-
Slažete li se s autorima nacionalne strategije da država ne bi trebala određivati i štititi strateške industrije i nositelje razvoja? Jasno je da je tržišni mehanizam daleko najefikasniji u određivanju koja dobra, koje usluge i u kojoj se količini trebaju proizvoditi u bilo kojoj ekonomiji, ali to ne znači da država nema što raditi u ekonomiji. Država je ključna jer ona postavlja pravila igre. Zato je potpredsjednik Europske komisije i povjerenik EU za pravdu, slobodu i sigurnost Franco Frattini prošlog tjedna rekao da je izgradnja institucija alfa i omega. Ako nemate standarde i konzistentan pristup stvaranju i provedbi ne samo ekonomsko nego i svih ostalih vrsta politike, onemogućujete tržišnoj ekonomiji da kvalitetno funkcionira. Najrazvijenije ekonomije na svijetu imaju najveće državne sektore. Zašto? Zato što se tržišna ekonomija ne odvija u društvenom, političkom ili kulturološkom vakuumu pa se njeno upravljanje ne može prepustiti samo poduzetnicima, što je nemoguće i nepoželjno. Zapadna ekonomija stoljećima se temelji na razvoju institucija, kulture, socijalnih normi i politike. U Hrvatskoj se često govori o irskom, izraelskom, skandinavskom modelu, ali mi moramo stvoriti efikasne institucije u hrvatskom kontekstu jer se razlikujemo i od Irske, Izraela i Skandinavije. Iako je uloga države važna, nije na njoj da određuje koja industrija, gdje i koliko će ljudi zapošljavati.
-
Ne slažete se s izvoznikom teorijom da je slaba kuna glavna prepreka rastu izvoza. Zašto? Ljudi zaboravljaju da je kod cjenovne konkurentnosti tečaj jedan od faktora. Drugi je inflacija. Obično se smatra da će proizvodi biti jeftiniji ako kuna devalvira, ali se zaboravlja da će domaća inflacija biti viša. Takvoj situaciji svojedobno svjedočili u Sloveniji. Znači, domaći inputi poput plaća i ostalog što trebate da biste uopće proizvodili, postaju skuplji. Ima li se na umu da se mnogo toga mora uvoziti za proizvodnju, to bi također više stajalo. Aprecijacija realnog tečaja kune u posljednjih je nekoliko godina bila svega 12 posto. To je prilično skromno za tranzicijsku ekonomiju u kojoj cijene usluga moraju rasti prema razinama sličnim onima u razvijenim zemljama. Naša je prednost da je taj rast cijena umjeren. Sjetite li se koliko je kapitala ušlo u Hrvatsku, naravno da će kuna jačati, ali taj kapital otvara prostor razvoj različitih sektora. Anemični rast izvoza više govori o strukturnim problemima nego o tečaju.
-
Može li se na neki način izvoznicima pomoći monetarnim ili financijskim mjerama a da to ne znači ‘diranje’ u tečaj kune? Razvoj hrvatskoga financijskog sektora jedan je od tih mehanizama. Vidimo koliko su razvijeni bankarski i ostali financijski sektori, što omogućava da svatko tko ima dobar poslovni plan može osigurati financiranje. Ako to nije pomoć poslovnim ljudima i prilika da se dobre ideje razviju u nešto konkretno, ne znam što jest. Izostanak većeg izvoza od očekivanoga govori o strukturnim problemima, poput iznimno restriktivnog zakonodavstva glede tržišta rada, nekonzistentnosti politike prema privatizaciji i stranim ulaganjima i općeg dojma da Hrvatska nije dovoljno otvorena privatnom kapitalu. Svi uspješni sektori u pravilu su oni u koje je privatni kapital najviše ušao. U nekim drugim sektorima i tvrtkama koje su tobože strateške pojavljuju se neobični signali. Država katkad intervenira, katkad ne, i to stvara pomutnu i ruši imidž Hrvatske kao investicijske destinacije. To u kratkom roku donosi političke bodove, ali na dulji rok stvaramo si nepotreban teškoće.
