Piše: Mislav Mataija

Sve od čega se sastoji kreditna ili debitna kartica može se smjestiti na mali čip koji se, pak, može ugraditi u mobilni telefon ili u bilo koji drugi uređaj. Zato se na tehnologiju mobilnog plaćanja danas ‘kladi’ sve više kartićara.

U mjesto provlačenja kreditne kartice kroz čitač, korisnik tzv. mobilne lisnice može jednostavno mahnuti mobitelom ispred čitača, nakon čega se transakcija nastavlja uobičajenim putem. Na tehnologiju mobilnog plaćanja ‘klade’ se svi kartićari kojima je osnovni cilj olakšati i potaknuti elektroničke transakcije. Trgovci, pak, pretpostavljaju da će lakše plaćanje značiti i veći promet, a korisnicima ide u prilog lakoća uporabe. I u Hrvatskoj postoji niz aplikacija plaćanja mobitelom. Možda je najpoznatija usluga plaćanje parkiranja, u čemu smo bili među prvima na svijetu. I druge se stvari mogu platiti mobilnim telefonom – kazališne i kinoulaznice, roba u trgovini (usluga mPay) – no svim je tim inačicama mobilnog plaćanja zajedničko da rade uz pomoć SMS-a tako da korisnik pošalje SMS poruku, nakon čega se njegovom telefonskom ili kreditnom računu pripiše određeni dugovani iznos.

Prava mobilna lisnica drukčija je jer je, kad je o toj tehnologiji riječ, u mobitel fizički ugrađen mikročip sa svim podacima koji se upisuju na karticu. Oni se na mjestu prodaje očitaju bežičnim putem (radiofrekvencijsko očitavanje na maloj udaljenosti, takozvani Near Field Communications). Tehnologija je zapravo posve ista kao kod tzv. beskontaktnih kartica, jednako običnima, osim što se njihov čip može očitati bežičnim putem.

Glavna zapreka većoj raširenosti među korisnicima jest sigurnost. Što se događa ako vam netko ukrade mobitel? Odgovor je zapravo jednostavan: transakcije mobilnom lisnicom zaštićuju se PIN-om, eventualno uz iznimku kupnje najmanje vrijednosti. Kao i pri kradu kreditne kartice, nakon što korisnik shvati da mu nema mobitela, može telefonskim pozivom blokirati uslugu plaćanja.

Ta je tehnologija, bar u Europi i SAD-u, još u fazi isipavanja terena. Testiraju se različiti tehnološki standardi, a tek su ponegdje funkcionalna rješenja u raširenoj uporabi. I ona su, međutim, ograničena na područje jedne zemlje, jednog lanca trgovina i sl. Takva uporaba mobitela prilično je raširena, međutim, u carstvu mobilnih tehnologija Japanu. Svi mobilni operateri nude uslugu takozvane mobilne lisnice, a među njima prednjače NTT DoCoMo i Sonyjev servis FeliCa. Nakon što se očitaju podaci s mobilnog telefona, moguće su dvije varijante plaćanja: iznos kupnje može se skinuti s korisnikova virtualnog računa u obliku posebnih unaprijed plaćenih ‘kredita’ ili se pridoda računu kreditne kartice. S obzirom na to da su kreditne kartice u Japanu općenito manje popularne, čini se da je prva varijanta ondje nešto raširenija.

NTT DoCoMo tu uslugu nudi nešto više od dvije godine. Postavljeno je osamdeset tisuća prodajnih terminala, a 12 milijuna prodanih mobitela podržava tehnologiju.

Dakako, ni ostale svjetske kompanije ne spavaju. Iako prava mobilna lisnica još nije raširena, slična se tehnologija koristi za plaćanje javnog prijevoza. No proizvođači mobilnih telefona, telekom i kartićari sve agresivnije guraju mobilno plaćanje. Visa i Nokia već nekoliko godina vode partnerstvo usmjereno na širenje primjene mobilne lisnice.

Na ovogodišnjem Consumer Electronics Showu u Las Vegasu zajedno su predstavili Nokiju 6131, jedan od prvih modela mobitela potpuno opremljenih za beškontaktno plaćanje. U listopadu prošle godine Nokia je zajedno s nizozemskim telekomom KPN i japanskom kartićarskom kućom JCB-om pokusno pokrenula plaćanje mobilnim telefonom za stotinjak korisnika u sedam trgovina u Nizozemskoj. Prema analizama Tower Groupa u 2007. će na tržište stići više od 40 milijuna mobilnih telefona. Potez je na trgovcima, telekomima i financijskim institucijama.