RIZICI transakcija NA BANKOMATU manji nego s gotovinom

Prema podacima s kraja 2006. MBNET obuhvaća 730 od 2.700 bankomata u zemlji. Od ukupno sedam milijuna kartica MBU drži 17 posto, a od šest milijuna bankovnih kartica, dakle, svega što nije American Express ili Diners, 20 posto hrvatskog tržišta.

Infrastruktura potrebna za kartično poslovanje vrlo je skupa. Stoga je uobičajeno da više banaka zajednički organizira procesiranje kartičnih transakcija. Upravo tu funkciju obavlja zagrebačka kompanija MBU, osnovana 1994. Njezin sustav za autorizaciju elektroničkog plaćanja i isplatu gotovine MBNET jedan je od najvećih u Hrvatskoj. Zamisao u pozadini MBU-a jest konkurencija banaka u uslugama, a ne u infrastrukturi. Osim što smanjuje troškove banaka, takva mreža ide na ruku i njihovim klijentima jer im omogućava neometano plaćanje i podizanje gotovine.

• Pogledamo li bankarsku mrežu, ključna su dva pojma: banka izdavatelj i banka prihvatitelj – kaže Goran Đoreski, direktor Sektora prodaje i usluga u MBU-u. – A zajednička su im neka pravila o specifikacijama kartice (dimenzije, čip itd.), kao i komunikacijska mreža između njih.

Klijent banke koja je izdala karticu bilo gdje u svijetu dolazi do bankomata banke prihvatitelja. S tog bankomata šalje se autorizacijski zahtjev, koji u roku od nekoliko sekundi stiže do banke izdavatelja. Izdavatelj tada provjerava je li karta autentična, je li ispravan PIN, koliko ima kredita itd., a potom prihvatitelju odobrava isplatu gotovine. Time završava faza autorizacije, a počinje druga faza: ‘clearing’. Sve transakcije koje su izvršile različite banke prihvatitelji jedan put na dan dojavljaju Mastercardu, Visi ili drugoj kartičkoj kući, raspoređuju prema banci izdavatelju te šalju izdavateljima kao financijske transakcije koje sjedaju na račune klijenata.

Treća faza je ‘settlement’, financijsko sravnjenje u kojem Mastercard i Visa direktno na račune različitih banaka stavlja, tj. s njih skidaju novac kao zaključnu fazu cijelog procesa. A gdje je tu MBU?

• Za svoje klijente obavljamo cjelovitu podršku financijskom poslovanju, osim što nismo financijska institucija i računi nisu naši – kaže Đoreski.

MBU je ‘third party processor’, koji obavlja i funkciju izdavatelja i funkciju prihvatitelja. – Na nas su spojene različite banke sa svojim bankomatima i POS uređajima, a mi imamo vezu s Mastercardom i Visom. U sklopu elektroničke transakcije MBU nastupa u ime različitih banaka – objašnjava Đoreski.

Prema podacima s kraja 2006. MBNET obuhvaća 730 od ukupno 2.700 bankomata u zemlji. Od ukupno sedam milijuna kartica MBU drži 17 posto, a od šest milijuna bankovnih kartica (dakle, svega što nije American Express ili Diners) 20 posto hrvatskog tržišta. U prošloj godini preko MBU-ove mreže ostvareno je 39 milijuna transakcija, prosječne vrijednosti oko 200 kuna. Među bankama korisnicima MBNET-a su Erste&Steiermärkische, Volksbank, Jadranska, Podravska i Karlovačka banka. Osim u Hrvatskoj, MBU ima korisnike i na austrijskom, slovačkom i srpskom tržištu.

• Mozak su cijelog sustava poslužitelji smješteni u MBU-u, koji daju informaciju o pojedinom korisniku, poput raspoloživog iznosa na računu. Riječ je o posebnim uređajima otpornim na kvarove i pogreške, dizajniranim da bi jamčili visok stupanj dostupnosti. Golema je razlika jamči li uređaj dostupnost od 99,99 ili 99,999 posto, a to utječe i na njegovu cijenu – kaže Đoreski.

• Osim hardvera, visoku cijenu imaju i softverski autorizacijski sustavi. Uza sve garancije da se neće dogoditi kvar ili prekinuti usluga, MBU osigurava i cijeli pričuvni sustav na izdvojenoj lokaciji kako bi mreža stalno radila.

Nezaobilazna je i briga o sigurnosti jer MBU rukuje golemom količinom osobnih podataka. Uostalom, činjenica da unutar MBNET-a nijedna isplata gotovine ili plaćanje preko POS uređaja ne može proći bez MBU-ova blagoslova dovoljno govori o osjetljivosti tog posla. MBU nadzire transakcije sa svrhom prevencije kartične prijevare te reagira, primjerice, u slučaju da se s iste kartice skine gotovina u dva grada u prekratkom vremenskom roku. Jedan od elemenata sigurnosti je i postupni prelazak na kartice s čipom umjesto onih s magnetskom vrpcom, čime se drastično smanjuje opasnost od krivotvorenja, a omogućuju i nove aplikacije i usluge (e-novčanik, e-plaćanje…). Nažalost, većina dostupnih kartica i dalje ima magnetsku vrpcu zbog kompatibilnosti sa starom tehnologijom.

• Jedna od tipičnih opasnosti za procesore plaćanja su prijevare iznutra, krala podataka o karticama koju vrše zaposlenici – kaže Đoreski. – U MBU-u ipak smatraju da taj rizik eliminira sigurnosna provjera svih novih zaposlenika i druge mjere tehničke i fizičke sigurnosti. Rizici koji se javljaju u kartičnom poslovanju, smatra Đoreski, manji su od onih pri rukovanju gotovinom. – Usporedate li to s razbojstvima i kradama novca, ispada da je upotreba kartica daleko sigurnija i za financijsko i za fizičko zdravlje – zaključio je Đoreski.