-
Vlada je počela veliku privatizaciju. Kako da, treba li prodati sve kompanije iz državnog portfelja? Sve što je u Hrvatskom fondu za privatizaciju, treba prodati. Gdje ima konkurencije i gdje je može biti, to treba prodati. Mislim da je dobro da je država prodala TLM i Željezaru Split, no Vlada će tek biti na potezu kada istekne razdoblje ograničavanja otpuštanja, a pogotovo ako te tvrtke ponovno zapadnu u teškoće. Pitanje je hoće li radi kupnje socijalnog mira nagraditi privatni sektor za njegove pogreške ili će dopustiti da se ta ili bilo koja druga tvrtka jednostavno likvidira i prostor se oslobodi za neku drugu ekonomsku aktivnost. Nužno je uvesti takvu disciplinu jer bez nje menadžment ne mora raditi svoj posao, nego samo mora biti u do-
-
U kojoj je mjeri jugoistočna Europa, sada u sklopu CEFTA-e, perspektivno tržište za Hrvatsku? CEFTA je dobra stvar. Kad se barijere za trgovinu smanjuju, potrošači prvi imaju od toga koristi. Isto vrijedi za poduzeća koja su dovoljno kvalitetna da mogu iskoristiti prilike koje CEFTA nudi i produbiti svoje znanje i već postojeće veze u regiji. Također mislim da bi CEFTA za te najkvalitetnije mogla biti dobro vježbalište za ono što nas čeka u Europskoj uniji, kada će biti još manje prepreka trgovini i gdje će svi sektori biti izloženiji tržišnom natjecanju i ostalim pritiscima konkurencije. Dakle, CEFTA je dobra ne samo zbog kompanija koje se moraju prilagoditi rigoroznijim uvjetima tržišnog natjecanja, nego je ponajprije dobra za potrošače koji bi trebali imati veću ponudu dobara i usluga uz nižu cijenu. To, naravno, ovisi o primjeni CEFTA-e, jer postoje i neke druge prepreke koje se koriste za očuvanje nacionalnih prednosti. No mislim da su koristi veće od troškova i da je CEFTA logično tržište za hrvatske poduzetnike jer sigurno bolje pozna tržište Jugoistočne Europe od ostalih investitora i poslovnih ljudi.
Političari daju obećanja koja bi mogla srušiti mirovinsku reformu
Trenutačno je gospodarski rast oko četiri posto i većina neovisnih ekonomista slaže se da je to premalo. Kako postići ekonomski rast od sedam ili osam posto? Hrvatska može i mora rasti brže nego što sada raste. Ne znam zašto ne bismo mogli i nadmašiti šest ili sedam posto u srednjem roku, ali to ovisi isključivo o nama. To se ne može očekivati preko noći, treba kvalitetno i smisleno djelovati i biti konzistentan u primjeni zamišljene politike. Važna je implementacija, a to nam Europska unija stalno poručuje. Važno je da države odašilje jasne signale. Ako se danas ponašamo na jedan način, hoćemo li se na isti način ponašati za pet, 10 ili 15 godina? Jednom kad steknemo tu vjerodostojnost, smanjit će se i neizvjesnost za poduzetnike. Tada se povećava obujam investicija i dolazi do zapošljavanja. Poduzetnici rade u neizvjesnom svijetu: proizvod prolaže ili ne prolaže, tehnologija se mijenja, želje potrošača mijenjaju se… a to je dovoljno neizvjesnosti i bez toga da ste prisiljeni razmišljati o tome kako će neki političar reagirati.
