano Dulibić ponajprije želi rasvijetlititi rani slikarski opus stvoren između 1920. i 1935., a predstavljena su i neka do sada nepoznata djela koja se po stilu izrade pripisuju Mauroviću.

Kao što je poznato, Maurović je zbog svoje brzine i vještine u radu stvorio golem opus, no zbog njegova boemskoga načina života nekim je djelima teško ući u trag, a neka je i sâm uništio. Snažan utjecaj na Maurovića imala je njegova radna sredina izdavačkih novinskih i književnih kuća, kao što navodi Darko Glavan u predgovoru kataloga, u konkretnom slučaju Vjerence mača te redakcija Novosti i scenarist Krešimir Kovačić, sin književnika Ante Kovačića, uz kojega je dosegnuo svoj vrhunac i u vestern-serijalima. Glavan naglašava da je Maurović drukčije formirao svoje junake, a prema Crnom Jahaču, Polaganoj Smrti i Starome Mačku (1937./41), kreiranom u partnerstvu s Franjom Fusiom, hrvatskoga crtača možemo smatrati prethodnikom europskoga autorskog stripa.

Maurović je bio kreator popularne kulture; zanimalo ga je sve, od male ilustracije do reklame za salamu Gavrilović (do danas je na plakatima djevojka Jelica u šestinskoj nošnji sa salamom u rukama) i karikature. Na poticaj Ivana Meštrovića upisao se na Akademiju. S obzirom na to da ondašnja pravila nisu dopuštala studentima konkretan rad izvan Akademije, prestao je studirati da bi zaradivao za život. U Koprivama je žario i palio svojim karikaturama, a od 1930. crtao je naslovnice, često u formi crtanoga vica koji ilustrira modu, običaje, dame u dokolici i traču, katkad s izrazitim seksualnim aluzijama. Upravo na ovoj izložbi predstavljen je i niz erotičkih crteža i stripova, djela koja će zasigurno privući veliku pozornost jer se ne mogu često vidjeti, a stari mačak bio je vrlo eksplicitan u prikazivanju erotičkih scena.