Unatoč sporom rastu BDP-a, nisu li neki dijelovi ekonomije pregrijani, primjerice tržišta kapitala? Makroekonomsko situacija je danas relativno dobra. Svi mi analitičari očekivali smo deficit tekućeg računa iznad osam posto BDP-a, a ispašao je 7,6. Još je važnije da su izravna strana ulaganja više nego pokrila cijeli deficit. Dakle, koliko je do vanjske neravnoteže, Hrvatska nije u velikim problemima. Točno je da smo visokozaduženi i izloženi riziku da se raspolaženje investitora prema tržištima u nastajanju promijeni, što bi i državi i privatnom sektoru povećalo cijenu refinanciranja postojećih dugova. Ali istodobno vidimo da su prošle godine i devizne rezerve znatno porasle. Financiranje deficita, dakle, u ovom trenutku nije upitno.
Važno je, posebno u preizborno vrijeme, da političari, i to ne samo Vlada nego i oporba, budu malo realniji u davanju obećanja. Troškovi svih tih obećanja moraju se uzeti u obzir. Svi znamo da su 2005. i 2006. porezni prihodi rasli više od očekivanja, čak i oni Ministarstva financija, ali to je uglavnom vezano uz ekonomski ciklus. Rashodi, međutim, također rastu, reforme se ne provode. I kad bismo sada na to nadogradili sve što se sada obećava, našli bismo se u velikim problemima. Sada smo pri vrhu ciklusa gospodarskog rasta, a kad se ciklus okrene, prihodi sporije rastu pa će onda država morati prodavati državne tvrtke, zaduživati se ili smanjivati rashode. U takvim uvjetima nije zahvalno smanjivati rashode jer dodatno usporavate gospodarski rast, odnosno priljev poreza. Zato je važno provoditi reforme dok su gospodarski uvjeti povoljni.
Makroekonomsko je situacija dobra i priče o bankrotu nisu utemeljene. Ali ako pustimo ručnu kočnicu u području fiskalne politike, moglo bi se dogoditi da se u trenutku promjene ciklusa nađemo u škripcu.
- Hoće li izbori ozbiljnije utjecati na ekonomiju? U sljedećem mandatu, tko god bude na vlasti, morat će se uhvatiti u koštar s reformama. Programi koji ne funkcioniraju moraju se ukinuti, što prije valja donijeti neke nepopularne odluke kako bi do sljedećih izbora bili vidljivi neki pozitivni rezultati. Jedino me zabrinjava lepeza nerealnih obećanja. Nitko ne mari za to koliko će bilo koja odluka stajati. Sada je najveći rizik mirovinska reforma. Primjerice, u vezi s obećanjem o izjednačavanju mirovina nitko nije iznio nijednu brojku. Pritom me ne zanimaju troškovi za 2008. i 2009., nego koliki će oni biti za 20 godina.
Većina obećanja i nije realna, no najopasnije je sve to što se priča u vezi s mirovinskim sustavom. Ako bi se sve to provelo, itekako bi dovelo u pitanje mirovinsku reformu, što ni sadašnjoj ni budućim generacijama umirovljenika ne bi jamčilo više mirovine.
- Kažete da smo na vrhu ili da smo vrlo blizu vrha ekonomskog ciklusa i upozoravate na promjenu. Kada bi do toga moglo doći? Vanjsko okruženje je bitno. Mi u UniCredit MIB-u očekujemo da će stopa rasta u svijetu, a pogotovo u Europi, biti stabilna u 2007. i 2008. Takvo će okruženje biti poticajno za gospodarski rast u Hrvatskoj pa nema razloga očekivati bitnije usporavanje. Hrvatsku u izbornoj godini štiti i činjenica da svi očekuju ulazak u Europsku uniju. Da nema toga, možda bi se u izbornoj godini i odgodila neka ulaganja, no to u Hrvatskoj nije slučaj. Kamatne stope u eurozoni rastu, u Japanu i općenito bit će u iduće dvije-tri godine manje likvidnosti u globalnoj ekonomiji. To će biti ključno: kad rast kamatnih stopa u eurozoni, koji još nije gotov, prodre do realnog sektora, svjedočit ćemo reakciji, odnosno smanjenju obujma ekonomske aktivnosti. Ali u sljedećih godinu dana ne treba očekivati velike promjene.
